Poznati čikaški ekonomist i jedan od najutjecajnijih ljudi 20. stoljeća, Milton Friedman, rekao je da mu je najbolja knjiga na temu trgovine ona koju je u 19. stoljeću napisao Henry George. Friedman je za Georgeovu knjigu rekao da je "retorički najbriljantnija knjiga o trgovini" koja je također prva knjiga koja je u cijelosti ušla u arhiv američkog Kongresa.

O tome je pisao i Jim Powell, ekonomist Cato instituta, u članku za Wall Street Journal 2016. godine, kad je usporedio Georgovu knjigu Protekcija ili slobodna trgovina s legendarnom "Bogatstvo naroda" Škota Adama Smitha. "Protekcija ili slobodna trgovina je vjerojatno najbolja knjiga ikad napisana u Americi", napisao je Powell.

Tko je bio Henry George?

George je rođen 1839. u Philadelpiji, a umro je 1897. godine. Bio je ekonomist, društveni filozof i novinar, a pokušao se baviti i aktivno politikom. Kao ekonomist, u svoje je vrijeme bio iznimno popularan. Njegova knjiga "Napredak i siromaštvo" prodana je u milijun primjeraka diljem svijeta, što bi i danas bilo mnogo, a u to vrijeme je značilo ogromno.

Nije bio posve odan klasičnom liberalizmu. Iako je zagovarao Lockeovu doktrinu da svaki čovjek treba biti vlasnik svoga rada, također je zagovarao i javno vlasništvo nad zemljom te njenim mineralima i resursima. Tvrdio je da bi ekonomska nejednakost bila značajno smanjena samo jednim porezom - onim na zemljište.

Bio je neko vrijeme član Republikanaca, a onda je ušao u stranku Ujedinjeni radnici (United Labor) koja se sastojala od ujedinjenih radničkih sindikata, no nije dugo trajala. Upravo je s tom strankom pokušao ući u utrku za gradonačelnika New Yorka, ali je u predizborima izgubio. Stranka se raspala zbog unutarnjeg neslaganja između njegove lijevo-liberalne struje i socijalista, nakon čega se učlanio u Demokrate.

Ono što je ovdje bitno i što je kod njega zainteresiralo klasične liberale poput Friedmana i Powella - to je njegova obrana slobodne međunarodne trgovine. Knjigu "Protekcija ili slobodna trgovina" napisao je 1879. i mnogi je do danas smatraju najuvjerljivijom obranom politika slobodnog međunarodnog tržišta.

Georgeva obrana slobodne trgovine

U toj knjizi George je istaknuo kako će nacija, koja se otvori za trgovinu prema ostatku svijeta, profitirati čak i ako druge nacije to ne učine:

"Ako stranci mogu za nas proizvesti dobra povoljnije nego što bismo mi mogli, mi ćemo biti na dobitku."

Ako vam se ta rečenica čini poznatom, kao da ste ju već čuli, u pravu ste - Friedman ju je koristio na nekim od svojih poznatih predavanja pred studentima.

George je također objasnio neke osnovne stvari koje su danas pogotovo, u Trumpovoj eri, bitne: trgovina je dobrovoljna, vođena individualnim težnjama kupaca i prodavača.

"Trgovina nije invazija. Ne uključuje agresiju s jedne strane i otpor s druge, već obostrani pristanak i zadovoljstvo. Ne može biti trgovine osim ako se obje strane slože."

Postavio je misaoni eksperiment i testirao protekcionističke argumente testom apsurda kako bi osporio uvriježeno mišljenje da je izvoz dobar, a uvoz loš:

"Potapanje svih brodova koji su napustili svaku zemlju prije nego što bi mogli stići do bilo koje druge zemlje, prema protekcionističkim načelima, bio bi najbrži način bogaćenja cijelog svijeta, budući da bi sve zemlje tada mogle uživati ​​u maksimalnom izvozu uz minimalni uvoz."

Što je s argumentom da su subvencije potrebne za podršku vitalnim domaćim industrijama? George je primijetio da te političke usluge neizbježno neće ići onima koji ih zaslužuju, već jakima i beskrupuloznima:

"Industrije u razvoju nemaju više šansi u borbi za vladine subvencije nego prasad s odraslim svinjama oko posude s napojem. Ne samo da će subvencije vjerojatno ići industrijama kojima nisu potrebne, ići će industrijama koje se mogu održavati samo na taj način i tako uzrokovati apsolutni gubitak zajednici preusmjeravanjem rada i kapitala iz profitabilnih industrija u one neodržive i neprofitabilne."

Korištenje carina za zaštitu domaćih proizvođača od jeftinije strane konkurencije također šteti poduzećima dalje u lancu opskrbe. Na primjer, carina koja povećava cijenu čelika povećava cijenu svega što je od čelika. I više je radnih mjesta u opasnosti u industrijama koje koriste čelik (komercijalna gradnja, prijevoz, strojevi) nego u industrijama koje proizvode čelik.

George se također pozvao na povijest. Prve civilizacije, napisao je, nisu se uzdigle na izoliranim mjestima, zaštićene "surovim planinskim lancima, gorućim pustinjama ili morima preširokim i burnim za krhki brod ranog pomoraca". Zašto? Zato što su ovisile o trgovini.

"Upravo u pristupačnim lukama, uz plovne rijeke i prometne putove nalazimo gradove kako nastaju te umjetnost i znanost kako se razvijaju."

Rat je bio analogija u onome što je možda najpoznatiji Georgeov citat:

"Blokirajuće eskadrile sredstvo su kojim nacije nastoje spriječiti svoje neprijatelje da trguju; zaštitne carine sredstvo su kojim nacije pokušavaju spriječiti vlastiti narod da trguje. Ono što nas protekcionizam uči jest da sebi činimo u vrijeme mira ono što nam neprijatelji nastoje učiniti u vrijeme rata."

"Nijedna druga nacija“, podsjetio nas je George, "ne može nas toliko povrijediti koliko ćemo mi sami sebi nauditi."

To je to.