Vrijeme kolonija, barem onih tradicionalnih kakve su postojale u prethodnim stoljećima, je gotovo. Međutim, ljevica i danas koristi "kolonijalizam" kao etiketu koju rado kači svojim ideološkim protivnicima i danas. Ljevica se, istina, može pohvaliti da je njihova tradicija misli od početka bila suprotstavljena zapadnom kolonijalizmu, ali ono što propuštaju vidjeti, to je da kolonijalizam nije stvar isključivo Zapada. Zapadna civilizacija ga je samo privremeno usvojila, ali ona ga je također pobijedila i svojevoljno ga odbacila.

Liberali su također kritizirali kolonijalizam. Ludwig von Mises u knjizi "Liberalizam" 1927. godine posvetio je poglavlje tom povijesnom razdoblju i po njemu velikoj povijesnoj greški. Za razliku od Karla Marxa, koji je u kolonijalizmu vidio prirodu "buržujske civilizacije", zbog čega mnogi ljevičari i danas preziru vlastitu civilizaciju, Mises je u kolonijalizmu vidio grešku koju treba ispraviti:

"Osnovna ideja kolonijalne politike bila je iskoristiti vojnu nadmoć bijele rase nad pripadnicima drugih rasa. Europljani su krenuli, opremljeni svim oružjem i napravama koje im je njihova civilizacija stavila na raspolaganje, da pokore slabije narode, da im otmu njihovu imovinu i da ih porobe. Bilo je pokušaja da se ublaži i zamagli pravi motiv kolonijalne politike pod izgovorom da je njen jedini cilj bio 'omogućiti primitivnim narodima da osjete blagodati europske civilizacije'... Može li postojati žalosniji dokaz neplodnosti europske civilizacije od toga da se ne može širiti osim ognjem i mačem?

Nijedno poglavlje povijesti nije toliko krvavo kao povijest kolonijalizma. Krv je prolivena uzalud i besmisleno. Cijele zemlje su opustošene; čitavi narodi uništeni i istrijebljeni. Sve se to nikako ne može ni umanjiti ni opravdati. Vlast Europljana u Africi i u važnim dijelovima Azije je apsolutna. Ona stoji u najoštrijoj suprotnosti sa svim načelima liberalizma i demokracije i nema sumnje da moramo težiti njezinu ukidanju.

Europski osvajači donijeli su kolonijama oružje i strojeve za uništavanje svih vrsta; poslali su svoje najgore i najbrutalnije pojedince kao dužnosnike i časnike; na vrhu mača postavili su kolonijalnu vlast koja u svojoj krvoločnoj okrutnosti parira despotskom sustavu boljševika. Europljani se ne smiju iznenaditi ako loš primjer koji su sami dali u svojim kolonijama urodi lošim plodom.

U svakom slučaju, Europljani nemaju pravo farizejski se žaliti na nisko stanje javnog morala među starosjediocima niti bi bilo opravdano tvrditi da domoroci još nisu dovoljno zreli za slobodu i da im još uvijek treba barem nekoliko godina daljnjeg obrazovanja pod batinama stranih vladara prije nego što budu sposobni biti prepušteni sami sebi."

Mises je vidio zlo u kolonijalizmu kao posljedici ideologije imperijalizma, iste one ideologije koju je krivio i za izbijanje Velikog rata (danas poznatog kao Prvi svjetski rat) i jasno je dao do znanja da imperativ civilizacije treba biti trenutno ukidanje kolonija i oslobađanje pokorenih naroda.

Mises je ovim tekstom također oštro pobio stavove nekih starih liberala, poput Engleza Johna Stuarta Milla, koji su tvrdili da su starosjedioci u kolonijama "primitivni barbari" i da neće biti sposobni samostalno upravljati vlastitom državom. Po Misesu, to ne može biti nikakav izgovor za nastavak kolonijalizma.