Piše: Mario Nakić
13.3.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
13.3.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Ministri financija zemalja članica Europske unije nisu uspjeli postići dogovor o zajedničkom porezu za najveće multinacionalne tech korporacije. Usuglasili su se samo oko toga da će zamrznuti pregovore o ovoj mjeri do kraja 2020. godine u iščekivanju napretka na razini gospodarske organizacije OECD.
Uvođenje posebnog poreza na tech kompanije predložila je Francuska još prije godinu dana, a do danas ju je u tome podržala većina zemalja Europske unije. Sada se tome snažno protive još samo Irska, Danska, Švedska i Finska. Kako piše Irish Times, Irska se protivi tom porezu zbog ugroze radnih mjesta koje su Google, Facebook i druge tehnološke kompanije otvorile u toj zemlji, a skandinavske države se protive porezu "iz principijelnih razloga".
Francuski ministar financija Bruno Le Maire je svejedno izjavio zadovoljstvo. "U srpnju 2017. samo je Francuska bila za ovu mjeru, a sada ju podupiru 23 zemlje. To je već pobjeda sama po sebi". Bez obzira na odluku EU, Francuska će uvesti taj porez na svojoj nacionalnoj razini, a isti potez najavila je i španjolska vlada.
O čemu je zapravo riječ? Tehnološke kompanije ne ovise o lokaciji sjedišta njihove tvrtke, odnosno mogu zarađivati diljem svijeta dok plaćaju porez na dobit isključivo onoj državi gdje imaju sjedište. Tako su ih privukle one zemlje koje su konkurentnije na tržištu jer imaju niži porez na dobit, rad i druge poduzetničke pogodnosti. To se, naravno, nije svidjelo Francuzima i drugim zemljama koje imaju visoke poreze. Francuska želi dio kolača.
Ali problem kod oporezivanja kompanija je uvijek taj što kompanije neće platiti taj novac od svoje dobiti, već će ga u pravilu zaračunati krajnjim korisnicima. Budući da korisnici ne plaćaju Facebook, Google i druge usluge o kojima je ovdje riječ, možemo pretpostaviti da će te tvrtke povećati cijene za oglašavanje. To u praksi znači poskupljenje troškova malim biznisima koji uvelike ovise o oglašavanju i korištenju velikih internetskih platformi poput Facebooka, Googlea i Twittera.
Drugim riječima, Francuska neće oporezivati Google nego će ustvari otežati i poskupjeti rad svojim poduzećima. U isto vrijeme, to će povećati troškove svim eventualnim pokušajima konkurencije za navedene tehnološke divove. Facebook i Google će imati otkud platiti sav taj porez, ali oni koji im žele postati konkurencija nemaju takve mogućnosti. Ovakvi potezi, kao što je uvođenje novih poreza i regulacija, u pravilu pomažu monopolu da se zadrži i ubijaju svaki pokušaj konkurencije u startu.
Meni je zanimljivo kako su to prenijeli neki hrvatski mediji. Na primjer, portal Euractiv Jutarnjeg lista je Francusku zbog uvođenja ovog poreza nazvao "predvodnicom u natjecanju stvaranja tehnološki najnaprednije zemlje". Što tu može biti prednost kad uvedeš novi porez? Kako neka zemlja može potaknuti napredak - oporezivanjem? Očito mnogi novinari ne razumiju da su porezi jedna od onih komponenata koje odbijaju, a ne privlače investicije. Predsjednik Emmanuel Macron je izjavio već više puta da Francuska namjerava postati predvodnik u inovacijama, ali ništa što je njegov kabinet dosad učinio ne ide u smjeru da se to ostvari.
Baš suprotno, ako želi postati predvodnica u tehnološkom napretku, Francuska bi trebala sniziti poreze poput Irske i postati privlačna ulagačima i inovatorima. Novi porezi samo će potaknuti nastavak iseljavanja bogatijeg stanovništva, a to su mahom poduzetnici i investitori.
Kad su shvatili da zbog visokih poreza tjeraju investitore u druge zemlje, sad predlažu uvođenje jedinstvenog poreznog sustava za cijelu EU. "Jedinstveno tržište s 28 poreznih sustava jednostavno nema smisla", tvrdi ministar Maire. Međutim, na taj način će se ubiti konkurentnost. Smisao različitih poreznih politika je upravo u tome - neka se države međusobno natječu za investitore.
Ljubitelji visokih poreza za tvrtke shvaćaju kako gube svaku utrku jer će tvrtke u pravilu ići tamo gdje su porezi niži pa sada žele isforsirati nekakav jedinstveni porezni režim za cijeli svijet, što će biti ne samo teško postići, već je i duboko pogubno za napredak i konkurentnost. Tržišta trebaju različite uvjete u različitim zemljama, to je najbolji način da se utvrdi koje su ekonomske politike efikasnije od drugih. Različitost među politikama u različitim zemljama pruža široku lepezu izbora za investitore. Zabrana različitih politika bila bi smrt za demokraciju.
Izgleda da u EU još samo države na sjeveru drže do slobodnog tržišta i konkurentnosti. Nordijske zemlje su shvatile liberalizam ispravno i pridržavaju se njegovih principa. Vidimo i tko je najveći uljez, u ovom trenutku to je Francuska koja se pokušava nametnuti kao lider u uvođenju novog režima koji se ne čini pretjerano liberalan niti demokratski. Nijedna nacija nije još uspjela prosperirati prevelikim oporezivanjem svega i svačega, ali ne znam kako Francuzi to još nisu naučili. Morat će naučiti ponovno na vlastitoj koži, no tko će im onda biti kriv za neuspjeh?