Danas je diljem svijeta, u povodu Dana planeta Zemlje, održan "Marš za znanost", a priključile su mu se i stotine građana Zagreba i Splita. Lijevi mainstream mediji su, sasvim očekivano, pozivali ljude da izađu na ulice, ali je isto tako sasvim očekivano odaziv građana podbacio njihove želje jer iz javno iznijetih razloga prosvjeda jasno je da se radi o politički i ideološki obojanoj farsi.

Pogledajmo, na primjer, kako je portal Index.hr opisao ovu inicijativu:

"Riječ je o inicijativi koja je krenula iz SAD-a i nema ideološkog ni političkog predznaka, a predstavlja odgovor na relativizaciju istine i antiznanstvene ideje koje bi mogle imati katastrofalne posljedice. Među njima se posebno ističe poricanje klimatskih promjena i antivakcinalizam, ali i drastično rezanje ulaganja u istraživanja."

U ove dvije rečenice ne mogu ne primijetiti nekoliko nelogičnosti. Prvo, ako nema političkog ni ideološkog predznaka, zašto onda spominju poricanje klimatskih promjena i antivakcionizam? Nitko normalan ne poriče klimatske promjene, ali znanstvenici su podijeljeni po pitanju njihovog uzroka. Dok su jedni uvjereni da je čovjek uzrokovao ove promjene, drugi tvrde da se klimatske promjene događaju od nastanka Zemlje (što je i dokazano) te da čovjek ne može puno na njih utjecati, a kamoli ih spriječiti. Također, znanstveno je dokazano da je ulaganje u borbu protiv klimatskih promjena neisplativo i neučinkovito.

Inicijatori ovih prosvjeda, jasno je, ne priznaju znanstveno dokazane činjenice koje ne idu u prilog njihovim tezama i nisu u skladu s njihovim ideološkim uvjerenjem. Standardni stav ljevice je da je "znanost" samo ono što se slaže s njihovom ideologijom koja uvijek ima za cilj povećanje državne potrošnje i razbacivanje novca poreznih obveznika.

To nas, pak, dovodi do druge nelogičnosti. Ako su za smanjenje utjecaja politike na znanost, zašto onda žele povećati državna ulaganja u znanost? Jer kad država u nešto ulaže, onda političari na vlasti odlučuju o tome u što i koliko se ulaže, to je jasno. Onda političari na vlasti biraju znanstvenike koji će primati državni novac za svoje projekte. Ali kad na vlast dođu političari koji ne odgovaraju lijevim ideolozima, onda nastaje problem. Onda prosvjeduju protiv demokratski izabrane vlasti, ali ne žele oni da ta vlast prestane ulagati u znanost, već joj žele nametnuti SVOJE znanstvenike u koje bi ta vlast trebala ulagati. Nema previše smisla, zar ne?

Nisu svi znanstvenici pobornici državnog razbacivanja novca i lijeve ideologije, ali oni koji su na sisi državnog proračuna mahom uglavnom jesu. To je sasvim logično, a razloge je objasnio njemačko-francuski ekonomist Jörg Guido Hülsmann. Kad se stvori znanstvena zajednica ovisna o državnom budžetu, ona će uvijek agitirati za povećanje državne potrošnje i intervencionizma. Sigurno nećeš gristi ruku koja te hrani!

Ako ste zaista za znanstvene slobode i neovisnost znanosti o politici i državi, onda se založite za ukidanje državnog financiranja znanstvenih projekata. Samo znanstvenik na tržištu, koji nudi svoja znanja i istraživanja privatnim subjektima kojima njegov rad može koristiti za razvijanje proizvoda ili usluga, može biti dovoljno slobodan da radi savjesno, neovisno i bez političkih pritisaka s bilo koje strane.

Problem je u tome što ljevičari prisvajaju znanost kao njihovo ekskluzivno pravo, a svi priznati akademici koji ne podilaze njihovim ideološkim uvjerenjima automatski su proglašeni kao nazadni. To je prilično zadrt pristup, pogotovo kad je riječ o znanosti u kojoj bi trebala biti otvorena rasprava o svemu. Osim toga, ljevičari svoju ideologiju pokušavaju nametnuti kao "jedinu ispravnu, jedinu dokazanu", pa čak i "bez političkog predznaka" (smiješno). Narod nije glup, narod to vidi i osjeća, a taj ljevičarski pritisak na slobodu i demokraciju je glavni razlog zašto ljevica gubi kulturološki rat koji je mogla (i trebala) dobiti.

A sad pogledajmo što Index.hr piše o razlozima prosvjeda u Hrvatskoj:

"Organizatori Marša u Hrvatskoj se, među ostalim, zalažu za nemiješanje politike u obrazovni sustav i slobode znanstvenika, za neometani nastavak rada na kurikularnoj reformi, za uvođenje zdravstvenog i građanskog odgoja utemeljenih na najnovijim znanstvenim spoznajama, za vraćanje vjeronauka u crkve, za zaštitu reproduktivnih prava na temelju znanosti, za automatske ostavke državnim dužnosnicima koji su dokazani plagijatori, za nemiješanje politike u rad Odbora za etiku itd."

Je li aktualna hrvatska politika prema obrazovanju i znanosti loša? Je, katastrofalna je. Uvijek je bila takva, i za vrijeme svih prethodnih vlasti, pa i danas. Je li sramotno kako se državna vlast odnosi prema znanstvenicima koji im ideološki ne odgovaraju? Apsolutno, baš kao što bi se i ljevičari, da su osvojili vlast, odnosili prema znanstvenicima koji njima ideološki ne odgovaraju. Koje je rješenje? E, tu se ne slažemo. Oni vide rješenje u nekakvom uličnom nametanju demokratski izabranoj vlasti kakvu politiku treba voditi, umjesto da traže micanje države iz tog sektora, privatizaciju i neovisnost. To im, naravno, ne pada na pamet jer boje se tržišta kao vrag tamjana, zato bi prisilno nametnuli desničarskoj vlasti da provodi ljevičarsku politiku. Ima smisla? Nimalo.

Naš obrazovni sustav je katastrofa što je najbolje vidljivo po stanju na tržištu rada. U trenutku kad imamo stotine tisuća nezaposlenih na burzi rada, poslodavci muku muče s pronalaskom stručne radne snage. Da, to je direktni rezultat našeg obrazovnog sustava. Što organizatori prosvjeda vide kao glavni problem? Jedan izborni predmet! Bi li izbacivanje vjeronauka iz škola, kao izbornog predmeta, imalo ikakav utjecaj na poboljšanje kvalitete obrazovanja? I umjesto tog izbornog predmeta oni bi nametnuli jedan obavezni, usprkos volji većine roditelja, koji pritom krši i ustavna prava. Kad ljevičari spominju "zdravstveni i građanski odgoj", oni misle na indoktrinaciju i nametanje svoje ideologije djeci od malih nogu. I ne dolazi u obzir tako nešto kao izborni predmet (što bi bilo sasvim prihvatljivo svima), o ne, oni bi to po svome običaju prisilno nametnuli svakome.

Svaka čast našim znanstvenicima, kao što su Ivica Puljak, Boris Jokić, Ivan Đikić i drugi koji podržavaju ovaj prosvjed, imam apsolutno poštovanje i divim se njihovim znanstvenim postignućima i doprinosu, međutim ovaj prosvjed nikako ne mogu podržati.