Svaki put kada se pretplatite na stranu streaming uslugu, preuzmete videoigru iz inozemstva ili slušate stranu glazbu, uvozite.

Čestitamo! Službeno ste nedomoljubna (i moguće užasna osoba) jer doprinosite rastućem trgovinskom deficitu svoje zemlje.

Ili barem to je ono što vodeći političari diljem svijeta žele da vjerujete.

Dakle... što je trgovinski deficit? I kako transakcije koje povećavaju američki trgovinski deficit zapravo OBOGAĆUJU Amerikance?

Povijest mita o trgovinskom deficitu

U 16. stoljeću, merkantilistički mislioci tvrdili su da se nacionalna moć mjeri zalihama zlata i srebra. Način da se obogati, rekli su, jest izvoziti više nego uvoziti, prodavati svijetu uz što manje kupovine. Više izvoza robe značilo je više zlata. Taj svjetonazor, unatoč tome što ga je diskreditirala moderna ekonomija, živi i danas u raspravama o trgovinskom deficitu.

Svakih nekoliko mjeseci, vijesti izvještavaju da Sjedinjene Države "gube" od Kine ili imaju neodrživi deficit s ostatkom svijeta. Oni prikazuju trgovinu kao natjecanje gdje imate pobjednike i gubitnike, igru ​​u kojoj dobitak jedne nacije mora biti gubitak druge.

Takvo rezoniranje propušta nešto temeljno: države ne trguju; ljudi trguju.

Razlika između nacija i pojedinaca

Kada ljudi govore o državama koje trguju, zvuči kao da nacije šalju brodove s robom preko oceana i osvajaju bodove u nekoj globalnoj igri. Istina je mnogo jednostavnija i manje dramatična.

Trgovina se događa jer pojedinci, tvrtke i investitori dobrovoljno razmjenjuju robu, usluge ili novac. Naručujete videoigru iz Japana jer je želite igrati, a ne zato što vaša zemlja ima neku kvotu koju mora iskoristiti. Japanska tvrtka je prodaje kako bi zaradila. Svaka transakcija je izbor koji donose ljudi, a ne vlade. Svakom transakcijom obje strane imaju koristi, nitko zapravo nije "gubitnik". Zemlje se ne natječu u natjecanju s nultom sumom; ljudi sudjeluju u obostrano korisnim razmjenama koje dodaju vrijednost svima uključenima.

Ali ako trgovina nije igra s nultom sumom između nacija, zašto su svi opsjednuti deficitima i suficitima?

Šira slika trgovinskih deficita

Trgovinski deficiti samo su jedan dio šire slike koja se naziva Platna bilanca (i upozorenje na spojlere, ona je uvijek uravnotežena). Da bismo razumjeli zašto nitko zapravo ne gubi, pogledajmo kako funkcionira.

Zamislite Platnu bilancu kao financijsku čekovnu knjižicu zemlje. Prati svaki dolar koji ulazi i izlazi preko njezinih granica. Baš kao što vaš osobni bankovni izvod pokazuje depozite i isplate, Platna bilanca pokazuje ekonomske transakcije nacije s ostatkom svijeta.

Ima tri dijela:

1. Tekući račun (CA) – Praćenje trgovine i dohotka

Ovdje se bilježi svakodnevna gospodarska aktivnost: što nacija zarađuje i troši na robu, usluge i dohodak.

Što ulazi (potraživanja +):

- Izvoz robe i usluga
- Dohodak ostvaren u inozemstvu (kamate, dividende, plaće)
- Primljeni transferi (doznake, strana pomoć)

Što izlazi (debitna potraživanja -):

- Uvoz robe i usluga
- Dohodak isplaćen strancima
- Transferi poslani u inozemstvo (pokloni, pomoć)

Tekući račun SAD-a pokazao je deficit od -1,13 bilijuna dolara u 2024. To ne znači da gospodarstvo propada; to samo znači da su Amerikanci uvezli više robe nego što su izvezli. Nema problema!

2. Kapitalni račun (KA) – Specijalizirani transferi

Ovo je obično prilično malo i prati neobična kretanja kapitala poput:

- Otpisa duga između država
- Migranti koji prenose imovinu prilikom preseljenja
- Vladine transakcije (poput prodaje veleposlanstava)

3. Financijski račun (FA) – Praćenje ulaganja

Ovdje se događa akcija u globalnim financijama. Financijski račun bilježi svaki put kada novac prelazi granice radi kupnje ili prodaje imovine.

- Izravna ulaganja: Kupnja tvrtki ili kontrolnih udjela u stranim poduzećima
- Portfeljna ulaganja: Trgovanje dionicama i obveznicama preko granica
- Ostala ulaganja: Bankovni krediti, depoziti i krediti koji teku međunarodno
- Rezervna imovina: Devizne zalihe koje središnje banke drže kao sigurnosna mreža

U platnoj bilanci, krediti (+) su priljevi novca, poput stranaca koji kupuju američku robu ili imovinu. Dugovi (-) su odljevi, poput Amerikanaca koji kupuju uvoz ili ulažu u inozemstvo.

Budući da svaka transakcija ima dvije strane, ovi računi moraju biti uravnoteženi prema temeljnom identitetu. Stoga (oprostite na štreberskoj matematici, ali je važno):

Tekući račun (CA) + Kapitalni račun (KA) + Financijski račun (FA) + Statistička diskrepancija = 0

Evo ključnog zaključka: Ako zemlja ima deficit tekućeg računa, automatski ima suficit financijskog računa!

To je računovodstvena stvarnost: stranci, kupujući robu i usluge od vas, također ulažu u vašu imovinu. Američki deficit, na primjer, odražava se u inozemnim kupnjama državnih obveznica, dionica i nekretnina.

Ovaj sustav funkcionira poput dvojnog knjigovodstva. Kada Amerikanci uvezu pošiljku robe od milijun dolara iz Japana, transakcija je terećenje na tekućem računu SAD-a (novac odlazi). Istovremeno, ako japanski izvoznik koristi te dolare za kupnju američkih državnih obveznica, ta kupnja je kredit na financijskom računu SAD-a (novac pritječe).

Dakle, svaki odljev kompenzira priljev, održavajući ravnotežu. Statistička razlika je mali unos koji jednostavno pokriva pogreške u brojanju, budući da je nemoguće savršeno pratiti bilijune dolara koji se kreću diljem svijeta. Platna bilanca, dakle, ne implicira da Amerikanci neodrživo "posuđuju" iz inozemstva samo zato što uvoz premašuje izvoz.

Nastavak članka pročitajte na stranici Learn Liberty.