Moć je ta koja kvari ljude. Ne novac nego moć. Kada netko dobije moć da odlučuje nad sudbinom drugih i mogućnost da im nameće vlastite vrijednosti, sustave ili hirove, ta osoba će vrlo vjerojatno tu mogućnost maksimalno koristiti. Uz to, moć i privilegirano stanje u pravilu stvaraju korupciju.

Nacionalni stožer civilne zaštite dobio je tu moć. Dala mu je Vlada zbog pandemije. Na početku su građani bili posve zbunjeni jer je riječ o novom virusu o kojem se nije mnogo znalo, a mediji su preferirali modele i pretpostavke "za najgori slučaj" koji su se redom kasnije pokazali potpuno pogrešni. Svejedno, vlada je formirala Stožer za borbu protiv epidemije. Taj je stožer dobio u ruke moć da postavlja nove uvjete kako ćete raditi, hoćete li uopće raditi, kad ćete raditi, kako ćete kupovati, što ćete uopće kupovati, kako ćete se kretati itd. Riječ je o ogromnoj moći.

Nedavno su tu moć decentralizirali, što nije nimalo poboljšalo situaciju. Dapače, sada tisuće ljudi u Hrvatskoj ima moć odlučivanja o životima svojih sugrađana. I ti lokalni moćnici to itekako koriste. Ekipa se nađe na pivu ispred seoske trgovine da bi raspravljala koju "mjeru" bi sada mogli uvesti. Mislite da pretjerujem? U zagorskom selu su ljudima uveli obavezu nošenja maski na otvorenom prostoru pa ne možeš više ići ni na njivu kopati krumpir bez maske.

Njihovim odlukama ne prethodi nikakva znanstvena analiza niti procjena učinkovitosti, to ih ne zanima. Jedan dan će vam zabraniti rad, nakon tri dana će tu odluku povući, s time da ni prva ni druga odluka nema nikakvo logično opravdanje. Jednostavno - došlo im.

Pogledajte, recimo, stožer u mojoj županiji, požeško-slavonskoj. Prvo su održali festival Zlatne žice gdje su usred širenja epidemije primili tisuće ljudi da se gužvaju u samom centru grada. Dva dana kasnije - opa, imamo povećan broj zaraženih, sad bismo mogli uvesti neke lijepe mjere. I onda iživljavanje. Pročitajte ovo sami jer ja nisam razumio što su točno ograničili, što zabranili, a što preporučili:



Ne znam više što smijem raditi, a što ne smijem. Ne znam ni u svom gradu, a kamoli kad dođem u neki drugi grad i drugu županiju. Kakve je mjere njihov stožer uveo, što kod njih ne smijem? Gdje moram nositi masku, a gdje ne moram? Koji su im još hirovi pali na pamet?

Ništa od toga, naravno, nema previše veze s epidemiologijom niti zdravstvom. Svi znamo koje su rizične skupine i ti se ljudi trebaju više paziti. Ima li ijedna mjera u cijeloj zemlji koja se tiče zaštite rizičnih skupina? Ne, apsolutno nijedna. Oni se bave sportskim natjecanjima, školama, noćnim klubovima, teretanama.

I dokad tako? Kaže Alemka Markotić da je cilj da bolnice budu prazne, odnosno da oboljelih nema. Mediji šire paniku jer je ljetos bilo 7,5 posto oboljelih među zaraženima, a sada ih je već 10 posto. Dobro, zar to ne bi trebalo biti normalno? Kako dolazi jesen, oboljelih će biti sve više. Na zimu će ih biti desetke tisuća. To je normalno, ljudi, tijekom zime je uvijek više oboljelih nego preko ljeta. Ako nam je cilj 0 oboljelih i 0 umrlih, to se neće dogoditi nikad.

Ljudi obolijevaju i umiru otkad čovječanstvo postoji i nikakve "mjere" neće to zaustaviti. Prema procjeni Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, godišnje od gripe u Hrvatskoj umre "do 500-tinjak ljudi". Ove godine još nije službeno prijavljena nijedna smrt od gripe, ali zato imamo skoro 200 smrti od covida. To znači da do kraja godine možemo očekivati još barem toliko.

Ako ćemo i dalje ovako panično pratiti svakog dana broj prehlađenih, 100 posto je sigurno da će nacija kolektivno poludjeti. Ove brojke sada nisu ništa. Na zimu će obolijevati tisuće ljudi dnevno i umirati na desetke. Tako je to svake zime, ali tek sada to brojimo i sada nam svima životi ovise o tim brojkama.

Znate li što to znači? Ako zadržimo ove standarde i ako stožeri budu i dalje uvodili mjere prema povećanju broja zaraženih, za 2 mjeseca ćemo svi morati biti zaključani u podrumu, svaki posebno. Ali ni tako nećemo izbjeći obolijevanje i umiranje. Jer ne možemo. Ljudi obolijevaju i umiru, pomirite se s tim.

Postoji samo jedan način da izbjegnemo potpuno ludilo i samouništenje. Raspustimo stožer, ukinimo mjere i odnosimo se prema koroni kao što smo se i ranije odnosili prema bilo kojem virusu. Koronaludilo je velika blamaža, probajmo ga zaboraviti što prije i vratiti se normalnom životu.