Slučaj s "napadom" na časnu sestru u Zagrebu, do kojeg zapravo nije ni došlo, još jednom je pokazao kako se na društvenim mrežama i u medijima lako mogu proširiti dezinformacije ako postoji mnogo ljudi koji bi voljeli da su one istinite.

Ukratko - iz bolnice su javili policiji da im je došla časna sestra s ubodnom ranom u predjelu abdomena, koja je tvrdila da je napadnuta nožem na ulici. To se navodno dogodilo usred bijela dana u zagrebačkom naselju Malešnica. Nije trebalo dugo da se ova informacija na društvenim mrežama pretvori u sočnu priču o napadu muslimanskog imigranta kojeg je isprovocirao križ.

Većina medija objavila je informacije koje su službeno dobili iz bolnice i policije. Ali takve informacije s kojima su mediji raspolagali bile su toliko šture da su morale buditi sumnju. Mnogi su ljudi, pogotovo oni desno orijentirani, posumnjali u napad muslimanskog imigranta, što se donekle može objasniti činjenicom da se slični napadi događaju na ulicama Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Austrije i drugdje po Europi - i u pravilu počinitelji stvarno jesu muslimanski imigranti.

Tako da optužba prema ljudima kojima je to prvo palo na pamet nije posve poštena. Međutim, oni koji rade kao novinari i kojima je to posao, kao i oni ostali koji imaju veći broj pratitelja na društvenim mrežama, trebali bi dobro razmisliti prije nego objave priču koja se temelji na poluinformacijama ili dezinformacijama. Nažalost, upravo takve stvari privlače najveću pažnju korisnika i donose najviše lajkova. To je valjda problem ljudske prirode - čini se da većina ljudi voli dezinformacije ako su one sukladne s njihovim prethodno izgrađenim uvjerenjima.

Tako se poput munje proširila priča da je časnu sestru napao neki Afganistanac, vičući "Alahu akbar", a mediji i policija to zataškavaju. Ispostavilo se, međutim, da nikakvog Afganistanca nije bilo, da si je gospođa sama to napravila i onda u bolnici izmislila priču o napadu.

Novinari mainstream medija sada likuju i maksimalno se rugaju, pa čak i traže kazneni progon, za svoje kolege i neistomišljenike koji su proširili dezinformaciju. Maja "Jihadi" Sever, Danka "Partizanka" Derifaj i Matija "Poštenjačina" Babić pobjedonosno zaključuju da su oni učinili pravu stvar i da su ovi na drugoj strani prevaranti. Eto vidite! Naši mediji su pošteni i vjerodostojni!

Samo što je to daleko od istine. U ovom konkretnom slučaju lijevi novinari i mediji su mahom učinili pravu stvar, ali to je samo zato što se narativ o nasilnom imigrantu koji napada časnu sestru nimalo ne uklapa u politike kakve oni zagovaraju. Da se to stvarno tako dogodilo, oni ne bi ništa dobili. Zato i nisu istrčavali pred rudo s takvim zaključcima. Da je tema malo drukčija i da je u pitanju nešto što bi njima odgovaralo, ponašali bi se baš poput Bujanca i njegovih pajdaša na desnici u ovom slučaju.

Kako to možemo znati? Pa jednostavno, zato što to i rade. Prisjetimo se samo onog skandaloznog "fizičkog napada" na reportera RTL-a na Trgu bana Jelačića tijekom prosvjeda protiv covid potvrda. Svi su lijevi mediji jurišali s potpuno neprovjerenom pričom da su prosvjednici fizički napali novinara, išamarali ga sleđa, a do kraja dana priča se pretvorila u "šutanje na podu" (Telegram).

Čovjek usred skupa na kojem je bilo tisuće policajaca s kamerama, na trgu koji je pun kamera, da nitko nije vidio napadače, uključujući i samog novinara i njegovog snimatelja? Od početka je zvučalo nevjerojatno - zato što se nije ni dogodilo!

Mediji su to brzo zaboravili, uključujući i same aktere poput Maje Sever. Ona i Plenkovićev glasnogovornik Marko Milić su, inače, prvi izašli s tom dezinformacijom o navodnom "napadu" u javnost.

Prisjetimo se zatim nedavnog grafita na zgradi Miljenka Jergovića. Čovjek željan pažnje, taman pred promociju nove knjige, objavio je na društvenim mrežama fotografiju navodno prijetećeg grafita i optužio Andreja Plenkovića kao huškača. Svi lijevi mainstream mediji, uključujući spomenute elite, jahali su danima po tome šireći tu priču bez ikakve provjere.

Tko je na kraju autor tog grafita? Zna li se išta? Ne - jer sam Jergović to nikad nije prijavio policiji. Pametno, čovjek zna da bi lažna prijava rezultirala progonom onoga tko ju je podnio. Ali lijevim medijima to nije ni bitno, njima je bitno da prošire priču, bez obzira bila ona istinita ili fabricirana, ako ona odgovara narativu koji oni guraju.

Dakle, nekritičko širenje neprovjerenih informacija ili ponekad čak potpunih dezinformacija s ciljem huškanja ili mržnje nije isključivo stvar desnice. I lijevi novinari to isto rade, s jednakim elanom i bez trunke profesionalnosti i poštenja. Njihovo sadašnje likovanje nad slučajem časne sestre nije nikakav dokaz poštenja i vjerodostojnosti nego primjer licemjerja i arogancije.

Jako malo je pojedinaca koji su imuni na lažne vijesti kad je riječ o onim lažnim vijestima koje odgovaraju njihovom narativu i ideološkim uvjerenjima, jako malo nažalost. Toga su čitatelji sve više svjesni jer pad povjerenja u mainstream medije je ogroman. Nikakve lažne samohvale njihovih gurua neće to popraviti.