Obavezni vojni rok je jedno od onih pitanja gdje se iskreni liberali otvorenog uma i dobre volje mogu naći na obje strane debate. Pokušat ću ovdje navesti sve bitne argumente za i protiv vraćanja obaveznog vojnog roka u Republiku Hrvatsku, koji su u duhu liberalizma.

Protiv

Počet ću s argumentacijom protiv obaveznog vojnog roka jer liberalni argumenti protiv su nekako očitiji odmah na prvi pogled. Sama riječ "obavezno" mora podići obrve i pobuditi dozu skepse kod svake osobe koja ljubi osobne slobode.

Obavezni vojni rok ne ostavlja puno izbora. Da, postoji ustavni institut prigovora savjesti i svatko može izbjeći obavezu nošenja puške, ali opet će morati to nekako nadomjestiti drugim aktivnostima u civilnom društvu. U bilo kojem slučaju muškarac gubi određeno vrijeme i trud radeći za državu poslove koje nije želio niti birao, za naknadu koju također ne može birati.

Obavezni vojni rok, osim fizičkog treniranja discipline koje bi se vrlo lako moglo usporediti s maltretiranjem (pogotovo ako se objektu treninga ne sviđa, nema volje niti vidi svrhu), uključuje i psihičko, mentalno maltretiranje u vidu ispiranja mozga raznim domoljubnim predavanjima. Ukratko, mogao bi se izgraditi argument da se ljude na taj način uči kako se lakše podviti, pokoriti autoritetu bez propitivanja motiva i argumenata koji stoje iza državnog autoriteta.

Na kraju krajeva, postoji profesionalna vojska u koju ljudi idu dobrovoljno. Ako netko smatra da mu je to potrebno, ili mu se to sviđa, ili vidi to kao svoju obavezu, neka se dobrovoljno prijavi u profesionalnu vojsku i zarađuje od toga.

Na prigovor o tome da će netko trebati braniti zemlju u slučaju napada strane sile, liberal koji se protivi obaveznom vojnom roku mogao bi odgovoriti da upravo zato postoji profesionalna vojska, koja je kudikamo spremnija i bolje istrenirana od bilo kojeg mladog ročnika. Ne bi bilo ni moralno ispravno baciti mlade ročnike, koje nitko nije pitao za želju i mišljenje, na prvu crtu fronte.

Ako nema dovoljno dobrovoljnih ročnika, vlada ih treba privući boljim uvjetima i plaćom. Novac za tu svrhu ne bi trebao biti problem, budući da bi takva vojska, čak i s dobrim primanjima ročnika, bila efikasnija i ekonomski povoljnija za društvo od obaveznog vojnog roka.

Za

Postoji dosta jaka argumentacija za obavezni vojni rok upravo iz perspektive klasičnog liberalizma, koja možda nije svakome očita na prvi pogled. Da, obavezni vojni rok je u svakom slučaju oduzimanje osobnih sloboda pojedincu, to nitko ne može poreći. Ali oduzimanje osobnih sloboda u svrhu očuvanja slobodnog društva može biti opravdano i nije ništa novo niti protivno liberalnom nauku.

Na primjer, osnovna škola je obavezna. I to je očito oduzimanje osobne slobode djetetu i njegovim roditeljima koji nemaju drugog izbora. Svejedno, malo tko će se danas protiv toga buniti. Plaćanje poreza je obavezno, i to je oduzimanje osobnih sloboda. Da, mnogi se žale na porezni sustav u Hrvatskoj, ali malo tko će biti protivnik oporezivanja uopće.

Porez je nužan radi funkcioniranja države, javnih radova i institucija - ili, kako glasi ona popularna izreka: "Porez je cijena koju plaćamo za život u civiliziranom društvu". Premda je njen autor, američki vrhovni sudac Oliver Wendell Holmes Jr., inače bio zagovaratelj ograničavanja osobnih sloboda i premda se ta njegova izreka često zlorabi u etatističke svrhe, ona je u suštini točna i to će malo tko pokušati pobiti.

Rasprave o porezima u pravilu se vode oko toga jesu li oni pretjerani, pravedni i što građani dobivaju zauzvrat, odnosno kakva je kvaliteta javne usluge koju plaćamo kroz poreze.

Oporezivanje i obavezna osnovna škola neki su od primjera gdje građani gubitkom određenih osobnih sloboda plaćaju život u civiliziranom društvu. To je nešto što se komotno može staviti kao dio društvenog ugovora, koji je bio izum upravo klasičnih liberala. Ako proučimo njihova razmišljanja još dublje, doći ćemo i do temeljnih razloga za društveni ugovor i osnivanje države. Među tim temeljnim razlozima upravo je nacionalna obrana svakome na prvom mjestu. Čak obrazovanje na početku nije bilo uopće uvrštavano među uloge države. To je došlo kasnije, s Millom i njegovim sljedbenicima. Ali obrana od vanjskih agresora, kao svrha zbog koje slobodni ljudi trebaju sklopiti društveni ugovor i stvoriti zajedničku državu, uvijek se navodi na prvom mjestu.

Stoga bi apsurdno bilo reći da je obavezno osnovno školovanje opravdano, da je postojanje poreza opravdano, a obavezni vojni rok ne. Takvu konstataciju bi bilo vrlo teško braniti. Jedina argumentacija protiv vojnog roka onda bi mogla biti anarhistična - iz polazišta da je sve to nepotrebno i štetno, a samim time i država. Da, samo što to više ne bi bio liberalni argument.

Netko bi mogao ukazati na države poput SAD-a, koje nemaju obavezni vojni rok, a opet su vojne sile. Odgovor bi mogao biti da je Hrvatska mala zemlja. Mnogoljudne i bogate države poput SAD-a mogu si priuštiti veliku i moćnu vojsku sastavljenu isključivo od profesionalaca. Hrvatska teško.

No, čak i ako prihvatimo da je obavezni vojni rok opravdani dio društvenog ugovora i cijena koju plaćamo za život u civiliziranom društvu, opet bi liberali trebali postaviti pitanje kvalitete i duljine služenja. Oni klasični argumenti koje često možemo čuti na Balkanu, kako vojni rok "stvara muškarce", "pomaže u stvaranju dobrih navika" i slično zapravo su vrlo etatistički i polaze od pretpostavke da je državno ispiranje mozga i maltretiranje dobra i korisna stvar. Nije. Vojni rok bi trebao imati samo jednu svrhu - obučiti polaznike osnovnom rukovanju oružjem i zadaćama u slučaju rata. Ništa više ni manje od toga. Sve što prelazi tu granicu treba napadati i tražiti opravdanost svega, javni interes.

Također, činjenica da je vojni rok obavezan isključivo za muškarce mora biti zabrinjavajuća iz aspekta liberalizma. Iako se žene generalno smatraju nježnijim i slabijim spolom, nema nikakvog realnog razloga da one budu izostavljene, pogotovo zato što muškarci koji se pozovu na prigovor savjesti svejedno moraju odslužiti civilno (i to dulje od vojnog roka), a to bi mogla isto tako i bilo koja žena. Feministice su i po tom pitanju krajnje licemjerne kada ne podižu glas za rodnu ravnopravnost.

Ludwig von Mises

Klasičnoliberalni teoretičar i ekonomist Ludwig von Mises bio je protivnik obaveznog vojnog roka općenito, na globalnoj razini, zato što je tvrdio da je to dovelo do "totalnog rata".

Prema njegovom objašnjenju, prije 20. stoljeća ratovale su isključivo kraljevske vojske, to su bili plaćenici. Većina stanovništva je mogla, usprkos ratnim zbivanjima, manje-više normalno funkcionirati i raditi svoje poslove. Kad su države počele novačiti opće stanovništvo, odnosno muški dio stanovništva, to je dovelo i do općeg, totalnog rata u kojem svi aktivno sudjeluju. Samim time su povećana razaranja i zločini jer se svaki stanovnik neprijateljske države smatra smrtnim neprijateljem i samim time legitimnom metom. Čak i oni najmlađi, jer se pretpostavlja da će kad narastu postati vojnici ili radnici za vojsku.

Mises je, povijesno i teoretski gledano, u pravu. To ne sporim. Ali kada jedna zemlja krene tim putem i počne se masovno naoružavati, to je evidentno prijetnja drugim zemljama pa i one moraju činiti isto kako bi se pripremile za obranu od eventualne agresije. U Misesovom idealnom svijetu ratova ne bi bilo jer nitko ne bi imao poticaja ni razloga za agresiju. No, da bismo do toga došli, u svijetu prvo treba prevladati ideologija klasičnog liberalizma. Tada bi i države bile tako organizirane pa ne bi bilo potrebe ni za vojskom, a pogotovo ne za obaveznom vojskom.

Nažalost, to nije svijet u kojem živimo. Živimo u svijetu kojim trenutno vladaju Putini i Trumpovi, otvoreni imperijalisti koji cijene samo silu i zakon jačeg. U takvom svijetu svaka nacija mora biti u svakom trenutku spremna braniti svoje ljude, vrijednosti i imovinu ili će ostati bez svega.