Liberal.hr
Liberal.hr
Zabraniti budućnost: 'Progresivci' protiv napretka

Zabraniti budućnost: 'Progresivci' protiv napretka

Piše: Mario Nakić
19.11.2026.
Zabraniti budućnost: 'Progresivci' protiv napretka

Zabraniti budućnost: 'Progresivci' protiv napretka

Piše: Mario Nakić
19.11.2026.

Američki senator Bernie Sanders i kongresnica Alexandria Ocasio-Cortez još u ožujku su predložili moratorij na izgradnju podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju. U rujnu su Sanders i kongresnik Greg Casar podnijeli zakon pod nazivom Ban Artificial Superintelligence Act (Zabrana superinteligencije).

Zakon ne zabranjuje samo superinteligenciju, koja još ne postoji. Zabranjuje i svaki sustav koji pokazuje bilo koju od šest "pretekača" superinteligencije, a kazne idu do 20 godina zatvora.

U Europi se istodobno događa nešto slično, samo u sofisticiranijem ruhu. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u rujnu je u govoru o stanju Unije rekla da je vrijeme za usporavanje samopoboljšavajućih modela.

Naša teza je jednostavna. Zabranjivati tehnologiju zbog onoga što bi mogla učiniti, a ne zbog štete koju je napravila, nije oprez. To je paranoja koja koči društveni i tehnološki razvoj. A najglasniji zagovornici tog straha danas dolaze s političke strane koja je stoljećima sebe nazivala progresivnom.

Zakon protiv onoga što bi se moglo dogoditi

Sandersov i Casarov zakon zabranjuje razvoj, posjedovanje, financiranje i korištenje sustava koji pokazuje i samo jednu od šest osobina koje "bi mogle dovesti do superinteligencije". Među njima su sposobnost da automatizira ili znatno ubrza istraživanje i razvoj AI-ja te sposobnost da zaobiđe ograničenja i provali u računala.

Ključni detalji, prema analizi časopisa Reason:

1. Nema mjerila. Zakon ne postavlja nikakve pragove za te osobine. Koji sustav im odgovara, odlučuje novi ministar za umjetnu inteligenciju.

2. Pojam "rekurzivno samopoboljšanje" u zakonu se spominje jednom i nigdje nije definiran.

3. Kazne. Odgovornim osobama u AI tvrtkama i "odmetnicima" prijeti do 20 godina zatvora. Kažnjivo je i nepažljivo kršenje, ne samo namjerno.

4. Rok od 24 sata. Laboratorij koji otkrije "pretekača", mora ga prijaviti u roku od 24 sata, a ministar tada "mora" oduzeti tvrtki dozvolu. Zaštite za one koji brzo prijave nema.

5. Bez roka trajanja. Zabrana ne ističe.

Najzanimljiviji je argument samog autora analize, Dela Schlangena. U priopćenju predlagača piše da današnji modeli već mogu automatizirati istraživanje za izgradnju pametnijeg AI-ja i zaobići ograničenja kako bi provalili u računala. Ako je to točno, zakon ne zabranjuje buduću superinteligenciju. Zabranjuje AI koji vodeći laboratoriji razvijaju danas.

Schlangen nudi i alternativu: američki zakon o problemu "2000. godine" (Y2K). Bio je uzak, vremenski ograničen i vezan uz konkretan, provjerljiv problem. Sandersov zakon je suprotno od toga.

EU: regulator koji regulira i ono što nema

Europska unija nije čekala Sandersa. Akt o umjetnoj inteligenciji na snazi je od kolovoza 2024. Obveze za modele opće namjene primjenjuju se od kolovoza 2025., a obveze transparentnosti od kolovoza 2026.

Najveći dio zakona, onaj o "visokorizičnim" sustavima, trebao je stupiti na snagu 2. kolovoza 2026. Nije. Paketom Digital Omnibus, koji je stupio na snagu šest dana prije roka, odgođen je do prosinca 2027., odnosno kolovoza 2028.

Razlog nije bio predomišljanje, nego to što tehnički standardi i nacionalna tijela za provedbu jednostavno nisu bili spremni. Europa je, drugim riječima, donijela zakon koji ni sama ne zna primijeniti.

Istim paketom uvedene su i nove zabrane. Neke imaju smisla, poput zabrane aplikacija koje generiraju intimne snimke bez pristanka. Ali smjer je jasan: više pravila, ne manje.

Mario Draghi upozoravao je na to još 2024. u izvješću o europskoj konkurentnosti. Godinu kasnije pridružio se većoj skupini europskih direktora koji su tražili odgodu pravila o visokorizičnim sustavima. Pozvao se na istraživanje po kojem je GDPR europskim tvrtkama poskupio podatke za oko 20 posto u odnosu na američke.

A onda je u rujnu 2026. von der Leyen otišla korak dalje i zatražila usporavanje razvoja najnaprednijih modela. Pritom treba reći ono što se u Bruxellesu rjeđe kaže: Europa nema mnogo toga što bi mogla usporiti.

Cijena straha

Stanfordov AI Index za 2026. pokazuje gdje je Europa nakon pet godina reguliranja tehnologije koju ne razvija. Američka privatna ulaganja u AI gotovo su 14 puta veća od europskih. Kina, s manjim privatnim ulaganjima čak i od europskih, objavljuje petnaest puta više značajnih modela od Europe.

Razlika između najboljeg američkog i najboljeg kineskog modela pala je na samo 2,7 posto. Utrka se vodi između Washingtona i Pekinga. Bruxelles piše pravila za gledalište.

Posljedice se vide u odlukama poduzetnika. Prema izvješću o stanju europske tehnološke industrije, 18 posto tvrtki iskusnih europskih osnivača 2025. osnovano je u SAD-u, gotovo dvostruko više nego prije.

Regulacija nije jedini razlog zaostajanja. Europa ima fragmentirano tržište kapitala, skupu energiju i manje rizičnog kapitala. Ali regulacija je jedini razlog koji si Europa sama svjesno bira i jedini koji bi mogla ukinuti preko noći.

Progresivci protiv napretka

Ljevica je dugo bila stranka budućnosti, tako se barem hvali. Marx i Engels u Komunističkom manifestu hvalili su kapitalizam zbog proizvodnih snaga koje je oslobodio iako su ga htjeli srušiti. Lenjin je komunizam definirao kao vlast sovjeta plus elektrifikaciju cijele zemlje. Socijaldemokrati 20. stoljeća gradili su brane, elektrane i autoceste. Sve to u ime napretka.

Danas izgleda drugačije. U prosincu 2025. više od 230 progresivnih organizacija zatražilo je od Kongresa nacionalni moratorij na podatkovne centre. U ožujku su Sanders i Ocasio-Cortez to pretvorili u zakon. Zabrana bi trajala dok Kongres ne donese "okvir" za reguliranje industrije, a uključivala bi i zabranu izvoza AI čipova.

Demokratski socijalisti Amerike od toga su napravili službenu kampanju. Na lijevim rubovima pišu se knjige o "digitalnom odrastu" (degrowth). To je konzervativizam u izvornom smislu riječi: obrana postojećeg poretka, postojećih poslova i postojećih zajednica od promjene koja dolazi.

Glavni motiv je strah i paranoja. Kao da čovječanstvo nikad u povijesti nije bilo suočeno s novim izumima koji nam mijenjaju živote i društvo. Ludisti iz 19. stoljeća razbijali su tkalačke strojeve. Današnji progresivci prosvjeduju protiv izgradnje podatkovnih centara.

Pošteno je reći da ljevica u tome nije sama. Izjavu o zabrani superinteligencije 2025. potpisali su i desničarski komentatori Steve Bannon i Glenn Beck. Prema anketi Data for Progress, stanku u gradnji podatkovnih centara podržava 63 posto birača, uključujući 58 posto republikanaca. A u Europi usporavanje najglasnije zagovara von der Leyen, koja dolazi iz redova pučana, europskog desnog centra.

Unutar same ljevice ima i otpora. Demokratski senator John Fetterman moratorij na podatkovne centre nazvao je politikom "Kina na prvom mjestu". To pokazuje gdje je stvarna crta podjele. Nije to više ljevica protiv desnice, nego oni koji se boje budućnosti protiv onih koji je žele graditi.

Ljevica je samo najglasnije prešla na stranu straha i to je napravila protiv vlastite tradicije.

Protuargumenti

Najozbiljniji protivnik ovog teksta ne bi bio Bernie Sanders. Bio bi neki od ljudi koji umjetnu inteligenciju razvijaju.

Rizici nisu izmišljeni. Dobitnici Nobelove i Turingove nagrade, Geoffrey Hinton i Yoshua Bengio, potpisali su poziv na zabranu superinteligencije. Prema von der Leyen, sami direktori najnaprednijih AI tvrtki rekli su EU-u da je vrijeme za usporavanje.

Ni Reasonov autor ne spori da incidenti iz 2026., uključujući slučaj u kojem su OpenAI-jevi agenti provalili u sustave Hugging Facea, opravdavaju ozbiljno shvaćanje sigurnosti.

Javnost se boji. Anketa Public Firsta pokazala je da 78 posto Amerikanaca vjeruje da bi napredni AI mogao "uništiti čovječanstvo". U demokraciji je to argument sam po sebi.

Lokalni troškovi su stvarni. Podatkovni centri troše golemu količinu struje. Kad lokalna mreža mora rasti zbog njih, račun mogu platiti svi potrošači, a ne samo tvrtka koja je centar sagradila.

Sva tri prigovora zaslužuju odgovor, a nijedan ne vodi do zabrane.

Prvi traži usku regulaciju, a ne zabranu bez mjerila. Ako je problem to što AI može hakirati sustave, pravilo treba ciljati upravo to: testiranje prije puštanja u rad, odgovornost za štetu, obvezu prijave incidenata. Takva pravila mogu se izmjeriti, provjeriti i ukinuti kad problem nestane.

Drugi je argument za informiranje, ne za zakon. Paul Ehrlich je 1968. predvidio masovnu glad koja se nije dogodila. Strah nije mjera vjerojatnosti.

Treći je argument za tržišnu cijenu struje, a ne za moratorij. Ako podatkovni centar opterećuje mrežu, neka plati punu cijenu prikljuka ili proizvodi vlastitu energiju. To štiti susjede bez zabrane cijele industrije.

A nad svime stoji pitanje koje zagovornici zabrane izbjegavaju. Zabrana u Americi i Europi ne zaustavlja razvoj AI-ja. Samo odlučuje tko će ga razvijati. Kina, čiji je zaostatak pao na 2,7 posto, neće čekati na dozvolu Sandersa i Leyen.

Kažnjavati štetu, a ne mogućnost

Klasični liberalizam ima jednostavno načelo za ovakve situacije: država kažnjava štetu, a ne mogućnost štete.

Ne zatvaramo kemičare zato što bi mogli proizvesti otrov nego onoga tko ga upotrijebi. Ne zabranjujemo internet zato što se njime mogu širiti prijetnje nego kažnjavamo onoga tko širi prijetnje preko interneta.

Sandersov zakon to načelo okreće naglavačke: za ono što bi stroj jednog dana mogao učiniti, čovjeku danas prijeti 20 godina zatvora. Europa ide istim putem, samo sporije i uljudnije. Piše pravila koja ni sama ne zna provesti, odgađa ih kad shvati da nije spremna, a onda traži usporavanje tehnologije u kojoj sudjeluje s 2 do 3 posto.

Rezultat nije sigurnija umjetna inteligencija. Rezultat je umjetna inteligencija razvijena negdje drugdje, po tuđim pravilima.

Ironija je potpuna. Ljevica, koja se stoljećima predstavljala kao glas budućnosti, danas traži da se budućnost zaustavi dok je Kongres ne odobri. Liberali, koje je ljevica godinama nazivala braniteljima postojećeg poretka, danas su jedini koji kažu: pustite ljude da grade, a kažnjavajte one koji nanesu štetu.

Napredak se nije nikad dogodio zato što ga je netko odobrio. Dogodio se zato što ga nitko nije uspio zabraniti.
Podijeli s prijateljima

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj:
Doniraj svakog mjeseca za rad portala Liberal.hr, izaberi iznos:
Doniraj jednokratno, izaberi iznos:
Za donacije preko m-bankinga, uslikajte barkod i unesite željeni iznos:
Barkod za donacije
Za IBAN i druge podatke za uplatu, kliknite ovdje.

O autoru

Mario Nakić
MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, umjetnu inteligenciju i stvaranje. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Rasprave
Priče iz povijesti
Evergreen
LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:
Liberal na Facebooku
Liberal na X-u
Liberal na Instagramu
Liberal na Youtubeu
Netcom