Ubrzo nakon što je američki predsjednik Richard Nixon objavio početak "Rata protiv droge" uvevši niz strogih zakona i pojačavanjem policijske represije, čikaški ekonomist Milton Friedman napisao je članak koji je objavio Newsweek (1. svibnja 1972.) u kojem je adresirao problem s drogama:

"Era suza je gotova. Siromašni blokovi će uskoro ostati samo sjećanje. Bolnice ćemo pretvoriti u tvornice, a zatvore u knjižnice. Muškarci će sada uspravno hodati, žene će biti sretne, a djeca će se smijati. Pakao će biti zauvijek prazan."

Tim je riječima Billy Sunday, istaknuti evangelist i vodeći križar protiv "demonskog ruma", pozdravio početak prohibicije alkohola početkom 1920.

Sada znamo na što su njegove nade bile osuđene. Nove kaznionice morale su biti izgrađene kako bi mogle smjestiti nove "zločince" nastale pretvaranjem pijenja alkoholnih pića u zločin protiv države. Potkopavanje same pravne države i povećanje korumpiranosti među predstavnicima zakona stvorili su dekadentnu moralnu klimu - ali nisu zaustavili konzumaciju alkohola.

Unatoč ovoj tragičnoj lekciji iz povijesti, čini se da smo skloni ponavljati iste greške kad je riječ o drogama.

Etika

Imamo li iz etičkih razloga pravo korištenja državnog aparata kako bismo spriječili da pojedinac postane alkoholičar ili ovisnik o drogama? Za djecu bi gotovo svi odgovorili - da. Ali za odgovorne odrasle osobe, barem ja, odgovorio bih - ne.

Razgovarati s potencijalnim ovisnikom - da. Objasniti mu moguće posljedice - da. Moliti za njega i s njim - da. Ali vjerujem da nemamo pravo upotrijebiti silu, izravno ili neizravno, kako bismo spriječili čovjeka da počini samoubojstvo, a kamoli da pije alkohol ili konzumira drogu.

Prihvaćam da je etičko pitanje teško i da se ljudi dobre volje ne moraju složiti oko njega. Srećom, ne trebamo riješiti etičko pitanje da bismo postigli dogovor o politici. Zabrana je pokušaj liječenja koji stvari još više pogoršava - i za ovisnika i za sve nas. Stoga, čak i ako sadašnju politiku prema drogama smatrate etički opravdanom, razmatranja svrsishodnosti čine tu politiku nerazumnom.

Prvo razmislite o ovisniku. Legaliziranjem droga možda bi se povećao broj ovisnika, ali nije sigurno da bi do toga došlo. Zabranjeno voće je privlačno, posebno mladima. Što je još važnije, mnoge ovisnike o drogama namjerno proizvode dileri koji im često daju svojih prvih nekoliko doza besplatno. Diler od toga ima koristi jer ovisnik, jednom kada se navuče, postaje njegov zatočeni kupac. Ako bi droga bila legalno dostupna, svaka moguća dobit od takve nehumane aktivnosti bi nestala jer bi ovisnik mogao kupiti od najjeftinijeg izvora.

Što god se dogodi s brojem ovisnika, svakom pojedinačnom ovisniku očito bi bilo puno bolje da su droge legalne. Danas su droge nevjerojatno skupe i prilično nesigurne kvalitete. Ovisnici su prisiljeni poslovati s kriminalcima kako bi nabavili drogu, time postaju i sami kriminalci za financiranje navike i riskiraju stalnu opasnost od smrti i bolesti.

Razmotrimo sljedeći test. Ovdje je situacija kristalno jasna. Šteta koju imamo od ovisnosti drugih proizlazi gotovo u cijelosti iz činjenice da su droge ilegalne. Nedavno je povjerenik američke odvjetničke komore procijenio da ovisnici počine jednu trećinu do polovinu svih uličnih zločina u SAD-u. Legalizirajmo drogu i ulični kriminal drastično će pasti.

Štoviše, ovisnici i dileri nisu jedini korumpirani. Ogromne sume su u pitanju. Neizbježno je da će neki relativno slabo plaćeni policajci i drugi vladini službenici - i neki visoko plaćeni - pasti pod iskušenjem da uzmu lakši novac.

Zakon i red

Legalizacijom droga istovremeno bi se smanjila količina kriminala i povećala kvaliteta provođenja zakona. Možete li zamisliti neku drugu mjeru koja bi toliko postigla za promicanje reda i zakona?

Ali, možda ćete reći, moramo li prihvatiti poraz? Zašto jednostavno ne okončati promet drogom?

U tom je slučaju iskustvo prohibicije alkohola najrelevantnije. Ne možemo zaustaviti promet drogama. Možda ćemo moći otkloniti opijum iz Turske, ali postoji bezbroj drugih mjesta na kojima raste opijumski mak. Uz francusku suradnju možda ćemo uspjeti od Marseillesa učiniti nezdravo mjesto za proizvodnju heroina, ali postoji bezbroj drugih mjesta na kojima se mogu provesti takve jednostavne proizvodne operacije.

Sve dok se radi o velikim novčanim iznosima - a oni će zasigurno biti veliki dok su droge ilegalne - za očekivati ​​je da se neće prekinuti promet ili čak ozbiljno smanjiti njegov opseg. U drogama, kao i na drugim područjima, uvjeravanje i pozitivni primjer vjerojatno su mnogo efikasniji od upotrebe sile za oblikovanje drugih prema našoj slici.