John Stuart Mill (1806.–1873.), jedan od najvažnijih liberalnih filozofa i ekonomista 19. stoljeća, nije bio ni radikalni pobornik slobodnog tržišta ni zagovornik snažne države. Njegova teorija o državnom intervencionizmu – razvijena ponajprije u djelima "O slobodi" (1859.) i "Principi političke ekonomije" (1848., s kasnijim izdanjima) – nudi jasan, principijelan, ali pragmatičan okvir za procjenu kada je državna intervencija u osobne slobode ili ekonomiju opravdana.
Za današnje društvo u Hrvatskoj i općenito na Zapadu ovo je posebno relevantno: Millov liberalizam nije dogmatska laissez-faire ideologija kao kod mnogih drugih klasičnih liberala, nego sustav koji štiti osobnu slobodu, a istodobno dopušta ograničene intervencije tamo gdje one služe općem dobru.
Harm principle – samo da se spriječi šteta drugima
U knjizi "O slobodi" Mill formulira svoj čuveni harm principle (princip štete), koji je temelj za ograničavanje državne moći nad pojedincem:
"Jedina svrha zbog koje se moć može opravdano primijeniti nad bilo kojim članom civilizirane zajednice protiv njegove volje, jest da se spriječi šteta drugima. Njegovo vlastito dobro, bilo fizičko ili moralno, nije dovoljan razlog za državnu intervenciju."
Prema Millu, država (ili društvo) smije intervenirati u osobne slobode pojedinca samo ako nečije ponašanje nanosi ili ozbiljno prijeti štetom drugima. Sve što pojedinac radi sam sa sobom – čak i ako je štetno za njega samog (npr. pijenje, kockanje, nekonvencionalan životni stil) – izvan je legitimnog dosega države. To uključuje i paternalizam: država ne smije "štititi" odrasle od njihovih loših odluka jer time guši njihov razvoj i dostojanstvo.
Mill razlikuje self-regarding actions (radnje koje se tiču samo pojedinca) od other-regarding actions (radnje koje utječu na druge). Samo u potonjem slučaju intervencija može biti opravdana, i to samo ako je šteta stvarna, a ne tek "uvreda" ili "vrijeđanje moralnih osjećaja većine".
Njegova je teorija revolucionarna jer odbacuje tiraniju većine i moralni autoritarizam s jedne strane, što je apsolutno u duhu starog klasičnog liberalizma, ali s druge strane određuje jasna pravila kad je poželjna intervencija države, čime je Mill zapravo reformirao liberalizam. To znači: sloboda govora, privatni život, izbor životnog stila ili konzumacije droge – sve dok ne nanosi direktnu štetu trećim osobama – mora biti zaštićeno. Država ne smije zabranjivati nešto samo zato što "nije dobro za tebe".
Slobodno tržište kao opće pravilo, ali s jasnim iznimkama
U "Principima političke ekonomije" (knjiga V, poglavlje XI: "O osnovama i granicama principa laisser-faire ili neintervencije") Mill je još precizniji. Laissez-faire (slobodno tržište) je opće pravilo jer:
"Pojedinci su najbolji sudci vlastitih interesa. Državna intervencija guši inicijativu, razvoj sposobnosti i inovacije. Vlada je neučinkovita, sklona zlouporabi moći i preopterećena."
Mill izričito kaže:
"Slobodno tržište, ukratko, treba biti opća praksa: svako odstupanje od njega, osim ako nije potrebno za neko opće i veliko dobro, sigurno je zlo."
No Mill nije dogmatik. Prepoznaje iznimke u kojima državna intervencija nije samo dopuštena, nego poželjna. Po njemu, teret dokazivanja uvijek je na onima koji predlažu intervenciju – moraju pokazati da privatna inicijativa ne može riješiti problem, da korist nadmašuje štetu i da intervencija ne guši osobnu slobodu građana više nego što je nužno.
Glavne kategorije iznimaka prema Millu:
- obrazovanje: država smije osigurati (i djelomično financirati) osnovno obrazovanje jer roditelji često nisu u stanju ili voljni procijeniti njegovu važnost za djecu i društvo. Mill: "Obrazovanje je jedna od onih stvari koje je dopušteno u principu da vlada osigura narodu." Ali u isto vrijeme, dok je zagovarao državno financiranje obrazovanja djece, bio je protivnik državnih škola jer nije vjerovao da će državno obrazovanje biti kvalitetno i objektivno. Shvaćao je prednost tržišne konkurencije u svakom sektoru, pa je tako za sektor obrazovanja predlagao sustav koji je stotinjak godina kasnije "prepisao" Milton Friedman i nazvao ga vaučerizacijom ili kuponskim školstvom.
- zaštita ranjivih: djeca, mentalno bolesni, životinje – država mora intervenirati jer oni nisu sposobni sami se zaštititi (npr. zabrana dječjeg rada, zakoni protiv zlostavljanja).
- prirodni monopoli: plin, voda, željeznice, ceste – tamo gdje konkurencija ne funkcionira, država smije regulirati cijene ili sama pružati uslugu, smatrao je Mill
- kolektivne akcije: kad pojedinci ne mogu sami koordinirati korisne promjene (npr. skraćenje radnog vremena u tvornicama – Mill je podržavao Factory Acts jer bi po njemu pojedinačni radnici izgubili posao da se sami dogovore)
- javna dobra i usluge bez privatne isplativosti: znanstvena istraživanja, ulaganje u kolonije (u njegovo vrijeme), svjetionici, ceste – ono što koristi cijelom društvu ili budućim generacijama, ali nitko privatno neće financirati jer ne može zaraditi
- pomoć siromašnima (poor relief): sustavna državna pomoć siromašnima je nužna jer po njemu privatna milostinja nije dovoljno pouzdana.
Mill pritom naglašava dvije važne stvari: (1) preferira neautoritarne oblike intervencije (savjet, poticaji, paralelne institucije) umjesto prisile; (2) čak i kod iznimaka intervencija mora biti minimalna i usmjerena na jačanje osobne sposobnosti, a ne na stvaranje ovisnosti.
Millova formula za prihvatljivost intervencionizma
Mill daje jednostavan test kojim možemo ispitati je li pojedina državna intervencija opravdana. Kad je riječ o intervenciji u osobne slobode građana, treba samo postaviti sljedeće pitanje: Nanosi li radnja zbog koje država intervenira stvarnu štetu drugima? Ako ne – intervencija nije opravdana.
Kod ekonomske politike postavlja sljedeće pitanje: Hoće li privatna inicijativa riješiti problem bolje i učinkovitije? Ako da – država se ne smije miješati. Ako ne, a korist je velika (obrazovanje, siromaštvo, monopoli) – onda da, ali uz minimalnu prisilu i uz provjeru da ne guši slobodu.
Ovo nije recept za veliku državu, nego za ograničenu, opravdanu državu koja štiti slobodu i omogućuje da tržište radi tamo gdje može.
Zašto je Mill i danas relevantan?
U doba kada se državni intervencionizam prihvaća zdravo za gotovo, Mill nas podsjeća da prema takvim politikama trebamo biti skeptični i da svaku pojedinu intervenciju treba staviti na test opravdanosti. Oni koji predlažu ili zagovaraju bilo koju državnu intervenciju prvo bi trebali iznijeti čvrste dokaze da je ona opravdana, da ne guši pretjerano osobne slobode i da neće učiniti više štete nego koristi. Millova teorija sprječava pretjerani intervencionizam (koji guši inovacije i odgovornost) i anarhiju (koja ostavlja ranjive bez zaštite).
Bez obzira na to što se mnogi od nas neće u svemu složiti s njim, "O slobodi" (pogotovo prvo izdanje) je klasik i odlično štivo danas za sve koji se žele podsjetiti liberalnih principa u pravu, filozofiji i ekonomskoj politici.
