Slučajno sam naišao na jedan jako zanimljiv intervju koji je objavljen početkom listopada. Škotski povjesničar Niall Ferguson, inače jako zanimljiv klasični liberal našeg doba, autor brojnih bestsellera (
Empire,
The Ascient of Money,
The Pity of War,
Civilization…) i trenutno kolumnist na portalu
The Free Press,
razgovarao je o izraelsko-palestinskom sukobu s Johnom Andresonom, bivšim zamjenikom premijera Australije koji sada vodi popularni australski podcast.
"Ne dobije svaki narod priliku za državnost. Kao Škot, mogu o tome govoriti. Palestinci su imali šanse da stvore državu i uprskali su ih. Mislim da se takva šansa neće vratiti", rekao je Ferguson.
"Nakon što je Arafat odbacio priliku koju je dobio, kakva je bila predstavljena u Oslu, morate ju prepoznati i znati da se takvo što neće ponoviti.
Kada europske vlade priznaju zemlju koja ne postoji, to ne čini nikakvu razliku. Zapravo, to čini farsu od cijelog procesa priznavanja državnosti.
Nakon 7. listopada, zar ćete ih nagraditi državom? Ta mogućnost je nestala u cijeloj regiji. Većina na Bliskom istoku to vidi. A to što vlade u Europi i Australiji misle da mogu stvoriti palestinsku državu objavom deklaracija, to ne razumijem."
Na Andersonovo pitanje kako komentira to da su se mnogi na ljevici u zadnje vrijeme pokazali kao prikriveni antisemiti, Ferguson je dao zanimljiv odgovor:
"To je možda šokiralo mnoge, ali ne i nas koji provodimo puno vremena na sveučilištu i koji smo mogli vidjeti kako se taj otrovni napitak kuha već dulje vrijeme. To je toksična kaša jer sadrži različite napore antisemitizma.
Tu je prvo staro marksističko neprijateljstvo prema Izraelu koje postoji još od Hladnog rata. Zatim tu je islamistički antisemitizam koji je uvezen na sveučilišta i u kampuse, a često je subvencioniran izvana, koji proizvodi studentske skupine koje podržavaju Hamas, i na kraju tu je još stara i dobropoznata netrpeljivost prema Židovima, koja postoji još od 19. stoljeća ili ranije.
Ta toksična kaša antisemitizma je za većinu bila nevidljiva do 7. listopada 2023. Mnogi nisu mogli vjerovati kad su studenti podržali Hamas. Nakon takvih zločina koje je počinio, oni su ga svejedno podržali. To nas treba podsjetiti koliko je antisemitizam otporan i kako može mijenjati boje i oblike - od krajnje desnice do krajnje ljevice.
Ali onda će vam oni na ljevici reći: 'O, ne. Vi ste fašisti! Izrael čini genocid!' To je stvarno čudan svijet, gdje ljudi na ljevici optužuju Izrael za genocid, kad je zapravo Hamas pokrenuo genocidni napad. Ono što je Izrael pokušao učiniti, to je odgovor na taj napad uz maksimalnu pažnju kako bi se minimalizirale civilne žrtve.
Jako je teško u Gazi, i to zna svatko tko je tamo bio. Jako puno je podzemnih tunela u kojima se teroristi skrivaju, a iznad njih su civili. Ali ako usporedite izraelsku operaciju u Gazi s bilo kojom drugom vojnom operacijom, vidjet ćete da je relativno malo civilnih žrtava.
Pojam genocid ima povijest. On je proizašao iz holokausta. Tako da, uzimanje pojma genocid kao šibe kojom se tuče Izrael, nakon napada kao što je bio 7. listopada, po meni je posve bizarno.
Vidio sam proteklih dana na ulicama Australije mlade ljude koji javno iskazuju podršku vođi Hamasa. Ne mogu se sjetiti nijedne osobe koja je više zaslužila smrt od tog čovjeka, a oni ga slave kao heroja i mučenika džihada. Nevjerojatno", zaključio je Ferguson.