Predsjednik s karakterom na čelu "slučajne države", vrhovni zapovjednik koji je Domovinski rat proveo u uredima izbjegavši prve ratne linije, urban jedino po uličarskom izričaju i frajer koji to nije – Zoran Milanović školski je primjer stilske figure paradoksa.

Porijeklom Guzonjin sin, ulazi u Partiju iste godine kada je njegov otac napušta, pravolinijski slijedeći naslijeđe političke ambicije da se iz ničega pretvori u nekoga. Politički uspjeh mu se ne može osporiti: ponikao iz stranke socijalista demokrata, ubrzo preuzima vodstvo ove parazitske organizacije i postaje simbol njezina političkog djelovanja – na spektru od ništavnoga do štetočinskoga.

Zoran Milanović sanjao je kao dječak da mu životno zanimanje bude predsjednik. U njegovu silovitom političkom usponu tek je jedna anegdotalna digresija, simpatična baš poput njega – kratko je vrijeme prodavao usisivače. Dalje je sve povijest, kako se veli: predsjednik stranke, predsjednik Vlade pa predsjednik države, dvaput čak.

Primjetna gradacija u političkom napredovanju ovoga talentiranog čovjeka san je mnogih prodavača magle u zemlji čiji su građani preživjeli rat i sada preživljavaju u miru, jer nepogrešivo biraju pogrešne političare. Zahvaljujući njima, Zoran Milanović sebe smatra uspješnim čovjekom i političarem, iako je u praksi prepoznat kao najgori premijer moderne Hrvatske i najskandalozniji predsjednik države ikada.

Njegov premijerski mandat odveo je hrvatske građane ravno do socijalnog dna, postavivši rekord nezaposlenosti otpočetka samostalne Hrvatske, i donoseći promjene u radnom zakonodavstvu na štetu radnika. No nakon što je počašćen izborom za predsjednika RH, Milanović konačno trijumfira: oslobođen svake odgovornosti i zaštićen privilegiranom pozicijom nedodirljive persone, započinje uspješnu karijeru zabavljača s Pantovčaka.

Njegovi birači postaju njegova publika, nagrađujući pljeskom nadahnute verbalne izljeve, teško probavljive za išta osim za kanalizaciju. Terorizirajući predjele pameti i morala građanske manjine, hrvatski Kralj Ubu jeftinim prostaklukom nanosi političku štetu državi koju zvanično predstavlja u svijetu. Njegova "prejaka reč" ne ubija uspješno kao islamski režim po Europi i na Bliskom istoku, niti je globalno relevantna, ali je štetna i opasna za ugled Hrvatske baš poput "bacila i infekata" – kako je počastio diplomatsko prisustvo Njegove Ekselencije g. Garyja Korena, izraelskog veleposlanika u RH.

U skladu s informacijama kojima raspolaže Veleposlanik je sugerirao Hrvatskoj i ostalim europskim zemljama da provjere osoblje iranskih veleposlanstava jer su u većini njih pripadnici Revolucionarne garde, koja se u EU-u smatra terorističkom organizacijom. Njihov je zadatak "prikupljanje obavještajnih podataka" i potpora terorizmu.

Dok stručnjaci za ekstremizam i terorizam u Europi intenziviraju upozorenja na opasnost od napada raznih islamističkih ćelija čiji je glavni financijer Iran, europske države, jedna za drugom, iransku Revolucionarnu gardu i Hezbollah proglašavaju terorističkim organizacijama, a Iran državnim sponzorom terorizma.

Iskustvo koje Europa ima s terorističkim mrežama kojima upravlja iranski režim obuhvaća špijuniranje, planiranje i izvedbu napada na židovske civile i objekte, iranske disidente te političare i novinare koji kritički govore i pišu o režimu. O tome ponešto znaju Bugarska, Belgija, Francuska, Španjolska, Engleska, a izvan Europe Argentina i SAD.

No naš vrhovni zapovjednik oružanih snaga, čiji je krajnji domet vojnoga i ratnog iskustva pad s oklopnog borbenog vozila Patria, a dubina katastrofe popucale vodovodne cijevi u stanu, ne vidi opasnost, nema informacije. Njegova opsesija je Izrael - njegova "zvjerska politika", "vojska koja je odgovorna za najgore zločine protiv puno slabijih" (čitaj: teroristi), cionisti, i na kraju izraelski veleposlanik - "tamo neki činovnik iz Tel Aviva ili odakle već", koji se našao soliti nam pamet miješajući se u našu državnu politiku.

Ovoga subotnjeg jutra eksplozija je oštetila židovsku školu u Amsterdamu, a dan prije podmetnut je požar u sinagogi u Roterdamu. Prije pet dana podmetnut je eksploziv u sinagogi u belgijskom gradu Liègeu. Britanski obavještajci uhitili su četvoricu špijuna povezanih s Iranom.

Njemačke vlasti u visokom su stupnju pripravnosti. Europolove sigurnosne procjene također upućuju na djelovanje mreža povezanih s Iranom.

Dok ozbiljni državnici prikupljaju podatke da bi osigurali zaštitu svojih građana i države, naš multitalentirani Braco skuplja kilograme i jeftine političke bodove, posvađan s razumom i logikom stvarnosti kao Antuntun iz dječje pjesme, ali ne i za svoje potrebe: u njegovoj percepciji ima i ponešto biznisa, konzultacija i ideologije kojoj je vjeran, ali o tome ne mudroseri nego mudro šuti.

Ima i antisemitizma, koji je u našem vremenu kamufliran u anticionizam. A naš predsjednik zna da se time uvijek može nekažnjeno manipulirati.

Iza njegova odvratnog antisemitizma masovna je ljevičarska armija sačinjena od politikanata i aktivista, kojima je iz proračuna Grada i Države plaćeno da truju medije, kulturu i društvo – upozoravajući na kliconoše, "gamad". Zna se na koga se ove mračne metafore odnose, i zašto ovaj ološ voli povratak u prošlost.