Doživjeli smo i to. Na Indexu je osvanuo naslov "
AI itekako mijenja tržište rada, ali ne onako kako se očekivalo". U tekstu stoji saznanje koje je novinarima očito velika novost, a svakoj iole obrazovanoj osobi ne bi trebala biti - da AI mijenja tržište rada, ali na način da će ukupnih radnih mjesta biti više nego prije.
Da, neka radna mjesta će se izbrisati. Vjerojatno će s vremenom potpuno (ili skoro potpuno) izbrisati i neka zanimanja koja smo smatrali uobičajenima. Ali isto tako - stvorit će nova radna mjesta i nova zanimanja kakva u ovom trenutku ni zamisliti ne možemo.
Povijest se rimujePogrešno bi bilo reći da se povijest ponavlja jer to nije sasvim točno. Ali uz nove pojave, koje donose i nove neizvjesnosti i nove prilike, ponavljaju se stare ljudske reakcije. Svakome tko zna išta o povijesti (znači novinari ne) mora biti poznato da je svijet već prošao industrijsku revoluciju i da su se tada na potpuno isti način pojedinci
plašili za radna mjesta, tvrdili da će strojevi uništiti radna mjesta, baciti većinu naroda u siromaštvo; vlasti su gledale kako zabraniti ili ograničiti uporabu strojeva; novinari su šizili; to sve gledamo zadnje tri godine.
Onda bi nam trebalo biti jasno i kakav će biti ishod. Znamo ishod industrijske revolucije, zar ne? Povećanje, a ne smanjenje radnih mjesta, do čega je došlo uslijed rasta produktivnosti. Također, skraćivanje radnog vremena - iako popularna mudrost tvrdi da su to izborili sindikati na ulicama (u čemu ima nešto istine, ali ona nije potpuna) - prosvjedi i štrajkovi im ne bi vrijedili ništa da strojevi nisu podigli produktivnost rada i omogućili radnicima da za manje vremena naprave više, bolje i kvalitetnije.
A upravo to nam sada omogućuje umjetna inteligencija. Nikad nije zahvalno predviđati budućnost, ali u to da će se potražnja za radom povećati, a prosječno radno vrijeme smanjiti - u to se možemo kladiti s priličnom sigurnošću.
Dakle, povijest se ne ponavlja, ali se rimuje - rečenica koju često pripisuju velikom
Marku Twainu iako nije njegova - moramo ju pripisati austrijskom psihoanalitičaru
Theodoru Reiku.
Katastrofa se prodajeVratimo se na novinare. Oni imaju tu groznu naviku da vlastitu perspektivu, koja je u pravilu jako ograničena i skučena, predstavljaju kao nešto opće, kao nešto svačije. Pa tako Indexov Vedran Salvia kaže da AI ne mijenja tržište "onako kako se očekivalo". Kao da su svi očekivali da će AI obrisati radna mjesta.
Nisu. To su očekivali isključivo novinari i oni naivni pojedinci koji im još uvijek slijepo vjeruju, koji nemaju sposobnost kritičkog razmišljanja. Svi ostali mogli su pretpostaviti kako će AI utjecati na tržište rada. Odmah da vam kažem - neće nas ni uništiti kao vrstu, neće nas "preuzeti". I to će novinari saznati, vjerojatno za par godina.
Da ne bi ispalo da glumim generala poslije bitke, tu su neki moji članci iz vremena medijske anti-AI groznice, dok su masovno zastrašivali ljude brisanjem radnih mjesta i uništenjem vrste:
- 5. travnja 2023:
Strah od umjetne inteligencije je neutemeljen- 14. veljače 2025. -
Kakvi su učinci tehnološke revolucije na tržište rada? - već se lani moglo znati kako AI utječe na tržište rada.
- 8. kolovoza 2025. -
Sve opasnosti AI-a dolaze od države- 24. rujna 2026. -
AI armagedon: Što se stvarno krije iza katastrofičnih naslova u medijimaAI će stvoriti puno više radnih mjesta nego što će obrisati; AI će nam pomoći da lakše obavljamo svoje radne i ostale životne zadaće; AI nas neće porobiti. AI će nam skratiti radno vrijeme. Neka to ostane zapisano.
Zašto novinari uvijek toliko katastrofalno griješe?Moramo se zapitati zašto novinari uopće izlaze s doomsday proročanstvima. Za to ima više razloga. Prvi je taj što su jednostavno neuki, neobrazovani, nemaju pojma o povijesti, osnovama ekonomije, ničemu. A za takve kompleksne teme potrebno je razumjeti osnove ekonomije i znati barem malo povijesti.
Drugi je razlog taj što postoje profesionalni znanstvenici koji žive od citata i od prodaje knjiga. Oni su shvatili da je najlakši (ili čak jedini) način da dospiju do medija i tako izreklamiraju sebe i svoju knjigu taj da daju neko katastrofično proročanstvo. Novinari trebaju nekog "znanstvenika" da potvrdi tezu jer on je pametan pa može lupiti bilo što, a njemu treba publicitet. Dok je tako, bit će stalno nekih doomsday predikcija u medijima, praktički svakodnevno.
Treći razlog je taj što ljudi tako žele. Ljudi žele pročitati da će nas za godinu dana pogoditi meteor, da će nas porobiti vanzemaljci ili da ćemo svi umrijeti sutra od kuge. Nitko u to ne vjeruje, ali kao da bi htjeli vjerovati. Zašto su ljudi većinom takvi? Nemam pojma, mislim da bi to najbolje znao objasniti naš Theodor Reik, da je živ.
Liberal ostaje jedino mjesto na kojem nikad nećete pročitati nešto što je objavljeno samo zato da bi se čitatelji osjećali super. Ovdje su iskrenost i istina najvažnije vrijednosti, ispred senzacionalizma, katastrofizma i klika. U to možete biti sigurni.