Prvi hrvatski gradonačelnik koji ispunjava svoja obećanja, smanjuje prirez, reže gradsku upravu i smanjuje troškove; uvodi potpunu transparentnost potrošnje gradskog novca. Očekivao sam silovite napade u medijima jer znam da je Dario Hrebak ovim potezima postao trn u oku političkim elitama sa svih strana spektra. Što će se dogoditi kad stanovnici drugih gradova pitaju svoje gradonačelnike - a zašto i kod nas ne može tako?

Više ne mogu reći: "Ne može se. To košta. Nema potrebe." Nemaju više nikakvog opravdanja jer, eno, Bjelovar je pokazao da se može.

Očekivao sam zato da će naručiti hrpu novinarskih tekstova iz već poznatih provladinih medija, tražit će mu mrlju i napadat će ga. To se, međutim, nije tako brzo dogodilo, ali ne zato što nema potkupljivih novinara i medija niti zato što nije nagazio nikome na žulj, već jednostavno iz razloga što ga nemaju zašto napasti. Ne mogu mu naći da je namjestio svome bratu posao u gradskoj upravi, gradskoj tvrtki ili barem da njegov brat osnuje tvrtku preko koje će prati gradski novac. Ništa od toga, njegov brat je odselio u Irsku.

Ne mogu mu naći ni da je podržao neki loš zakon ili da je na nekom Thompsonovom koncertu s ustaškom majicom uzvikivao "Za dom spremni". Hrebak bi to zakonom zabranio (ja se u tome s njim ne slažem, ali eto, ni to mu ne mogu spočitavati). Nema stvarno ništa što bi mainstream mediji mogli iskoristiti protiv novog predsjednika HSLS-a. Pa ipak, napad se morao dogoditi.

Boris Dežulović, kolumnist portala N1 i Pupovčevih Novosti, posvetio je cijelu kolumnu pljuckanju po HSLS-u i Dariju Hrebaku. OK, HSLS možete pljuvati da slabo kotiraju već desetljećima, ali novom predsjedniku stranke što bi se moglo spočitati? Pročitao sam njegov tekst više puta u potrazi za jednim smislenim argumentom, u pokušaju da saznam što točno Dežuloviću kod Hrebaka, njegovih stavova ili djela ne odgovara - bezuspješno. Dežulović zamjera Hrebaku što je...pazite sad ovo...policajac! Dvaput u tekstu je naglasio kako je na čelu liberalne stranke "policajac" iako Hrebak već dugi niz godina ne radi u policiji.

Ali, znate kako je to u narodu - jednom policajac, uvijek policajac. A policajac je, ono, nešto strašno, užasno, nezamislivo loše! Ili Dežulovićevim riječima:

"...da nakon svega na čelo takve, kako se običavalo kazati, stožerne liberalne stranke u Hrvata stane – policajac?"

To vam je ta, kako si vole tepati, naša "lijevoliberalna" elita koja je u novinarstvu svoje odradila još davnih dana i danas im je jedina svrha da tu i tamo preosjetljivim domoljubnim pahuljicama podignu živac pa zadovoljno trljaju ruke. Ali pero više nije oštro. Kad nema Franje Tuđmana i ustaša u igri, nema ni argumenata. Oni su puni predrasuda prema ljudima oko sebe, prema cijelom svijetu, toliko da to više ne mogu sakriti.

Zašto bi, pobogu, bilo čudno da je na čelu jedne liberalne stranke čovjek koji je nekoć radio u policiji? Evo, meni to stvarno nije jasno. Misli li Dežulović da je liberalizam neki elitni pokret, rezerviran za ljude određenih zanimanja? Ili možda smatra da samo konzervativci i socijalisti idu u policajce? Kako god bilo, Dežulović pokazuje vlastite predrasude temeljene na neznanju.

Može se reći da je čudno što je najveći ideolog socijalizma i komunizma u povijesti čovjek koji je došao iz bogate buržujske obitelji i nije osjetio pravi rad pod kapitalistom dok je pisao protiv kapitalizma i o potrebi radničkog ujedinjavanja, zato što je socijalizam temeljen na klasama. Ili bi, recimo, bilo čudno da je na čelu neke konzervativne stranke otvoreni gej. Ili na čelu nacionalističke hrvatske stranke Srbin. Ali u liberalizmu toga nema, liberalizam je u svojoj srži ideologija građana, ravnopravnih i slobodnih pojedinaca koji čine društvo. Stoga liberalizam može predstavljati doslovno bilo tko - i čovjek koji zarađuje milijune, i prosječni radnik iz pogona, i intelektualac s nekog prestižnog sveučilišta, i nezaposlena osoba, i umirovljenik...da, i policajac također.

U tome stvarno ne vidim ništa čudno. I policajac je, na kraju krajeva, sasvim normalno zanimanje. Dežulović si je zabio autogol. Ako je to najgore što je o Hrebaku uspio iskopati, onda je Dario Hrebak najčišći političar u Hrvatskoj, a Dežulović je još jednom dokazao sav besmisao svoga pisanja. Za neke pisce i kolumniste bi bilo bolje da shvate kad je vrijeme za mirovinu.