Na predsjedničkim izborima nisam glasao ni u prvom ni u drugom krugu. Jednostavno, nije bilo kandidata koji me je dovoljno impresionirao. Iako su na predizbornoj debati Dario Juričan i Zoran Milanović bili odlični, nisu me uspjeli nagovoriti da izađem na biralište - Juričana sam cijelo vrijeme doživljavao kao "kukavičje jaje" krajnje ljevice (tako mi je djelovao, ali priznajem da sam vjerojatno bio u krivu), a Milanoviću nikako nisam mogao oprostiti to što je bio užasan premijer. Njegova vlada je učinila jako puno trajne štete ovoj zemlji.

Otkad je Milanović pobijedio i preuzeo funkciju predsjednika, malo-pomalo podizao je tlak istim ljudima koji su ga birali i koji su za njega, kao novinari, tijekom kampanje otvoreno navijali. Prvo, nije pokazivao da je impresioniran koronom, što mora da jako boli novinare koji su se stvarno trudili da nas sve prestraše. Ako izuzmemo nekolicinu ludih desničara u Saboru, Milanović je jedini u hrvatskoj visokoj politici koji se ne trudi u javnosti odavati dojam zabrinutosti zbog tog virusa.

A onda su došli parlamentarni izbori kad je predsjednik šokirao svekoliku javnost. Izjavio je da "možda i neće glasati" jer - nema za koga. Meni je to bilo prejako jer mislim da je to prvi predsjednik u povijesti RH koji je rekao ljudima istinu - nemate izbora. Pogotovo ovi izbori, koji su bili odrađeni nekako navrat-nanos, čisto tako da prođu. Kampanja je bila kratka i otežana zbog panike koju su mediji napravili oko korone. Sve je išlo na ruku HDZ-u i bilo je jasno da će ta stranka ostvariti povijesnu pobjedu. Milanović je to shvaćao od početka. Iako su postojali neki izvještaji da je na kraju ipak glasao, nitko nije objavio fotografiju s biračkog mjesta.

Nastavio je lagano provocirati moralne vertikale i koronaše, što je dovelo do niza negativnih komentara u mainstream medijima. Goran Vojković na Indexu ga je prozvao HDZ-ovcem. To ne može biti dalje od istine. Upravo suprotno, Index je među najzaslužnijima što HDZ danas ima stabilnu većinu u Saboru jer je novinarsko širenje panike dovelo do takvih izbornih rezultata. Kada sam vidio kako ga mediji bezveze napadaju dok štede premijera Andreja Plenkovića i HDZ koji nam uvodi diktaturu pred očima, promijenio sam svoje mišljenje o predsjedniku Milanoviću. Shvaćam da je on jedina ozbiljna oporba HDZ-u. Jedini koji se usudi javno reći ono što većina građana misli, a da pritom ne dolazi iz nekih opskurnih krajnje desničarskih krugova. To se cijeni.

Iako su ga mediji, vjerojatno po naputku iz Vlade, nastavili šutati na svakom koraku, Milanović se nije dao sputati. Usudio se reći kako je Ustavni sud donio odluke "pod pritiskom" (što je vjerojatno točno), ne znam zašto je ta njegova izjava prošla gotovo neopaženo. Ako je to točno, to bi trebao biti skandal i razlog za promjenu zakona i sustava. A onda je kritizirao i DORH zbog, u najmanju ruku, čudnog tajminga za uhićenje posrnulog direktora Janafa. Usput je iskoristio priliku da još malo provocira koronaše i signalizatore vrlina onim izjavama o hrani, prežderavanju i posjećivanju "kluba" u vrijeme lockdowna.

Tu su saborske zastupnice Marijana Puljak i Dalija Orešković vidjele priliku da dospiju u medije. Mogle su napasti HDZ-ovu vladu koja je donijela odluku o lockdownu dok su njeni ministri išli u kurve i na janjetinu u "klub". Ali to ne bi bilo dobro jer mediji to ne bi dobro primili. Nije baš "in" sada kritizirati Plenkovića, njega mediji vole. Milanović im se činio kao lakša meta, on je ionako već novinarima na nišanu i jedva čekaju razloge da ga napadnu. Tako su njih dvije pronašle put do naslovnica - napravit će igrokaz u kojem će prozvati Milanovića što je jeo u "klubu" tijekom lockdowna koji on čak nije ni podržavao.

Ništa hrabro, ništa posebno, ali od njih dvije čovjek ne može puno bolje ni očekivati. E, sad, Milanovićev odgovor na to nije bio primjeren. Imao je stotinu drugih mogućnosti da im odgovori, mogao je napasti njihove rezultate u politici (koji su jako slabi ili nikakvi), mogao je kritizirati to što se boje napasti Plenkovića i Stožer, mogao je mnogo toga, ali odlučio se baš na seljački, primitivan način udariti na osobnim razinama.

Ne mislim da je izraz "narikače" nekakav seksizam, to su gluposti. Ali taj izraz ne opisuje Marijanu Puljak i Daliju Orešković. Da je to rekao nekim drugim osobama iz javnog života, bilo bi primjerenije i točnije. Njih dvije imaju mnogo mana, ali definitivno nisu žene koje jauču i za to uzimaju novac. Još je gore bilo kad je pokušavao da ih osobno uvrijedi pa je rekao da je Dalija "nikakva odvjetnica", a Puljak je kritizirao nekakvim pernarovskim forama o bankarima zato što je prije radila u banci kao informatičarka. To je tako jadno i nepredsjednički od njega.

Međutim, svidjelo mi se ono što se nakon toga dogodilo. Uspio je dirnuti u osinje gnijezdo. Zbog njegovih izjava o hrani (dodao je i da nitko u Hrvatskoj ne gladuje - što nije daleko od istine), praktički svi poznati signalizatori vrlina su skočili na zadnje dvije: od GONG-a, preko Baba, Matije Babića, Maje Sever...Kompletna krema koronaštva i signalizatora vrlina na jednom mjestu! Pazite, nije njima teško palo to što neki tamo političar ne poštuje njihovu želju da ljudi žive u strahu od korone, ili što on nije poštovao njihove lijepe mjere i lockdown, niti to što on na primitivan način odgovara na nekakav glupi igrokaz koji su izvele političarke. Ne. Njima smeta što to radi netko za koga su mislili da treba biti na njihovoj strani. Netko za koga su oni glasali.

Imali smo ženu predsjednicu države i ona nije baš odgovarala našim feministkinjama. Više bi im odgovarao neki alfa mužjak. Pa su glasale za alfa mužjaka. Kad su dobile alfa mužjaka, sad im se ni on više ne sviđa. Sad bi vratile Kolindu nazad.

Jer Milanović je tako suprotan od Kolinde. Ona se trudila svidjeti svima, bila je jedina državnica neke članice EU koja je na Dan Europe buncala o nekakvom antifašizmu. Nadala se da će na taj način nekako pridobiti ljevičare da je ne mrze toliko. Svejedno su je mrzili naveliko.

Milanović, s druge strane, na nekakav četnički pokolj iz Drugog svjetskog rata, za koji novinari krive i ustaše, pita "A gdje su bili partizani?". Uh, to mora da boli njegove glasače, jako boli. A meni je to super, sve više volim ovog čovjeka. Volim ga jer vidim da se igra, da ih provocira, zajebava. Milanović je kvalitetni trol, najbolji predsjednik u povijesti RH i prvi čovjek koji je tu funkciju shvatio ozbiljno. Došlo je konačno vrijeme da netko stvarno bitan kaže u facu svoj toj kremi koja si umišlja da radi nešto pametno sve što ih sljeduje. Pa je rekao GONG-u: "To su kruhoborci, ljudi koji se bore za tuđi kruh". Krepao sam na to, predobro. I nije daleko od istine, u GONG-u sjede politički aktivisti krajnje ljevice (svi redom ljevičari) koji glume nekakve neovisne promatrače. Njihov primarni cilj je prikupljanje javnog novca i stavljanja u privatne džepove, ništa više.

GONG ga je optužio da je kao Trump. To je malo žešća ironija s obzirom da je jedan od poznatih GONG-ovih financijera Američko veleposlanstvo u Zagrebu. A to veleposlanstvo se financira od američke vlade. Pogodite tko je na čelu američke vlade. Da, Donald Trump. Još uvijek. Dakle, ekipa koju de facto financira Donald Trump optužuje Milanovića da je kao Donald Trump. Komedija.

Napali su ga, između ostalog, i zbog njegove izjave o imigrantima koja se svakako može protumačiti. OK, ne moram se u svemu ni ja slagati s njim, ali zanimljivo da ga zbog toga kritizira udruga koja je preko svoga portala Faktograf.hr objavljivala pamflete protiv imigranata. Recimo, ono kad su tražili od Vlade da prisili hrvatske poslodavce da prilikom zapošljavanja daju prednost građanima RH. To je baš antiimigrantska politika.

Prema GONG-u imigranti su super dok idu okolo bez ikakvog cilja. Ako žele doći tu i raditi, onda GONG kaže "Ne može to tako, čistokrvni Hrvati moraju imati prednost". Ako vam to zvuči nacistički, to je zato što to i JE nacistički. Isto takvo razmišljanje otprilike promiče Donald Trump, što objašnjava i zašto američko veleposlanstvo financira GONG i Faktograf. Ali onda su dame i gospoda iz GONG-a zadnji koji mogu nekoga optuživati da je poput Trumpa kad oni imaju više zajedničkog s Trumpom od skoro bilo kojeg hrvatskog političara.

Sve u svemu, drago mi je što imamo takvog predsjednika. Milanović je dokazao da se neće pokoriti medijskim ucjenama i signalizatorima vrlina, on je iskren i realan. Govorit će ono što misle mnogi građani RH, a to dugo nismo čuli u hrvatskoj visokoj politici. Za to mu moramo pokazati poštovanje i nadam se da će preživjeti sve one medijske napade na njega koji će tek uslijediti. Vrijeme je da dokaže svoj karakter.