Fašizam se jako često spominje u različitim kontekstima. Znamo li stvarno što je fašizam?

Fašizam je u Hrvatskoj izraz koji jako često možemo čuti, ljudi ga vole koristiti kad opisuju političke ideje s kojima se osobno ne slažu. I ljevičari i desničari ga redovito koriste kad opisuju ponašanje one "druge" strane, pa čak i nas liberala kad iznesemo neki stav koji nije sukladan njihovom svjetonazoru.

No, znamo li stvarno što je fašizam i što on točno predstavlja? Budući da je riječ o opasnoj ideologiji koja nije umrla nego živi i danas maskirana u razne moderne hibride i inačice, iznimno je bitno razumjeti tu filozofiju kako bismo joj se mogli suprotstaviti. Know your enemy!

Iz tog razloga donosimo odlomak iz kapitalnog eseja "Doktrina fašizma" (1932) koji se pripisuje fašističkom vođi Benitu Mussoliniju, ali veći dio eseja napisao je talijanski neohegelijanac i fašistički ideolog Giovanni Gentile.

"U fašističkoj koncepciji povijesti, čovjek je čovjek jedino zahvaljujući duhovnom procesu kojem pridonosi kao član obitelji, društvene skupine, nacije i u funkciji povijesti kojoj svi narodi daju svoj doprinos. Stoga je velika vrijednost tradicije u zapisima, jeziku, običajima, pravilima društvenog života. Izveden iz konteksta vlastite povijesti, čovjek je prosta jedinka.

Anti-individualistička, fašistička koncepcija života naglašava važnost države i prihvaća pojedinca jedino ako se njegovi interesi podudaraju s onima u državi, koji predstavljaju savjest i opću volju čovjeka kao povijesne cjeline.

Fašizam se protivi klasičnom liberalizmu koji je nastao kao reakcija na apsolutizam i iscrpljena je njegova povijesna funkcija kada je država postala izrazom savjesti i volje građana. Liberalizam negira državu u ime pojedinca; fašizam potvrđuje prava države koja izražava stvarnu bit pojedinca.

Nije nacija ta koja generira državu; to je starinski prirodoslovni koncept koji je pružio osnovu za publicitet u 19. stoljeću u korist nacionalnih vlada. Naprotiv, država je ta koja stvara naciju, prenoseći volju i stoga pravi život na ljude svjesne svoje moralne jedinke.

Fašistička država je izrazito budna i ima vlastitu volju. Iz tog razloga može se opisati kao etička. Fašistička država nije noćni čuvar, nego savjest za osobnu sigurnost građana; niti je organizirana isključivo u svrhu jamstva određenog stupnja materijalnog prosperiteta i relativno mirnih uvjeta života, te zadaće može provoditi upravni odbor.

Nema pojedinaca ili skupina (političke stranke, kulturne udruge, gospodarskog sindikata, društvene klase) izvan države. Fašizam se stoga suprotstavlja socijalizmu kojemu je nepoznato jedinstvo unutar države (koja povezuje klase u jednu ekonomsku i etičku stvarnost) i koji u povijesti vidi samo klasnu borbu. Fašizam se također suprotstavlja sindikalizmu kao klasnom oružju. Ali, kada se dovodi u orbitu države, fašizam prepoznaje stvarne potrebe koje su dovele do socijalizma i sindikalizma, dajući im odgovarajuću težinu u cehu ili korporativnom sustavu u kojem se divergentni interesi usklađuju u jedinstvu države."

Ako nekoga zanima esej u cijelosti, možete ga na engleskom jeziku pročitati ovdje. Ukratko, fašistička filozofija postavlja naciju na vrh svega, ali ne naciju u smislu kakav su joj dali stari liberali - izraz volje građana - već naciju kakvu određuje državni vrh koji djeluje, naravno, totalitarno i kojem svaki građanin mora biti silom podređen. Država je ta koja zna najbolje što je dobro za vas - to je sažetak filozofije fašizma.

Ispada da mnogi ljudi, koji sebe iz pomodarstva nazivaju antifašistima, a neizlječivo vjeruju u moć svemoguće države i protive se slobodnom izboru građana ili slobodi izražavanja mišljenja, puno su bliži fašizmu nego što misle.