Nije teško na društvenim mrežama privući najgori ljudski šljam - sve što trebate je objaviti neku povijesnu činjenicu o holokaustu. Prije dva dana tako sam objavio na Facebook stranici Liberala fotografiju treće stranice Novog lista od 24. svibnja 1941. godine, u kojem se piše o označavanju Židova u Zagrebu. Vlasti Nezavisne države Hrvatske tada su, po nalogu nacista, počele provoditi rasne zakone koji su bili usmjereni prvenstveno protiv Židova, a onda su u to uključili Srbe i druge manjine.

Mene osobno u tom članku još je više zapanjio novinarski stil. Piše o označavanju i javnom sramoćenju Zagrepčana koji su bili židovskog porijekla na oduševljenje nekih sugrađana - i usput se autor prilično naslađuje. Razumijem da su novinari uvijek bili (i ostali) propagandni alat vlastodržaca, ali toliki izostanak osnovne empatije je zapanjujuć. Mene je zapanjilo. Znao sam i ranije što je bila NDH, znam za zločine koji su počinjeni, ali uvid u razmišljanja "uglednih" suvremenika tek pokazuje odnos čovjeka prema čovjeku u okolnostima radikalnog sunovrata ljudskosti. Ljudi zaista lako mogu odbaciti sve ono što nas čini društvenim bićima i pretvoriti se u krvoločne zvijeri - ne samo počinitelji zločina, već i promatrači.

Komentari na tu objavu, odnosno većina njih, potvrdila je sve moje zloslutne sumnje. Opet smo se našli u kaotičnom vremenu kad se ljudi rigidno dijele na "naše" i "njihove", kad se promatranje tuđe patnje svodi na to je li ta osoba "naša" ili "njihova". Ljudi su izabrali svoj kolektiv, čopor s kojim će se identificirati i kojem će na pladnju ponuditi vlastitu čast, savjest i slobodu rasuđivanja.

Komentari, kojih tamo više uglavnom nema jer ne želim da se Liberal pretvori u okupljalište antisemita, mogu se podijeliti u nekoliko kategorija. Prva je ona gdje se promatrač brani na način da automatski optužuje neke druge, one koje on smatra suprotstavljenom stranom (uglavnom su to Srbi ili komunisti) za zločine. Kao da to može biti bilo kakvo opravdanje. Zamislite da ubojica na sudu u svoju obranu kaže: "I drugi su ubijali". Što biste na to odgovorili? Bi li ga to oslobodilo krivnje za ubojstvo?

Druga kategorija su oni koji traže opravdanje u krivnji same žrtve. Pa nemoguće da su Židovi u Drugom svjetskom ratu toliko nastradali iz čista mira. Morali su nekako to izazvati. Bili su imućni, imali su tvornice, sigurno nekome nisu isplatili plaću! Još puno češće, to opravdavaju sadašnjim ratom koji Izrael vodi s palestinskom terorističkom organizacijom Hamas i njenim podupirateljima u Iranu. "Eto, vidite što sada rade ljudima u Gazi!". Znači, mora da su oni Židovi 1940-ih to zaslužili.

Treća kategorija su oni kojima je objava jako zasmetala jer vole Thompsona. Zašto baš sada to objavljujemo? Čemu?

Iskreno, mislim da bilo koji dan u godini, bilo koje vrijeme u danu može biti prikladno da se javnost podsjeti do čega dolazi kad se čovjek odrekne svoje ljudskosti u ime nekog kolektiva, kad tom kolektivu podredi sve svoje vrijednosti i vjerske zakone u koje inače navodno vjeruje. Ne vjerujem da postoji ta religija, da postoji taj Bog koji bi opravdao diskriminaciju i ponižavanje kakvo su Židovi doživjeli tada u Zagrebu i u mnogim drugim mjestima diljem Europe.

Pravo pitanje, koje si treba postaviti svatko kome je ta objava zasmetala, i to na stranici koja se inače žestoko protivi komunizmu ili bilo kakvom obliku ljevičarenja, jest ovo: zašto ste se osjetili napadnuti? Jeste li vi sudjelovali u holokaustu?

Ljudi su se toliko predali jednom kolektivu, da su se potpuno poistovjetili s njime. Stoga je svaka povijesna činjenica, vezana za taj kolektiv, automatski vezana i za njih same, za njihov identitet. Podsjećanje na ružne stvari iz prošlosti, s kojima nitko od nas nema nikakve veze, pogodit će ravno u srce one koji su izgubili vlastiti identitet.

Tako smo došli do nesvakidašnjeg ujedinjenja između ljevičara koji simpatiziraju islamistički terorizam i hrvatskih neonacista. I jedni i drugi imaju nešto zajedničko - mržnju prema Židovima, i to ne iz nekog osobnog razloga. Misle da im je to zadaća, kao pripadniku krda koji po svome nauku uči da Židove treba mrziti.

Tolika količina mržnje koju sam vidio pod tim postom zaprepastila me. Kao da ih je netko pogodio u srce. Još je više zabrinjavajuće što se takvi ljudi više ne skrivaju uopće. Oni to pišu pod pravim imenom i prezimenom, a ako im pogledate profile vidjet ćete hrpu obiteljskih fotografija. To su nečiji očevi i majke, sinovi i kćeri. I nije ih nimalo sram opravdavati najgore sunovrate ljudskosti u povijesti čovječanstva, samo zato što se oni osjećaju dijelom kolektiva koji je to činio.

Kolektivizam ubija. Prvo stvara mržnju, netrpeljivost, a u konačnici ubija. Ubija i one koji su mu podlegli. Nema ništa loše biti dio nekog naroda i biti ponosan na kolektivna postignuća iako mi osobno nismo na njih utjecali. Ali u svemu treba naći mjeru. Ne dopustite da vam kolektiv uzme vašu individualnu svijest i vaš razum. Oni trebaju ostati jedinstveni i samo vaši.