Mađarska se 2026. nalazi pred potencijalno povijesnim izborima. Péter Magyar, bivši insajder Fidesza, sada vodi TISZA stranku koja u anketama vodi protiv Viktora Orbána. Za liberalne promatrače u Hrvatskoj i regiji ključno pitanje glasi: je li Magyar korak prema klasičnom liberalizmu – vladavini prava, slobodnom tržištu, osobnim pravima i ograničenoj državi – ili samo "Orbán light", konzervativni pragmatik s europskim licem?
Realna procjena pokazuje: Magyar je bliži klasičnom liberalizmu od Orbána u institucionalnom smislu, ali daleko od liberalizma u ekonomiji i društvenim pitanjima. Njegova ideologija je hibrid – kako sam sebe opisuje: "konzervativni liberal" ili "nacionalni liberal", s naglaskom na antikorupciju, europsku integraciju i vladavinu prava, ali uz zadržavanje konzervativnog nacionalnog okvira.
Što kaže Magyar o ljevici, desnici i socijalizmu?
U populističkom duhu i sa željom da ugrabi u što veći birački bazen, Magyar odbacuje binarnu podjelu: "Nema ljevice, nema desnice, samo Mađari!" TISZA je po njemu "veliki šator" koji okuplja desničare, ljevičare, liberale, socijaldemokrate i nacionalne radikale. Kritizira staru ljevicu (DK, MSZP) kao neučinkovitu, ali je ne napada ideološki.
Njegov program ima elemente koji bi se svidjeli ljevici (povećanje naknada i plaća u javnom sektoru), no fokus je na odgovornom upravljanju, a ne na redistribuciji po socijalističkom modelu.
Imigracija i ekonomija
Na imigraciji je Magyar gotovo identičan Orbánu: zadržava ogradu na južnoj granici, odbija kvote i pakt EU, protiv uvoza radne snage. To nije liberalna otvorenost prema tržištu rada, već realpolitički konzervativizam koji odražava mađarsko javno mnijenje.
Ekonomski: obećava fiskalnu disciplinu (deficit <3 %, uvođenje eura do 2030.), povrat milijardi iz EU fondova, rezanje korupcije i porezne olakšice za najniže plaće. Istovremeno najavljuje porez na bogatstvo i povećana socijalna davanja. Nije blizak ekonomskom liberalizmu, ali je korak od Orbanovog crony kapitalizma prema transparentnijem, investicijski privlačnijem modelu.
Usporedba s Viktorom Orbanom
Orbanov "iliberalni" model: centralizacija moći, slabljenje sudova i medija, sukob s EU, bliski odnosi s Rusijom, korupcija i "nacionalna suradnja" koja je u praksi oligarhijska. Magyarova kritika je upravo tu – ne ideološka, već protiv korupcije i autoritarizma.
Vladavina prava i EU: Magyar želi otključati zamrznute fondove, vratiti povjerenje u Bruxellesu i NATO-u – ključno liberalno načelo institucionalne odgovornosti.
Vanjska politika: Magyar je pragmatičniji prema Zapadu, manje ovisan o Rusiji (zalaže se za bitno smanjenje ovisnosti Mađarske o Rusiji do 2035.), ali bez radikalnog zaokreta prema Ukrajini.
Kontinuitet: isti stav prema migraciji, pobačaju, LGBT pravima i općenito konzervativne obiteljske vrijednosti.
Što bi Mađarska dobila da Magyar dođe na vlast?
Realno, ne revoluciju, nego u najbolju ruku kvalitetnu restauraciju. Vjerojatne promjene bi bile: brži pristup EU fondovima, gospodarski rast, manja ovisnost o ruskom energentu, privlačenje zapadnih investicija. Manje crony kapitalizma, više transparentnosti.
Institucionalno, Mađarska bi dobila jača neovisnost sudova, borbu protiv korupcije, bolje funkcioniranje demokracije – bliže liberalnim standardima.
Društveno: manje polarizacije ("pomirba nacije"), fokus na zdravstvo, obrazovanje i ruralni razvoj, no bez liberalnog zaokreta u pitanjima pobačaja, LGBT ili otvorenih granica.
Geopolitički: manje izolacije, bolji odnosi s EU – korisno za cijelu regiju.
Naravno, rizici postoje: Magyar je još uvijek "novi" igrač s ograničenim timom, a njegov "veliki šator" može se pokazati krhkim. I on, poput Orbana, voli davati populistička obećanja. Nije klasični liberal u smislu Hayeka ili Friedmana – bliži je europskom centru-desno s demokršćanskim i socijalnim elementima (kao poljski PO pod Tuskom).
Zaključak
Eventualna pobjeda Petera Magyar na mađarskim izborima ne bi značila drastičnu promjenu u odnosu na dosadašnju vlast, ali bi bila značajan korak naprijed u odnosu na Orbanov iliberalizam. Za Mađarsku bi njegova vlast značila manje korupcije, više Europe i bolje upravljanje – vrijednosti koje liberali cijene.
U regiji gdje se liberalizam često svodi na kulturne ratove, Magyar pokazuje da se može biti proeuropski, pro-vladavina-prava i konzervativan istovremeno. Realan, odmjeren i – za sada – najozbiljniji izazov Orbánovoj eri. Nakon 16 godina jedne vlasti, svaka promjena je dobrodošla.
