Svaki novi izum u modernoj svjetskoj povijesti bio je dočekan sa strahom i pozivima na zabranu. Taj strah nisu širili nekakvi ravnozemljaši i bezveznjaci, već ugledni znanstvenici, stručnjaci i novinari.

Nekoliko crtica iz povijesti o kojima vjerojatno niste učili ništa u školi jer škola ne uči djecu ništa korisno:

1. U drugoj polovini 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća najveći gradovi zapadnog svijeta zaudarali su po konjskoj balegi; New York, Pariz, London i drugi. Nepodnošljiv smrad. Kočije su bile omiljeno prijevozno sredstvo koje su do kraja 1890-ih koristili praktički svi - od onih bogatih do siromašnih, služile su kao taksiji i brojni su kočijaši tako zarađivali za život. Semafora, naravno, nije bilo, a kočije su zakrčile ulice središta velikih gradova. Prelazak ceste bio je poput ruskog ruleta. Prometne nesreće sa smrtnim ishodom bile su svakodnevna pojava. U to vrijeme gradovi su angažirali čistače ulica, ali njih nikad nije bilo dovoljno jer se broj konja na ulicama ubrzano povećavao. Sve što bi čistači tijekom noći očistili, već do poslijepodneva bi bilo kao staja.

Političari su pokušali riješiti taj problem regulacijama - ograničenjem broja prijevoznih kočija, oporezivanjem po konju i sl. Na kraju problem je riješen izumom automobila. Međutim, od samog izuma do njegove normalne upotrebe u gradovima trebalo je proći nekoliko desetljeća. Upotrebu automobila kočili su kočijaši koji su tvrdili da će to uništiti njihova radna mjesta, smanjiti prihode gradovima od poreza i povećati smrtnost na cestama. Tvrdili su da je automobil opasan.

Danas znamo da su ti strahovi bili neopravdani. Kočijaši nisu izgubili radna mjesta, samo su se trebali prilagoditi. To je značilo: prodati konje, kupiti automobil, naučiti ga voziti i nastaviti svoj posao lakše, bolje i ekonomičnije.

2. Početkom 19. stoljeća, tijekom industrijske revolucije, raširio se strah među obrtnicima i radnicima da će ih zamijeniti strojevi. Taj su strah najviše širili ljudi koji su bili poznati kao "stručnjaci" na svojim poljima. Ubrzo se pretvorilo u nemire - ljudi su u Velikoj Britaniji organizirano napadali tvornička postrojenja s novim strojevima i uništavali strojeve silom. Taj se pokret zvao Luditi.

Danas znamo koliko je strah od tvorničkih strojeva bio neopravdan. Ne samo da su strojevi povećali proizvodnju i samim time zaposlenost, već su i povećali produktivnost rada, a time i radničke plaće. Upravo sredinom 19. stoljeća u Velikoj Britaniji, ali i ostatku Europe, zabilježen je najveći rast plaća u povijesti.

3. Razvojem tiskarskog stroja došlo je do inflacije novina, što je proizvelo strah od previše informacija. Mnogi znanstvenici 19. stoljeća izražavali su zabrinutost da će tako doći do većeg širenja lažnih vijesti. Iz današnje perspektive, kada imamo milijune news portala, hrpe novina i TV programa, njihovi su strahovi bili posve neopravdani.

4. Možda nećete vjerovati, ali ljudi su se nekoć bojali telefona. Od izuma do široke upotrebe trebale su proći godine i godine jer su "stručnjaci" tvrdili da telefon može biti opasan. Čak i kad su ga kupili, u mnogim kućanstvima ljudi su se bojali biti blizu telefona dok je oluja i grmi jer se vjerovalo da telefon privlači grmljavinu pa vas može ubiti.

5. Izmjenična struja. Glavni razlog zašto je Nikoli Tesli trebalo skoro desetljeće da komercijalizira svoj izum je taj što su američki mediji širili propagandu protiv njega. Tu su propagandu plaćali Teslini konkurenti. Širili su dezinformacije kako je izmjenična struja opasna za prosječno kućanstvo pa su se ljudi bojali. Tesla je sa svojim partnerima morao uložiti cijelo bogatstvo da razuvjeri građane i otkloni neopravdani strah.

Takvih i sličnih primjera iz moderne svjetske povijesti ima koliko hoćete, ali uvijek se ponavlja manje-više ista priča: kod svakog bitnijeg tehnološkog izuma prvo na scenu stupa strah. Prirodno je da se čovjek boji svega što je novo i što još nije dovoljno isprobao, to je zbog opreza. Međutim, propagiranje i potenciranje straha najčešće dolazi od onih koji imaju neku osobnu korist od zaustavljanja ili sprječavanja napretka. Strah od telefona i izmjenične struje nisu širili nekakvi bezvezni ravnozemljaši nego stručnjaci, znanstvenici i novinari.

Jedan nedavni primjer. Prije 5 godina vodila se žustra rasprava u hrvatskoj javnosti o Uberu i općenito dijeljenoj ekonomiji putem internetskih platformi. Velika većina novinara je bila protiv Ubera i uz strukovna udruženja taksista. HINA i Faktograf su, na primjer, tvrdili da će liberalizacija taksi usluge dovesti do propasti tisuća radnih mjesta. Mi smo na Liberalu bili među rijetkim medijima koji su tvrdili da su ti strahovi neopravdani.

Što se dogodilo? Vlada je liberalizirala tržište taksi usluga. Nitko nije ostao bez posla. Danas u Hrvatskoj imate više registriranih taksija nego ikada. Zarađuju uglavnom bolje nego prije. Dakle, danas je jasno da su strahovi novinara i njihovih "stručnjaka" bili posve neopravdani.

Mogli bismo tako ponavljati primjere do sutra jer stvarno ih je mnogo. Povijest se konstantno ponavlja. Ako bismo mogli išta iz povijesti naučiti, to je da će se znanstvenici i novinari buniti protiv svakog novog izuma i da će njihovi strahovi biti neopravdani. Osim toga, ti strahovi koji se šire u javnosti uglavnom su produkt nečijih sebičnih interesa. Oni ih pokušavaju predstaviti u javnosti kao interese šire populacije, no to su interesi suprotstavljeni interesima većine.

Tako bismo trebali gledati i na propagandu koja je već u zamahu, a riječ je o propagandi usmjerenoj protiv umjetne inteligencije. Strahovi koji se kroz medije šire raspostiru se od onih za radna mjesta do samog uništenja civilizacije. Ako je vjerovati povijesti - a trebali bismo jednom, za promjenu, vjerovati povijesti - za 100 godina, možda i prije, ljudi će s podsmijehom pričati o tome kako su se neke budale u 21. stoljeću bojale umjetne inteligencije. Tada će već biti općepoznato kako je umjetna inteligencija pomogla čovjeku na raznim poljima - olakšala mu radne zadatke, povećala produktivnost i osobno bogatstvo, poboljšala komunikaciju i suradnju među ljudima te produžila životni vijek.

Ovi zaključci se, ako pogledamo malo kroz povijest, nameću sami od sebe. U svakom slučaju, bez obzira što mislili o novim izumima, jedno je sigurno - napredak je nemoguće zaustaviti.