Kristina je morala biti ubijena zato jer naša država usprkos opetovanom kršenju mjere zabrane prilaska nije zatvorila njenog ubojicu. Drugim riječima, država ju nije zaštitila, a sama nije imala pravo na nošenje oružja i samoobranu. Ubila ju je država, nije imala šanse, napisao je na svom Facebook profilu jučer Ivan Pernar, saborski zastupnik Živog zida.

Stvarno su rijetki trenutci kad se s njim slažem, ali ovaj put moram reći kako je Pernar jedini pogodio pravi problem. Naš Ustav ne prepoznaje pravo građanima na samoobranu pa ni zakon ne ide u tom smjeru. Naša je država strašno restriktivna po pitanju držanja, a kamoli nošenja oružja za građane. To u praksi može imati kobne posljedice.

Riječ je o slučaju koji je prije par dana potresao cijelu Hrvatsku. 18-godišnja djevojka izbodena je nožem nasmrt, a ubio ju je bivši dečko. Prema pisanju medija, on ju je godinama maltretirao, pa čak ju je jednom udario, razbio joj automobil i ukrao mobitel. Unatoč tome što ga je najmanje dvaput prijavila policiji, opet se dogodilo ono najgore.

A sad zamislite da država dopušta građanima samoobranu svim sredstvima i da nije zabranjeno posjedovanje i nošenje oružja (ili barem za one koji su prijavili prijetnje i napade). Djevojka bi imala šansu da se obrani od fizički jačeg napadača. Po sadašnjem zakonu, koji je ministar Orepić nedavno još i postrožio, za pravo na posjedovanje oružja morate prolaziti cijelu proceduru koja nije laka ni kratka niti ugodna, tako da će većina ljudi odustati od ideje. Svi nekako vjerujemo u državu i njene institucije jer ne možemo u sebe - nemamo to pravo.

To je paradoks. Ljudima nije dozvoljeno da se sami obrane. Zabrana nošenja vatrenog oružja pogoduje nasilnicima, a u najteži položaj stavlja žene jer su one u većini slučajeva fizički slabije od muškog napadača. Da je djevojka smjela biti naoružana, pištolj bi je u najmanju ruku stavio u ravnopravan položaj prilikom eventualnog sukoba. U tom slučaju bi nasilnik vjerojatno i odustao od bilo kakvog fizičkog napada jer bi znao da postoji mogućnost da je žrtva naoružana. Dakle, oružje stavlja žrtvu i napadača u ravnopravan položaj i najbolja je prevencija nasilja.

Koliko se još ovakvih tragedija mora dogoditi da bi naše zakonodavstvo progledalo?