Postoji mnogo mitova i zabluda o cijepljenju. Neki su stariji, neki noviji, a za njihovo širenje po Hrvatskoj se često prozivaju antivakseri okupljeni oko Srećka Sladoljeva, Lidije Gajski i drugih.

Znanstvenici i stručnjaci bezbroj su puta debunkali mitove o cijepljenju u tisku. Mnogi su uvjereni kako je upravo antivakserski pokret i nedovoljno prokazivanje istog razlog relativno niske procijepljenosti u Hrvatskoj u odnosu na ostale zemlje Europske unije.

Međutim, neke od možda najpopularnijih zabluda o cjepivu ne samo da nisu bile predmet prokazivanja, nego su se i širile po naslovnicama novina i u intervjuima s učestalim gostima informativnih programa. Zato ćemo u ovom tekstu ipak glavninu pozornosti posvetiti takvim mitovima i zabludama, jer su i oni zasigurno pridonijeli padu povjerenja u cjepivo.

Top 5 najluđih mitova i zabluda o cjepivu

5. Cijepljenje uzrokuje autizam

Mnogo je znanstvenih studija provedeno pokušavajući utvrditi postoji li uzročno-posljedična veza između cijepljenja (odnosno sastojaka cjepiva) i poremećaja iz spektra autizma, međutim takva veza nije pronađena.

4. Cjepivo magnetizira mjesto uboda

Društvenim mrežama se šire slike kovanica i drugih metalnih predmeta koji ostaju prilijepljeni za kožu ljudi nakon cijepljenja. Takve sitnice su smiješne u odnosu na ovu legendu, a razlog zbog čega neki predmeti ostaju prilijepljeni za kožu je adhezija s vlažnom kožom, što se jednostavno može testirati nanošenjem baby pudera.

3. 5G čip ugrađen je u cjepivo protiv korone

Osim što nikakav mikročip nije nikada pronađen u odobrenom cjepivu, praćenje ljudi je puno jednostavnije obaviti primjerice preko mobitela koji nose sa sobom.

2. Cjepivo 100% štiti od teških oblika bolesti

Premijer Andrej Plenković, pomoćnica ravnatelja HZJZ-a Marija Bubaš i profesor sa Sveučilišta u Oxfordu Kristijan Ramadan izjavili su u veljači da su sva tri tada odobrena cjepiva protiv bolesti COVID-19 sto posto učinkovita protiv razvoja težih simptoma, hospitalizacija i smrti u slučaju zaraze.

Kako bi potaknula što veći broj ljudi da se cijepi, kampanja cijepljenja se umjesto na efikasnost cjepiva fokusirala na smanjenje učestalosti teških simptoma i smrtnog ishoda bolesti. Naime, regulatorne agencije preporučuju da primarni ishod studije efikasnosti cjepiva bude koliko ono uspješno sprečava simptomatski razvoj bolesti koja je praćena s laboratorijskom potvrdom zaraze SARS-CoV-2 virusom, i to je ono što se podrazumijeva pod efikasnošću cjepiva. Sekundarni ishodi mogu uključiti sprečavanje hospitalizacije, smrti itd.

Ako je ljudima najvažnije da ne obole od teškog oblika bolesti, zašto onda to nije primarni ishod koji se prati u kliničkoj studiji efikasnosti? Zato što je bitno teže provesti kliničko ispitivanje iz kojeg se može proizvesti statistički značajan zaključak po tom parametru.

Naime, kako se navodi u članku objavljenom u Annals of Internal Medicine, jednom od najuglednijih znanstvenih časopisa na svijetu:

"Iz perspektive javnog zdravstva ali i iz one pojedinaca, sprečavanje teškog oblika COVID-19 je možda najvažnija korist koja se očekuje od učinkovitog cjepiva. Postoji presedan (npr. denga, gripa, hripavac, pneumokok, rotavirus i vodene kozice) da mnoga cjepiva pružaju veću efikasnost protiv teškog oblika bolesti nego protiv blagog. Međutim, teški oblik COVID19 čini relativno mali udio slučajeva COVID-19, a incidencija se značajno razlikuje ovisno o dobi, rizičnim čimbenicima i etnicitetu, što implicira da bi statistička snaga za pokazivanje dovoljne efikasnosti cjepiva protiv teškog oblika bolesti bila manja od one za ishod koji bi uključio i lakše oblike COVID-19. Iz tog razloga, smatra se da je simptomatska bolest COVID19, kao ishod šireg obuhvata, prikladan primarni ishod te je odabran kao takav za sva 6 klinička ispitivanja koja su trenutno u tijeku kao i za Pokus solidarnosti. Štoviše, postoji konsenzus da se teški oblik COVID-19 prati kao ključni sekundarni ishod."

Vrlo pojednostavljeno, to znači da bi za mjerenje efikasnosti cjepiva protiv teškog oblika bolesti bilo potrebno uključiti daleko veći broj sudionika ispitivanja i/ili bi ispitivanje trebalo trajati jako dugo. Upravo zato klinička ispitivanja nastavljaju pratiti sudionike kako bi se mogli donijeti relevantni zaključci u vezi sekundarnih ishoda, tj. efikasnosti cjepiva protiv teških oblika bolesti i smrtnih ishoda.

Kako vrijeme prolazi, rezultati potvrđuju izuzetnu efikasnost cjepiva u sprečavanju takvih ishoda. Međutim, čak i zdravorazumskom skepsom se moglo zaključiti da proklamacija stopostotne zaštite od teških oboljenja iz veljače nije mogla vrijediti za sve ljude za sva vremena, a, kako smo kasnije saznali, niti biti istinita.

Ipak, molim da se pripremite jer je najluđa izjava o cijepljenju:

1. Cjepivo je 100% efikasno u uklanjanju simptoma bolesti

Čitanje poslanice svetog Ivana slobodnim Dalmatima:

"Zaista vam kažem, sva odobrena cjepiva protiv COVID-19 su sto posto djelotvorna u uklanjanju simptoma bolesti. Cjepivo je uskrsnuće i život. Tko u njega vjeruje, ako i umre, živjet će."

Riječ #struke. Lockdownu hvala.

Prije 16 godina, bio je na tragu pametnog lijeka za rak. Njegovo otkriće od prije 13 godina nudilo je lijek za rak za 5-10 godina. Pronašao je ahilovu petu korone. Nije zazivao zatvaranja. Protivi se medijskom senzacionalizmu.

Šale na stranu, akademik Đikić svojom nezanstvenom izjavom možda već ulazi u sferu prekršajnih odredbi Zakona o lijekovima, prema kojemu je predviđena kazna od 100-150 tisuća kuna fizičkoj osobi koja protivno Pravilniku o načinu oglašavanja o lijekovima ostavlja dojam da lijek jamči uspjeh u liječenju bolesti prilikom oglašavanja prema stanovništvu. U smislu Pravilnika, pod oglašavanjem o lijeku podrazumijeva se svaki oblik obavješćivanja o lijeku kojemu je namjena poticanje njegove potrošnje u bilo kojem obliku, bez obzira na medij u kojem se takva aktivnost provodi, a imperativ akademika je jasan: "ljudi, cijepite se bilo kojim od odobrenih cjepiva, bio to Pfizer, AstraZeneca, Moderna...".

Niti jedan lijek nije sto posto učinkovit. Većina obveznih cjepiva (a cjepiva su lijekovi) uzima se prvenstveno radi prevencije bolesti. Mnoga od njih pružaju zaštitu i u pogledu sprečavanja težih oboljenja. Postoje i cjepiva koja se propisuju u terapiji bolesti. Primjerice, cjepivo BCG-medac može se primijeniti pri liječenju raka mokraćnog mjehura.

U ovom trenutku, sva cjepiva čiju je primjenu autorizirala Europska agencija za lijekove predviđena su za prevenciju bolesti, a ne za liječenje već razvijene bolesti. To ne znači da možda jednog dana neće biti i za to predviđena. Ipak, teško je vjerovati da bi imalo obrazovana osoba mogla u pisanom obraćanju putem medija izjaviti nešto toliko odvojeno od stvarnosti poput toga da cjepiva protiv kovida svima jamče uklanjanje simptoma bolesti.