Piše: Mario Nakić
25.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Mario Nakić
25.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Izraelsko-palestinsko pitanje je vrlo složeno. Obje strane prisvajaju pravo na isti komad zemlje i trajni mir nije ni izdaleka vidljiv. Neću sad pisati o njihovom sukobu i tko je u pravu, nešto drugo mi nije jasno. Jeste li primijetili da zapadni i hrvatski ljevičari otvoreno favoriziraju Palestinu i mrze Izrael?
Naime, s jedne strane imamo demokratsku državu koja se trudi graditi zapadnu civilizaciju koliko je to moguće u antidemokratskom i antiliberalnom okruženju, s teroristima u susjedstvu kojima je jedini sveti cilj njeno potpuno uništenje. Izrael je multietnička, multikulturalna država s vrlo razvijenim gospodarstvom. Izrael nije savršen po pitanju poštivanja svih ljudskih prava i sloboda, ali ograničenja su razumljiva zbog takvog okruženja i opasnosti koja vreba praktički cijelo vrijeme. U Izraelu, prema službenim podacima, živi 75% židova, 18% muslimana i 2% kršćana, ali prema istraživanju Gallupa 2015. samo 30% Izraelaca je pobožno, što znači da ostalih 70% čine samo deklarativni (ali nepraktični) vjernici, ateisti i agnostici.
Izrael ima najbolju zakonsku zaštitu LGBT prava na Bliskom istoku. Iako gay brak još nije legaliziran, postoji mogućnost sklapanja životnog partnerstva, a diskriminacija po osnovi seksualne orijentacije je zakonom zabranjena i kažnjiva. Tel Aviv je lani izabran za najviše gay-prijateljski grad na svijetu.
S druge strane imamo Hamas, terorističku organizaciju koja kontrolira Pojas Gaze, ne želi mir s Izraelom jer ga uopće ne priznaje. Gotovo svakodnevno organizira različite terorističke napade na području koje kontrolira Izrael (zato izraelska policija i vojska zna biti brutalna, inače narod tamo ne bi opstao), a nerijetko napada izraelske gradove raketama. Pojas Gaze, koji nastanjuje oko 2 milijuna ljudi, je poznat kao "najgore mjesto na svijetu za biti gay". Imaju smrtnu kaznu koja se izvršava nad onima koji prodaju zemljište židovima ili prakticiraju gej seks. Situacija za homoseksualce u Palestini je tako loša da u velikom broju bježe u Izrael.
Nisu samo gejevi diskriminirani u Pojasu Gaze. Pazite sad - žene. One koje se udaju ili zatrudne nemaju pravo na obrazovanje (bilo javno ili privatno) bez dozvole muža odnosno oca djeteta. Među nepismenim dijelom stanovništva žene su čak 4 puta brojnije od muškaraca. Još uvijek postoje zakoni koji ne dozvoljavaju ženama da se zaposle u nekim zanimanjima, a oni uz brojne kulturološke restrikcije, dovode do toga da je stopa nezaposlenosti među ženama čak 26% dok je među muškarcima 17%.
Idemo dalje. Ateisti - još jedna zakonom zabranjena skupina u Palestini. Waleed Al Husseini, palestinski bloger, bio je zatočen 10 mjeseci jer je ateist. Otvorio je satiričnu Facebook stranicu "Allah" i iznenadio se kad ga je palestinska policija privela. U zatvoru su mu rekli da su bilo kakve negativne ili satirične objave o religiji i islamu zakonom zabranjene. Tražili su da im prizna tko ga je tomu naučio i tko ga je odvratio od Boga. "Tukli su me, tražili su da priznam. Oni ozbiljno misle da je ateizam nekakva teorija zavjere protiv Boga. Ideja da ja jednostavno izražavam moje vlastite osjećaje njima je potpuno strana."
Netko će reći "nije Hamas jedina palestinska organizacija". Istina, ali Hamas je pobijedio na demokratskim izborima u Palestini 2007. godine. I na području koji kontrolira Fatah, a to je Zapadna obala, zakoni nisu puno bolji. Fatah vlada u tom dijelu zemlje bez demokratskog mandata (narod ih nikada nije izabrao). Prema pisanju Freedom Housea, na Zapadnoj obali homoseksualna aktivnost nije zakonom zabranjena, ali gejevi se i dalje diskriminiraju u zajednici te trpe velike probleme, žene također. Silovanja se rijetko prijavljuju vlastima, a još rjeđe kažnjavaju. Na snazi je djelomično šerijat.
Pogledajte u ovom videu što stanovnici Zapadne obale misle o ateistima.
Samo jedan od svih ispitanika je odgovorio da mu je OK ako je neka osoba ateist. Inače, odgovori glase otprilike ovako: "To je osobna stvar. Ali ako netko želi biti dio neke zajednice, mora se prilagoditi toj zajednici...Da mi sestra prizna da je ateistica, odrekla bih je se i ne bih više nikada s njom progovorila ni riječ...To nije u skladu s ljudskom prirodom, zato to nije dozvoljeno u našem društvu...Ateisti će ići u pakao. Da saznam da mi je sestra ili brat ateist, ubio bih ga."
Dakle, prilično su jasne razlike između kultura i civilizacija Izraela i Palestine. SAD je jasno stao na stranu Izraela i želi da se taj sukob okonča tako da međunarodna zajednica prizna Izraelu cijeli Jeruzalem. Portal Index je SAD-ovo priznavanje de facto stanja na terenu (Jeruzalem je glavni izraelski grad već 40-ak godina) nazvao "Trumpovim nepromišljenim potezom", a za Hrvatsku, koja je bila suzdržana prilikom izglasavanja deklaracije kojom se poziva SAD da povuče priznanje Jeruzalema, kažu da se našla "na krivoj strani povijesti". To svakako treba zapamtiti.
Bez obzira na to tko polaže veća "prava" na Jeruzalem, nekako mislim da je bolje da ostane pod kontrolom Izraela jer je to jedino jamstvo da će ostati multikulturalni grad u kojem mogu živjeti i dolaziti i židovi i kršćani i muslimani. Jer ako istočni Jeruzalem pripadne Hamasu, što žele veći dio međunarodne zajednice i hrvatski ljevičari, prvo što će oni napraviti tamo jest poubijati ili zatvoriti sve židove, ateiste i homoseksualce. Zar toliko mrzite te ljude da im to želite?
Još je zanimljivije pogledati u arhiv naših (ne)vladinih ljevičarskih medija. H-alter: Dani solidarnosti s narodom Palestine, Lupiga: "Što želi Izrael? Pravi cilj je ne postići mir". Feministički portal Libela je za status žena na palestinskom teritoriju okrivio Izrael.
Švedska je prva priznala Palestinu još prije četiri godine, tada su to ljevičari diljem svijeta hvalili kao "vrlo progresivan potez". Nikako ne razumijem, zašto feministice toliko podržavaju režim koji diskriminira žene i bore se protiv jedine zemlje koja želi liberalnu demokraciju u cijeloj regiji. Zašto samozvani borci za ljudska prava podržavaju teroriste i protive se državi koja jedina u cijeloj regiji poštuje temeljna ljudska prava?