Kotarski izbori u Splitu, održani 27. rujna, nisu bili samo lokalna vježba u biranju vijećnika za komunalne sitnice. Bili su još jedna potvrda da oporba koja svoj identitet gradi isključivo na negaciji HDZ-a ostaje bez birača, bez organizacije i bez budućnosti.

HDZ i Domovinski pokret osvojili su većinu u 22 od 34 gradskih kotara i mjesnih odbora te 136 od 238 vijećničkih mjesta. Koalicija Centra, SDP-a, Možemo! i Direkta završila je s četiri jedinice. Nezavisne liste uzele su ostatak. Izlaznost je opet bila niska, kao i 2022., ali rezultat nije posljedica samo apatije.

Stranka Centar donedavno je upravljala Splitom. Imala je gradonačelnika, imala je priliku pokazati što socijalno-liberalna politika može u konkretnom gradu i realan potencijal da iz lokalnog uspjeha izraste u relevantnu snagu na nacionalnoj razini. Taj potencijal je prokockan.

Umjesto da gradi prepoznatljiv program oko poreza, poduzetništva, sigurnosti, obrazovanja i učinkovite uprave, Centar se sve dublje uvlačio u koalicije čiji je jedini zajednički nazivnik bio HDZ. Na ovim izborima to je značilo liste s SDP-om, Možemo! i Direktom u dijelu kotara, dok se u velikom broju jedinica uopće nije izašlo.

Obrana da se "nije kandidiralo u 19 kotara i mjesnih odbora" nije opravdanje za loš rezultat. To je priznanje. Ako u gotovo 20 jedinica nije moguće skupiti sedam ljudi za listu, problem nije u izbornom sustavu ni u medijima. Problem je u tome što stranka u tim kvartovima nema ni organizaciju ni ljude koji bi se prepoznali u njezinoj ponudi - čak ni s toliko partnera.

HDZ i DP imali su liste svugdje, uključujući mjesta gdje su bili jedini. To nije dokaz njihove moralne superiornosti. To je dokaz da imaju mrežu i ljude dok oporba koja se definira samo kao "protiv" ostaje bez nje.

HDZ jest loš po nizu pitanja, a posebno po ekonomskoj politici. Desetljeća klijentelizma, visokih poreza na rad, spore administracije i selektivnog državnog interveniranja nisu nestala promjenom gradonačelnika. Ali program koji se svodi na "mi nismo oni" nije pobjednički program. To se vidjelo na parlamentarnim izborima 2024., kada su različite anti-HDZ kombinacije ostale daleko od većine, i vidi se ponovno u Splitu. Birači, čak i oni koji HDZ-u ne vjeruju, ne izlaze glasovati za praznu negaciju.

Opravdanja o slaboj izlaznosti na kotarskim izborima (oko 10 posto) također ne drži vodu. Zadnji parlamentarni izbori pokazali su da HDZ i njegovi partneri mogu ostvariti još bolji rezultat kad je veća izlaznost. Razlog što su HDZ i DP na parlamentarnim izborima osvojili oko 300.000 glasova više od svih lijevih stranaka zajedno, po mome mišljenju, leži upravo u tome što su se sve one usredotočile isključivo na "protiv" kampanju. To može mobilizirati neke glasače kojima je dosta HDZ-a, ali može mobilizirati i one koji se boje alternative koja ne nudi ništa osim "mi nismo HDZ".

Udruživanje s lijevim i krajnje lijevim strankama, s kojima Centar dijeli malo više od averzije prema HDZ-u, dodatno je ojačalo protivnika. Možemo, Direkt i dijelovi SDP-a imaju sasvim drugačiji pogled na ulogu države, poreze, poduzetništvo i osobne slobode od liberala. Kada se te razlike gurnu pod tepih radi zajedničke liste, birač koji želi manje regulacije i niže namete na rad ne vidi razloga da podrži paket.

Rezultat je da HDZ ostaje jedina jasno prepoznatljiva opcija, a Centar gubi i ono što je nekad imao.

Marijana Puljak povremeno ima dobre i konkretne primjedbe na fiskalnu politiku. U nekim raspravama zvuči kao netko tko bi mogao biti ozbiljan ministar financija. Problem je što se te primjedbe redovito utope u širem okviru koji sve svodi na obračun s HDZ-om.

Liberalizam nije reakcija. Liberalizam je pozitivan program: niži porezi na rad, jednostavnija pravila za otvaranje i zatvaranje tvrtki, stambena politika koja povećava ponudu umjesto subvencioniranja potražnje, obrazovanje koje mjeri ishode, a ne broj zaposlenih u sustavu, i lokalna uprava koja troši manje vremena na dozvole, a više na ono što građani stvarno koriste.

To se može braniti brojkama i usporedbama, bez potrebe da se svaka rečenica završi imenom suparničke stranke.

Dok se oporba bude natjecala u tome tko jače mrzi HDZ, HDZ će nastaviti pobjeđivati tamo gdje ima organizaciju, a nezavisni tamo gdje ljudi poznaju konkretne kandidate. Split je to upravo pokazao.

Centar je imao priliku biti nešto drugo. Još je ima, ali samo ako prestane mjeriti uspjeh brojem zajedničkih lista protiv jedne stranke i počne mjeriti ga brojem ljudi koji prepoznaju vlastiti interes u njezinu programu.