Kad je krenulo ovo ludilo s voodoo mjerama koje ozbiljno zadiru u osobne slobode, kad su počeli uvoditi zabrane rada za pojedine građane na osnovu loših pretpostavki i bez trunke znanstvenih dokaza, prvo što sam pomislio bilo je otprilike: "Što radi Ustavni sud? Ima li u ovoj zemlji neka institucija kojoj je posao brinuti o našim pravima? Što kada vladajući počnu grabiti moć i ukidati selektivno prava ljudima?"

Zamislite da postoji neki neovisni ured kojem je jedini posao reagirati na takve pojave. Mogao bi se zvati, recimo, ured pučkog pravobranitelja. Pa onda, kad Vlada osnuje nekakav Stožer koji arbitrarno donosi odluke o ukidanju prava na rad određenoj skupini ljudi, da se taj ured pučkog pravobranitelja oglasi i opali vladajuće tužbom. Ajde, zamislite to!

A onda sam se malo informirao i preko Googlea doznao da takvo što već postoji - barem na papiru. Hrvatska već ima pučku pravobraniteljicu ako niste znali, a ja priznajem da nisam znao jer se nije baš oglašavala tijekom posljednjih godinu dana kao da se ne događa apsolutno ništa. I to ne samo jednu, ima ona još tri zamjenice.

Onda sam pomislio: "Dobro, pobogu, pa u tom uredu mora da rade najbeskorisniji uhljebi u zemlji. Ne samo da ne rade svoj posao za koji su vjerojatno odlično plaćeni, već nisu za njega ni zainteresirani!".

No, evo, došao je i taj dan. Pučka pravobraniteljica Lora Vidović se konačno oglasila. Ali ne, nema veze s naprasnim ukidanjem prava na rad. Nije se oglasila ni po pitanju diskriminacije i segregacije građana koja se sve češće najavljuje u medijima. Oglasila se zato što je jedan ugostitelj iz Rijeke rekao da je u njegovom kafiću zabranjen ulazak HDZ-ovcima.

Moram priznati da mi nije baš prisjela ta odluka. Ne mislim u globalu ništa dobro o HDZ-ovcima, ali činjenica je da nije HDZ jedini krivac za ono što nam se događa. SDP i neke druge stranke tražile su još stroži i dulji lockdown, još više gaženja ljudskih prava i sloboda. Međutim, čovjek priča o svome kafiću, valjda ima pravo odlučiti koga želi, a koga ne želi na svome posjedu. Takvo bi pravo trebala imati svaka živa osoba na kugli zemaljskoj. Ne mogu nikako shvatiti ljude koji negiraju privatno vlasništvo, ali siguran sam da ni oni ne bi bili presretni da im netko koga ne žele u svojoj kući dođe i smeta. Osim toga, tko bi htio ići u kafić gdje nije dobrodošao?

Ali hrvatski zakon to ne priznaje. Ovdje ako pokreneš neki privatni biznis, automatski gubiš sva ljudska prava. Kakvo privatno vlasništvo, kakva sloboda poduzetništva? Radit ćeš onoliko i ono što uhljebi i političari kažu. Inače ti prijeti kazna. Pa ti pokreni neki biznis, moj bato!

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović je osjetila potrebu da podsjeti ugostitelja da nema on pravo odlučivati tko je dobrodošao na njegovom posjedu. Dakako, to je već trebao i znati, budući da trenutno ne smije ugostiti ni svoje prijatelje. Ali postoji jedna skupina ljudi koje mora ugostiti čak i ako to sam ne želi - to su, dakakako, političari na vlasti. I kada ti je lokal zatvoren odlukom političara, njih moraš primiti.

Ukratko, prema tumačenju pučke pravobraniteljice, samo državna vlast ima pravo diskriminirati. Kada vlast kaže da netko ne smije raditi, a netko drugi smije, to nije diskriminacija. Diskriminacija je kada privatni poduzetnik želi sam izabrati s kime će poslovati, a s kime neće. Pogotovo ako neće s vladajućima. Zato imamo Ured pučkog pravobranitelja, zar ne?