Moram priznati da nisam vjerovao da među Hrvatima ima mnogo rasista i ksenofoba do prije par godina. Logično, tek suočeni sa stvarnim ljudima, ljudskim bićima drukčije boje kože koje susreću svakodnevno na ulici, ljudi pokazuju svoje pravo lice.

Možda je to samo pogrešna slika koja se stvara zahvaljujući hrpi lažnih profila na društvenim mrežama. Postoji i realna mogućnost da je riječ o svega nekolicini ekstremista koji su otvorili stotine profila da bi lažno stvorili prikaz tobožnje mase.

Bilo kako bilo, davno sam se prestao brinuti za mentalno stanje nacije. Ako pogledamo to s pozitivnije strane, uvijek se možemo zabavljati promatrajući njihovu borbu protiv vjetrenjača i srdžbu što je "cijeli svijet" okrenut protiv njih. Jadni ne mogu shvatiti da nema nikakve urote protiv Hrvata, da je riječ o najobičnijem razvoju kakav je već viđen u svim zemljama koje su također prošle ovu ekonomsku fazu.

Već sam mnogo puta objasnio kako i zašto dolazi do uvoza stranih radnika u Hrvatsku pa neću isto ponavljati i ovaj put. Sada želim ukazati na licemjerje kojim se hrvatski ksenofobi i rasisti služe. U jednom postu izrazit će svoje nezadovoljstvo što, njihovim riječima, "gradovi su puni smeđih", a kada im ukažete da to nije ništa drugo no ksenofobija i rasizam, ozbiljno će glumiti uvrijeđenost:



Ovdje, dakle, tvrde da nisu ksenofobi nego njima je samo "domovina važnija od novca".

Ta je izjava posve netočna i jako licemjerna. Prvo, sama ideja da iskazuješ brigu za svoju domovinu time što ti smetaju ljudi koji u njoj žele raditi i pridonositi, a samo zato što su došli iz nekog drugog kraja svijeta - to bi se teško moglo nazvati brigom prema domovini.

Ali čak i ako bismo prihvatili pogrešnu tezu da je briga prema domovini = želja za zabranom useljavanja ljudi imalo drukčije boje kože, čak ni tada ne bi bilo točno da je takvima domovina važnija od novca.

Sagledajmo prvo zašto hrvatski poslodavci uvoze radnike iz Nepala, Filipina, Indije i drugih zemalja. Ne zato što baš žele strane radnike, a ne Hrvate, već zato što za ta konkretna radna mjesta ne mogu naći zainteresirane Hrvate.

Na to će protivnici radne imigracije prigovoriti da je to zato što poslodavci ne žele "platiti veću plaću". Stvarno je teško povjerovati da bi domicilno stanovništvo u ovakvim uvjetima u kakvim se Hrvatska trenutno nalazi prihvatilo raditi takve poslove i za dvostruko veću plaću, ali zamislimo da je to točno. To bi proizvelo najveći rast cijena u povijesti RH i posljedično učinilo Hrvate siromašnijima. Mnogi poslodavci morali bi zatvoriti svoje firme jer bi jednostavno propale, a s njima i radna mjesta. Gledajući ukupno, Hrvatska bi se vratila na ekonomsko stanje u kakvom je bila 2015. godine.

Stoga treba biti jasno da se ne uvoze radnici zato što poslodavci ne žele plaćati bruto plaću od 3.500 eura dostavljaču pizze, već zato što to jednostavno nije moguće.

Međutim, sad imamo novi trenutak - pojavljuju se ljudi, doduše anonimni, koji na društvenim mrežama tvrde da je uvoz radnika fatalan za Hrvatsku, a oni su navodno domoljubi i njima je domovina važnija od novca. Ako je tako, zašto se onda ne prijave za ta radna mjesta za koja poslodavci moraju uvoziti strane radnike?

Prema zakonu, svaki poslodavac prije uvoza stranog radnika (iz zemalja koje nisu članice EU) mora prethodno objaviti oglas na HZZ-u za to radno mjesto. Tek ako mu se na taj oglas ne javi nitko iz Hrvatske ili drugih dijelova EU, tek tada može podnijeti zahtjev HZZ-u za uvoz radnika izvana. Dakle, sva su vam ta radna mjesta javno i transparentno oglašena. Što se ne prijavite?

Svi znamo zašto se naši "domoljubi" neće prijaviti - ne odgovara im takav posao i ponuđena plaća. Znači da im ipak novac i njihova vlastita udobnost jesu bitniji od "domovine". Jer da nisu, u Hrvatskoj sada ne bi bilo nijednog stranog radnika.

Vidite, to kmečanje protiv radne imigracije, koja apsolutno nijednom Hrvatu još nije počinila nikakvu štetu, svodi se zapravo na najobičnije signaliziranje vrlina. Rješenje postoji, kao što smo vidjeli, ali kmečavci i ne pomišljaju na to. Puno im je ljepše i draže signalizirati rasizam i ksenofobiju baš kao što su ljevičari godinama signalizirali tobožnju raznolikost i uključivost.