Nevjerojatno, ali kampanju koja je rezultirala antisemitizmom i homofobijom inicirala su dva Židova, od kojih je jedan homoseksualac.

Američki burzovni mešetar, milijarder i filantrop George Soros danas je diljem svijeta poznat uglavnom po nekakvom zlu. Kada spomenete njegovo ime, naići ćete na hrpu negativnih komentara, što i ja očekujem s ovim tekstom. Optužuju ga da je komunist, cionist, nacist, protivnik Europe i zapadnih vrijednosti, da želi uništiti nacionalne države i nacije općenito, da želi srušiti demokratski izabrane vlade koje mu ne odgovaraju, da se miješa u demokratske izbore itd. U svakom slučaju, ciljevi mu moraju biti mračni i zli.

A sad činjenice. Riječ je o Židovu rođenom u Mađarskoj koji je u djetinjstvu jedva izbjegao stradanje u holokaustu. Godine 1947. preselio se u London gdje upisuje Londonsku školu ekonomije na kojoj je predavao poznati liberalni filozof Karl Popper. Kako bi mogao platiti studiranje radio je kao nosač na željeznici i konobar u kafiću. Na Londonskoj školi ekonomije diplomirao je smjer filozofiju 1951. godine. Radio je neko vrijeme u londonskoj banci, a 1956. se seli u New York gdje se zapošljava na burzi dionicama. Specijalizirao se za europske dionice.

Na burzi je primijenio teoriju refleksivnosti koju je naučio od prof. Poppera. Refleksivnost pretpostavlja da su tržišne vrijednosti često vođene pogrešnim idejama sudionika, a ne samo ekonomski utemeljenom situacijom. Ideje sudionika i ekonomski događaji povratno utječu jedni na druge. Soros je tvrdio da taj proces dovodi do toga da tržišta imaju "virtuozne" ili "začarane" cikluse "boom & bust", za razliku od ravnotežnih predviđanja standardne neoklasične ekonomije.

Do kraja 1960-ih pokrenuo je prve vlastite investicijske fondove s višemilijunskim kapitalom. Do početka 1980-ih, zahvaljujući odličnom prirastu uloženih vrijednosti, njegov fond je vrijedio 400 milijuna dolara, ali veći dio tog novca nije bio njegov nego od vanjskih investitora. Godine 2011. je isplatio sve vanjske investitore, a danas njegovo bogatstvo vrijedi 8 milijardi dolara, s time da je gotovo 40 milijardi vlastitog novca uplatio u svoju neprofitnu organizaciju Open Society (Otvoreno društvo) koju je nazvao po knjizi Karla Poppera ("Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji").

Otvoreno društvo je od 1980-ih do 2000-ih potrošilo nekoliko milijardi dolara u zemljama nekadašnjeg Istočnog bloka i Jugoslavije. Krajem 1980-ih financirao je u Mađarskoj, Rumunjskoj, Češkoj, Slovačkoj i drugim istočnoeuropskim zemljama antikomunističke aktiviste kojima je pomagao da svrgnu totalitarnu vlast. Nakon toga, 1990-ih, financirao je u Hrvatskoj, Srbiji i nekim drugim zemljama aktiviste koji su se borili protiv nove autoritarne vlasti bivših komunista. U Mađarskoj je osnovao sveučilište. Podupirao je prodemokratske i liberalne organizacije koje su se zalagale za poboljšanje stanja ljudskih prava nacionalnih manjina, LGBT zajednice itd. u cijeloj istočnoj Europi.

Tek sredinom 2000-ih Soroš se počeo baviti politikom u SAD-u. Uložio je oko 24 milijuna dolara u 527 različitih aktivističkih organizacija koje su se borile protiv Georgea Busha i rata u Iraku. Godine 2008. financijski je podržao Baracka Obamu, a 2016. Hillary Clinton. Ubrzo nakon njegovog financijskog upliva u politiku, što je u SAD-u sasvim legalno, počele su razne optužbe na njegov račun u desničarskim medijima. Fox News ga je optužio za poticanje revolucija diljem Europe, implicirajući da je riječ o komunističkim revolucijama iako je u većini slučajeva bila riječ o rušenju komunizma. Tada je Soros postao babaroga u SAD-u.

Usprkos njegovim aktivnostima u istočnoj Europi, Soros na našim prostorima nije dobivao veliku pažnju medija i komentatora na društvenim mrežama sve do 2017. godine. Odjednom, kao iz vedra neba, mađarski premijer Viktor Orban proglasio ga je državnim neprijateljem broj 1 i ušao u veliku kampanju obračuna sa svim neprofitnim organizacijama u Mađarskoj koje su ikada primile novac od Otvorenog društva ili neke druge organizacije povezane sa Sorosevim imenom. Proglašen je neprijateljem slobodne Europe i Mađarske, ali i za financiranje kriminalnih djela pomaganja imigrantima koji su ilegalno prešli granicu. Veliki jumbo plakati diljem Mađarske pred parlamentarne izbore s fotografijom Georgea Sorosa govorili su: "Nemojte da se Soros zadnji smije". "Stop Soros" postao je gotovo svakodnevni slogan, a vladini i provladini mediji bili su puni priča o navodnim kriminalnim radnjama organizacija koje primaju Sorosev "prljavi novac".

Taj se sentiment brzo i lako proširio i na druge istočnoeuropske države, uključujući Hrvatsku i još više Srbiju gdje se pobornici Vučićeve vlasti, pa čak i neki ljudi iz vlade, često vole koristiti izrazom "Sorosevi plaćenici" kad pričaju o pojedinim novinarima i medijima na koje država još uvijek nema utjecaj pa pišu kritično o vladi. Soros je postao sinonim za antidržavnu propagandu, za "sve što je protiv našeg naroda", za one koji "žele uništiti našu državu", a vrlo često se uz njegovo ime nadodaju i antisemitske te homofobne uvrede. Bosanskohercegovački site Logicno, izrazito proruski orijentiran, naziva Sorosa "genij zla".

Možda ste pomislili da je do toga došlo spontano i slučajno, ali onda ste se prevarili. Riječ je o dobro osmišljenoj strategiji čiji su tvorci dva Amerikanca židovskog porijekla.

Švicarski novinar Hannes Grassegger je za BuzzFeed nedavno objasnio kako ova priča počinje krajem 1960-ih kad je Arthur Finkelstein započeo svoju karijeru političkog savjetnika u predizbornim kampanjama. Tada je počeo graditi ono što bi se danas moglo nazvati kao know-how desnog populizma u politici. Njegova je premisa jednostavna: svaki izbori su riješeni prije samog glasanja. Ljudi su se već odlučili, znaju što podržavaju i čemu se protive. Jako je teško u tome ih razuvjeriti. Puno ih je lakše demoralizirati. Zato se posvetio tome - demoralizaciji protivničkih glasača. To je ono što je Trumpu u velikoj mjeri pošlo za rukom 2016. i na što je mislio kad je rekao da se zahvaljuje crnim Amerikancima što nisu izašli na birališta.

Nakon dugog proučavanja političkih trendova, Finkelstein je došao do onih pitanja koja mogu učiniti najviše štete. Zaključio je da se ljudi najviše brinu oko sljedećih tema: droga, kriminal i rasa. Ova pitanja stvaraju najveće političke podjele, rekao je Nixonu 1970. u Bijeloj kući.

Finkelsteinov cilj je polarizirati biračko tijelo što je više moguće, da se dvije strane što više suprotstavljaju. Gorivo: strah. "Opasnost mora izgledati kao da dolazi s lijeva", savjetovao je Nixonu. "Onaj tko ne napadne prvi, izgubit će."

Shvatio je da kampanje moraju postati osobne. Svaka kampanja mora imati neprijatelja s ljudskim licem i on mora biti poražen. Razvio je negativne kampanje koje je nazvao "glasanje protiv" - demonizirati neprijatelja do te razine, da čak i najljeniji glasači požele izaći i glasati protiv njega.

Savjetovao je svojim klijentima da ne govore o sebi, već da se fokusiraju na uništavanje protivnika. Postao je poznat po tome što je dao negativno značenje riječi "liberal". U predizbornim kampanjama 1990-ih, televizijske reklame bile su pune optužbi političkih protivnika da su "ultra liberalni", "ludi liberali" ili "previše liberalni". Takav je način u žargonu političkih oglašivača nazvan "Finkel-Think".

Iako su njegovi prijatelji često tvrdili da nitko nije odgovoran za toliko izbornih pobjeda kao on, Finkelstein je ponekad bio i meta kritika. 1980-ih je, recimo, kritiziran jer je radio posebnu anketu u kojoj je htio saznati što će glasači misliti o židovskom porijeklu jednog demokratskog kandidata. Ironično, sam Finkelstein je Židov, a da bude još ironičnije, radio je za republikance koji su obično bili homofobno nastrojeni dok je on bio homoseksualac. Vjenčao se 2004. za svog dugogodišnjeg partnera s kojim je živio do svoje smrti 2017. godine.

U svojoj karijeri radio je za Barryja Goldwatera, Richarda Nixona, Ronalda Reagana i mnoge druge. U 1980-ima osmislio je Reaganov predizborni slogan koji glasi "Let's make America great again" (poznato?). Ne znam je li ovo slučajno, ali riječi "make America great" je izrekao i fašistički talijanski vođa Benito Mussolini u svome poznatom obraćanju Amerikancima 1927. godine.

Jedan od Finkelsteinovih učenika je George Eli Birnbaum, također židovskog porijekla čija je obitelj pobjegla iz nacističke Njemačke u SAD. Njegov je otac preživio Auschwitz. Nakon faksa, od ranih 1990-ih radio je za Republikansku stranku te je tako upoznao Filkelsteina.

Nakon ubojstva izraelskog premijera Yitzhaka Rabina 1995. godine, pojavio se Benjamin Netanyahu, novi vođa izraelske desnice. Prema prvim predizbornim anketama, Netanyahu je gubio barem 20 postotnih poena od socijaldemokrata koji su obećali nastaviti Rabinove mirovne napore. Tu ulijeće Finkelstein koji šalje Birnbauma na teren u Izrael, na njegov prvi zadatak, a Finkelstein mu je davao upute telefonski iz SAD-a. Angažirani su da dovedu Natanyahua na vlast. U tome su na kraju i uspjeli, i to tako da je Natanyahu optužio socijaldemokratskog lidera Shimona Peresa da želi podijeliti Jeruzalem na dva dijela, a polovina bi pripala Palestincima. Uzalud je Peres izlazio u javnost da bi demantirao tu podvalu. Što ju je više pokušavao demantirati, glasači su se više bojali da u njoj ima istine. Na izborima Netanyahu tijesno pobjeđuje 1996. i postaje premijer.

Međutim, na samu izbornu moć bilo je vrlo dramatično. Prema Netanyahuinoj biografiji, na vijestima u 22 sata objavljeno je da je Peres u vodstvu. Odmah je nazvao "Arthura" (Finkelsteina), svoga "tajnog savjetnika iz New Yorka", a Arthur mu je rekao da se ne brine: "Uvijek dobijem napete utrke". Tako je i bilo, ujutro je objavljeno da je Netanyahu pobijedio rezultatom 50,49:49,51.

Finkelstein je postao zvijezda u Izraelu. Prema pisanju Haaretza, "promijenio je predizborne kampanje zauvijek". Naučio je također da njegova formula funkcionira i izvan SAD-a.

Tijekom prve polovine 2000-ih Finkelstein i Birnbaum uspješno su radili na kampanjama u Bugarskoj i Rumunjskoj gdje su također utjecali na promjene vlasti. Ali njihovo pravo remek-djelo tek je uslijedilo kad ih je pozvao mađarski političar Viktor Orban, u početku iz liberalne stranke koju je htio rebrendirati u nacionalističku desničarsku stranku koja će imati potporu radničke klase.

Godina je 2008. i Orban treba ponovno osvojiti izbore. Njegov stari prijatelj Bibi (Netanyahuov nadimak) mu je predstavio Finkelsteina i Birnbauma. Njima nije bilo teško naći neprijatelje u Mađarskoj. Mađarska je tada ekonomski stajala loše, Svjetska banka i MMF tražili su od vlade mjere štednje. Finkelstein je savjetovao Orbanu da svu krivnju svali na MMF, "europske birokrate i strani kapital".

Orban je 2010. pobijedio na izborima s dvotrećinskom većinom i okrenuo se još više desno. Birnbaumu još uvijek nije jasno kako su to lako postigli: "Otpuhali smo socijaliste prije samih izbora!".

Međutim, pred sljedeće izbore našli su se u problemu. Orban mijenja Ustav, ima svu moć, ali kako je zadržati? Stari neprijatelji - socijalisti i krajnja desnica - već su uništeni, ne može se s njima boriti. "Imali smo stranku s povijesnim uspjehom, a da bismo to zadržali trebalo je ljude držati na visokoj energetskoj razini. Moramo biti sigurni da će i na sljedećim izborima imati razloga izaći i glasati. Trebalo nam je nešto moćno poput Trumpovog zida", prisjeća se Birnbaum.

"Uvijek pomaže okupiti vojnike i okupiti stanovništvo kada neprijatelj ima lice", objasnio je Birnbaum. "Arthur je uvijek govorio da se nismo borili protiv nacista nego protiv Adolfa Hitlera. Ne protiv Al Kaide već protiv Osame bin Ladena. Tko bi mogao postati taj neprijatelj u Mađarskoj?"

Orbán je bio zauzet stvaranjem nove, dramatičnije priče o naciji. Mađarska, koja je surađivala s nacistima, oslikana je kao žrtva, okružena vanjskim neprijateljima, pod stalnom opsadom, najprije od Osmanlija, zatim nacista, a kasnije i komunista. Misija Mađarske bila je jasna: braniti se od svojih neprijatelja i očuvati kršćanstvo od posezanja za islamom i svjetovnim snagama.

S tom pozadinom Finkelstein je imao prosvjetljenje. Što ako se veo zavjere podigne i pojavi se sjenovita figura koja kontrolira sve? Majstor lutaka. Netko tko ne samo da kontrolira "veliki kapital", nego ga i utjelovljuje. Prava osoba. Mađar. Stranac, ali domaći.

Ta će osoba biti Soros, rekao je Finkelstein Birnbaumu.

Birnbaum je bio hipnotiziran: Soros je bio savršen neprijatelj.

U početku, to gotovo i nije imalo smisla. Zašto se boriti protiv nepolitičara? Iako je rođen u Mađarskoj, Soros tamo nije živio godinama. Čovjek duboko u godinama, poznat u cijeloj zemlji kao pokrovitelj civilnog društva. Podupirao je oporbu protiv komunista prije pada Željezne zavjese, a poslije je financirao školsku hranu za djecu. U Budimpešti je izgradio jedno od najboljih sveučilišta u istočnoj Europi. Preko Otvorenog društva Soros je financirao školovanje mnogih nadarenih Mađara, uključujući i samog Orbana kad je išao studirati na Oxfordu. Dok je bio u oporbi, Orban je izdavao novine čije je izdavanje financirao George Soros. Njih dvojica sastali su se samo jednom, i to kad je Soros došao 2010. u Mađarsku kad je uplatio milijun dolara pomoći.

Činilo se da nije postojao razlog da se protiv njega ide u Mađarskoj.

Ali Finkelstein i Birnbaum su u Sorosu vidjeli nešto što bi ga učinilo savršenim neprijateljem. Postoji duga povijest kritika Sorosa, koja datira iz 1992. godine, kada je Soros zaradio milijardu dolara za klađenje protiv britanske funte. Za mnoge na ljevici Soros je bio lešinar. Ali Soros je iskoristio svoju iznenadnu istaknutost da bi se zalagao za liberalne ideje. Podržavao je sve protiv čega se bori desnica: istraživanje klimatskih promjena, bračna i spolna jednakost, Hillary Clinton. Protivio se drugom ratu u Iraku 2003. godine, čak je usporedio Georgea W. Busha s nacistima i postao glavni donator za demokrate. Uskoro je za američke republikance postao simbol svega što mrze.

No, to nije sve. Finkelstein i Birnbaum proširili su svoj rad upravo na one zemlje u kojima je Otvoreno društvo pokušavalo izgraditi liberalne lokalne pokrete za građanska prava: Ukrajina, Rumunjska, Češka, Makedonija, Albanija. Birnbaum je vjerovao da Soros "želi socijalizam koji je loš za te zemlje". Prema Birnbaumu, Finkelstein je bio praktičniji u svom protivljenju Sorosu, kojeg je smatrao jednostavno sredstvom za postizanje cilja: "To nije imalo ništa s emocijama, ništa osobno".

Nije trebalo mnogo da dva konzultanta uvjere Orbana da napadne Sorosa - mađarski premijer je imao "ogromno povjerenje u Arthurov intelekt", rekao je Birnbaum. Kampanja protiv Sorosa bila je korisna za Orbána - i to ne samo za domaću publiku. Izvan Mađarske, to bi zadovoljilo njegove ruske prijatelje. Putin se bojao tzv. revolucije u boji poput one u Ukrajini i Arapskog proljeća te je počeo napadati Sorosa i njegovu potporu liberalnim pokretima.

Finkelsteinov i Birnbaumov rad za Orbána sada su dio mađarske političke legende. Finkelstein je gotovo mitska figura, ne samo zato što Orbán jedva spominje njegovu ulogu u javnosti. Njegovi glasnogovornici ne odgovaraju uopće na zahtjeve za komentare o Finkelsteinu i Birnbaumu.

Birnbaum je također gotovo nepostojeći kad je riječ o detaljima posla koji je obavio za Orbána. Nije želio raspravljati o tome jesu li sastavili parole ili samo jednostavne koncepte niti će reći koliku su imali kontrolu nad samom kampanjom.

Javna kampanja protiv Sorosa počela je ozbiljno 14. kolovoza 2013., oko devet mjeseci prije izbora. Započelo je relativno tiho, s člankom u provladinim novinama napadajući nevladine organizacije za koje se tvrdi da ih kontrolira Soros.

Zatim je mađarska vlada krenula za navodno Sorosom pod kontrolom ekološke organizacije Ökotárs, koja je imala norveško i švicarsko financiranje. Policija je upala u njihove urede i zaplijenila računala, a vlada je pokrenula istragu o njihovim aktivnostima. Mađarski istražitelji na kraju su priznali da nisu pronašli ništa protuzakonito - ali ne prije nego što su uspjeli proširiti sliku tajnovite mreže stranih nevladinih udruga koju vodi Soros.

Orbán i njegov tim nisu stali na tome. Do 2015. europska izbjeglička kriza, dijelom potaknuta ratom u Siriji, ohrabrila je nacionaliste diljem kontinenta. Kada je Soros tvrdio da EU treba razviti "zajednički plan za postupanje s izbjeglicama i pripremiti smještaj za milijun tražitelja azila godišnje", još jednom je postao laka meta. 30. listopada 2015. Orbán je održao govor u kojem je tvrdio da Soros želi oslabiti zemlju i preplaviti je izbjeglicama.

Napadi su nakon toga postali gusti i brzi. Bilo koja organizacija koja je ikada primila novac od Otvorenog društva je dobila žig "Pod Sorosevom kontrolom". Vladini mediji opisali su zaposlenike nevladinih organizacija kao "plaćenike" koje financiraju strane sile. Sve je to učinjeno kroz niz senzacionalnih članaka i službenih odgovora članova vlade.

Crescendo se dogodio u srpnju 2017. godine, kada je cijela zemlja bila oblijepljena jumbo plakatima koji pokazuju Sorosevo lice sa sloganom "Nemojte dopustiti Georgeu Sorosu da se zadnji smije!"

Slogan "Zaustavite Sorosa" ponavljao se beskrajno, svugdje. Orbán je tvrdio da Soros održava mafijašku mrežu. U jesen 2017. vlada je provela "nacionalne konzultacije". Milijuni građana dobili su upitnik u kojem su mogli odabrati hoće li podržati "Sorosov plan" kako bi omogućili milijun ljudi iz Afrike i Bliskog istoka da uđu u Europu svake godine.

Upalilo je. Veliki dio zemlje okrenuo se protiv Sorosa. Orbán je pobijedio 2014. i 2018., oba puta s velikom većinom.

Soros je ostao zarobljen. "Savršeni neprijatelj je onaj kojeg možete udarati opet i opet, a on ne može uzvratiti", rekao je Birnbaum. Ako bi Soros uzvratio udarac, to bi im se samo pokazalo da ima moć i utjecaj za koji su ga optuživali.

Iako, lako je moguće da je Soros iskoristio svoj utjecaj u EU parlamentu te je rezolucija donijeta protiv Mađarske djelo njegovog utjecaja. Orban tvrdi da Soros stoji iza toga, ali to ne znamo.

Unatoč svemu što je uslijedilo, Birnbaum je ponosan na kampanju protiv Sorosa: "Soros je bio savršeni neprijatelj. Bilo je tako očito. To je bio najjednostavniji od svih proizvoda, samo ste ga morali spakirati i prodati."

Proizvod je bio tako dobar, prodavao se i postao globalan. Talijani su 2017. godine počeli govoriti o useljeničkim brodovima koje financira Soros i koji dolaze na obale. U SAD-u su neki ljudi sumnjali da Soros stoji iza migrantskog karavana koji dolazi iz Srednje Amerike. Poljski član parlamenta nazvao je Sorosa "najopasnijim čovjekom na svijetu". Putin je prozvao Sorosa na tiskovnoj konferenciji s Trumpom u Helsinkiju. Trump je čak tvrdio da su demonstracije protiv kandidata Vrhovnog suda Bretta Kavanaugha sponzorirane Sorosevim novcem.

Danas Finkelsteinov i Birnbaumov rad u Mađarskoj odjekuje posvuda. Birnbaum je zanijekao tvrdnju da je vodio anti-Sorosove kampanje izvan Mađarske. Ali možda nije morao. Svatko može pokupiti ideje. Finkelstein i Birnbaum pretvorili su Sorosa u meme. Desničarski mediji poput Breitbarta i RT-a koji kontrolira Kremlj jednostavno mogu usvojiti mađarsku kampanju, prevesti je na druge jezike i nahraniti lokalnim argumentima.

Birnbaum također tvrdi da oni nisu koristili nikakav antisemitski sentiment u kampanji iako su mnogi građani preko antisorosevskih plakata ispisivali antisemitske poruke. "Mi nismo uveli antisemitizam u Mađarsku. Nismo učinili antisemitom nikoga tko to već ranije nije bio."