Ovo ću samo ovdje staviti:

Što se tu zapravo dogodilo? Hrvati su pobjegli u Irsku "glavom bez obzira" i taman kad su došli do nekog kruha, eto ti zločestih Ukrajinaca. Što oni sad hoće? Hoće hrvatski kruh. U Irskoj.

Kraj bratstva i jedinstva, radničke sloge. A sve zbog kruha. Nije li to tužno? A nije tako moralo biti. Tu je naš junak Saša Ljubičić koji će objasniti radnicima da se ne moraju otimati za kruh. Kriv je neoliberalni kapitalizam. Što je to? Ne znamo, ali očito neka nova sorta kapitalizma, puno gora od onog starog kapitalizma u kojem se radnička klasa držala zajedno. Ljubičić će pokazati radničkoj klasi Hrvata i Ukrajinaca u Irskoj put kako da pobijede ovaj zločesti neoliberalni kapitalizam i vrate stari kapitalizam tako da više ne moraju jedni drugima otimati kruh. U starom kapitalizmu će ga dijeliti bratski.

Tako sam barem ja shvatio ovu dramu. Ostavljam mogućnost da ju je neki drugi čitatelj shvatio drukčije. Bilo kako bilo, to je slika i prilika današnjeg novinarstva u Hrvatskoj. Već smo trebali naviknuti da u medijima rade totalni luđaci koji su zaluđeni ideologijom i otkačeni od stvarnosti, ali ja se evo svaki put ponovno iznenadim njihovoj gluposti. To je objavila Slobodna Dalmacija, a zatim prenio Jutarnji list. Netko je u njihovim uredništvima zaključio da je to dobar i informativan sadržaj koji javnost treba pročitati.

Što da vam više kažem? Hrvatskoj ide odlično, s obzirom na sve.