Šampanjski socijalisti su osobe koje javno zagovaraju socijalističke ideje i veliku preraspodjelu imovine, ali žive raskošan život skupljajući veliku i vrijednu imovinu koju škrto čuvaju za sebe.

"Proleteri svih zemalja, ujedinite se! Trotsky, dodaj mi taj kavijar i šampanjac!"

Ako upitate šampanjskog socijalista - tim je riječima trebao završiti Manifest.

Šampanjski socijalist je svaka osoba koja zagovara socijalističke ideale dok istovremeno živi raskošan materijalistički život. U prijevodu, to je ona osoba koja ima osam krava, a želi ravnomjerno raspodijeliti tvoje tri. A upravo tih osam krava je indikacija, ne samo licemjerja pojedinaca, već i fundamentalnih problema egalitarističkih politika. Ako bogati socijalisti, koji tvrde da vjeruju da je materijalna nejednakost nepravedna, zapravo ne raspoređuju vlastito bogatstvo siromašnima, kako onda to njihovo uvjerenje smatrati iskrenim? Moglo bi se tvrditi da najprije treba pogledati na ono što ti socijalisti prakticiraju, a ne na ono što propovijedaju - a za ono što prakticiraju može se reći da je sasvim u skladu s konzervativnim stajalištem da su ljudi prirodno skloni stjecanju bogatstva i koristoljublju.

U praksi, šampanjski socijalizam je česta pojava - kako u kapitalističkom, tako i u socijalističkom društvu. U kapitalističkom društvu, ova pojava se redovno javlja među ljevičarskim populističkim političarima i celebrityjima (koji koriste svoju slavu kako bi utjecali na ostale, te tako postaju možda i najveći kreatori javnog mnijenja). Primjer ovog selebritizma je dobro poznata književnica J.K. Rowling koja sebi dodjeljuje etiketu "samouke socijalistice". Ova milijarderka je velika zagovornica socijalne države i "socijalne pravde", ali u isto vrijeme i velika ljubiteljica višemilijunskih jahti te živi u višemilijunskim vilama čije su postavke i izolirane lokacije pomno odabrane kako bi plebs ljubomorno uzdisao za, njima nedostižnim, kraljevskim životom unutar zidina.

Ili, recimo, američki političar i (ponovni) kandidat za predsjednika SAD-a Bernie Sanders - težak slučaj multimilijunaša i političkog karijerista koji redovno mlade poziva na "socijalističku revoluciju" iz svoje tri skupocjene vile i preko svojih autorskih bestselera na kojima je od "robova robovlasničkog sistema" zaradio i više nego dovoljno za svoja avionska putovanja koja su se u 2018. godini brojala u stotinama tisuća dolara. Ipak, kako to on i sam kaže: "Kada ljudi čekaju u redovima za kruh - to je dobra stvar!"... Ups, mislio sam na ovaj: "Ako napišete bestseler, i vi možete biti milijunaš!"

Međutim, dnevna politička rutina ovakvih političara u suštini ne daje mnogo koristi siromašnima (da citiram Reagana: "Uspjeh socijalnih mjera nije u tome koliko se ljudi u njih uključi nego koliko se ljudi s njih skine"), a mnoge politike koje oni zagovaraju ustvari otežavaju drugima da postanu bogati poput njih samih. Ne kažem da je loše biti u mogućnosti posjedovati vilu i jahtu, često putovati avionom ili pokušati pomagati onima kojima je pomoć krajnje neophodna - baš naprotiv. Međutim, definitivno sa razlogom mogu prigovoriti onima koji su iskoristili kapitalizam kako bi potom došli do faze zabrinutog populističkog tviteraša-socijalista, na čije se ideje masovno lijepe oni manje sretni podanici njihovog kulta ličnosti.

Licemjerje je, dakle, sasvim očito lajtmotiv šampanjskog socijalizma. To licemjerje se može ukratko pojasniti i kao "radi onako kako ti ja kažem, a ne onako kako ja radim". Trey Parker i Matt Stone, tvorci animirane serije South Park, u jednoj epizodi ("Smug alert!") su dalje predstavili sve ove socijaliste kao pozere koji imaju tendenciju više brinuti o svom "progresivnom" imidžu nego o temama oko kojih su navodno zabrinuti. Ovdje svakako se može pronaći i poznati redatelj, samohvaljeni američki patriot, antikapitalist i antiglobalist Michael Moore, koji je zaradom od svojih filmova o strašnom kapitalizmu u mogućnosti sebi priuštiti naviku obilaska New Yorka u vlastitoj limuzini.

Dakle, dok prodaju utopije o ekonomskoj jednakosti između svih ljudi i štetnosti kapitalizma, šampanjski socijalisti se prvo dobro potrude da izgledaju moćno u očima onih manje sretnih koji žele dosegnuti njihov status.

Koliko je moć zapravo zaslužan faktor u stvaranju jednog šampanjskog socijalista, možda najbolje govore primjeri upravo direktno iz svijeta socijalizma i komunizma. Primjer šampanjskog socijalista je svakako Vladimir Ilyich Ulyanov, kodnog imena Lenjin. Otac Revolucije, uprkos tome što je bio komunist, bio je uporedo s tim i bogato razmaženo dijete koje nikada nije moralo biti u prilici kročiti u tvornice ili farme u kojima su radili potlačeni radnici. Za razliku od stereotipnog šampanjskog socijalista, međutim, Lenjin je živio život pustinjaka, navodno je bio aseksualan, vegeterijanac te nije konzumirao alkohol.

I Karl Marx bi se, po određenim kriterijima, također mogao smatrati nekom vrstom šampanjskog socijalista. Nikada nije bio u prilici imati posao i bio je "sponzoriran" od supruge i njenog najboljeg prijatelja, bogatog plejboja koji ga je podržavao - Friedricha Engelsa. Koliko je i danas u praksi ova težnja za moći aktualna, govori činjenica da socijalističke vođe širom svijeta (poput onog u Venecueli, recimo) žive ekstremno luksuzne živote dok istovremeno ne uspijevaju poboljšati standard života onih nad kojim vladaju. Može se ovim reći i da je šampanjski socijalist ona osoba koja podržava socijalističku politiku koja ima za cilj uskratiti prosperitet drugim članovima zajednice.

Jedan vic iz bivšeg Sovjetskog Saveza dalje približava ovu misao: Leonid Brežnjev (tadašnji sovjetski vođa) dolazi kući kako bi posjetio svoju majku. Ispričao joj je sve ono što je sada stekao: najbolje stanove u Kremlju, privatnu limuzinu koja ga vodi oko Moskve i posebne partijske trgovine koje skladište robu kojoj nitko drugi nema pristup. Njegova majka mu na to odgovori: "Sve je to u redu Leonide, ali što ako komunisti dođu na vlast i odnesu to sve?"