"Bio sam na konferenciji prošli tjedan i financijski me savjetnik pitao što mislim da bi trebao reći kada ga je klijent upitao što je tako loše u carinama", napisao je David Kelly, glavni globalni strateg u financijskoj kompaniji J.P. Morgan.

"To je pošteno pitanje. Mnogi ljudi koji instinktivno vjeruju u slobodnu trgovinu i dalje bi teško mogli jasno objasniti probleme s carinama.

Pritom želim jasno reći da ovo ne smatram stranačkim pitanjem. Nedavni republikanski predsjednici bili su gorljivi zagovornici slobodne trgovine dok je Bidenova administracija rado nastavila s većinom carina nametnutih u prvom mandatu predsjednika Trumpa.

Problem s carinama, da budemo sažeti, je taj što podižu cijene, usporavaju gospodarski rast, smanjuju profit, povećavaju nezaposlenost, pogoršavaju nejednakost, smanjuju produktivnost i povećavaju globalne napetosti. Osim toga, dobre su.

Da biste to vidjeli, razmislite što bi se dogodilo kada bi SAD uveo opću carinu od 20% na svu uvezenu robu.

Trenutačni učinak bio bi podizanje cijena za američke potrošače i smanjenje proizvodnje, profita, plaća i zapošljavanja za one koji izvoze kod nas, bilo da su strani farmeri ili proizvođači u industriji. Možemo raspravljati o tome kako bi se puni trošak carina raspodijelio između ove dvije skupine, ali obje bi bile oštećene.

Međutim, naše bi carine odmah bile suočene s uzvratnim carinama na naš izvoz od strane drugih zemalja. To bi povećalo cijene za strane potrošače i smanjilo proizvodnju, dobit, plaće i zaposlenost za američke poljoprivrednike, proizvođače i proizvođače robe.

Carine bi našoj vladi pružile novi izvor prihoda. Međutim, ako bi se ove više carine koristile za plaćanje smanjenja poreza na dohodak, one bi zamijenile progresivni oblik oporezivanja vrlo regresivnim. Drugim riječima, porezi na dohodak nesrazmjerno štete bogatima. Carine nesrazmjerno štete siromašnima.

To se može vidjeti iz podataka objavljenih u Anketi o potrošnji potrošača.

U 2023., 10% najbogatijih kućanstava (u smislu dohotka prije oporezivanja) platilo je u prosjeku 23% tog dohotka kao porez na dohodak. Donjih 90% platilo je 9%. Tako je efektivna porezna stopa na dohodak bila 2,7 puta veća za najbogatijih 10% u usporedbi s ostalih 90% kućanstava.

Međutim, 2023. najbogatijih 10% kućanstava također je uštedjelo 26% svojih prihoda prije oporezivanja i potrošilo 38% na usluge, ostavljajući samo 13% za potrošnju na dobra. Najnižih 90% uštedjelo je samo 2% svog prihoda i posvetilo proporcionalno manji dio svoje potrošnje uslugama, tako da su na kraju potrošili 28% svog prihoda prije oporezivanja na robu. Ako se carine nametnu kao paušalni uvozni porez na robu, i pod pretpostavkom da je udio uvoza u potrošnji dobara otprilike isti za bogate i siromašne, postotak dohotka prije oporezivanja koji kao carinu plaća 90% siromašnijih kućanstava bio bi više nego dvostruko veći (to jest u omjeru od 28% prema 13%), u usporedbi s gornjih 10%.

Carine također imaju tendenciju smanjenja produktivnosti iz jednostavnog razloga što se zemlje specijaliziraju u onim područjima proizvodnje u kojima imaju komparativnu prednost. SAD je, primjerice, značajan izvoznik zrakoplova dok Vijetnam izvozi odjeću. Ako, zbog carina, SAD počne proizvoditi više košulja u zemlji, ali graditi manje zrakoplova, ukupna produktivnost američke radne snage bi se smanjila. Oštre i trenutne carine bile bi još štetnije jer bi udar na proizvodnju zrakoplova bio trenutačan, dok bi trebalo vremena za izgradnju i zapošljavanje novih tvornica košulja.

Nesigurnost oko carinskih stopa uzima dodatni danak jer potiče tvrtke da čekaju i vide prije nego što se obvežu na kapitalnu potrošnju.

Konačno, carine povećavaju globalne napetosti. Europska unija potječe iz Europske zajednice za ugljen i čelik koja je osnovana 1951. kako bi pomogla gospodarstvu Europe, ali i spriječila buduće ratove, posebice između Njemačke i Francuske koje su bile uključene u dva katastrofalna rata u 20. stoljeću. Bez obzira na probleme s kojima se Europska unija susrela od tada, ovo obećanje je održano, a zapadna Europa je imala mir tijekom proteklih 80 godina. Snažniji trgovinski odnosi daju zemljama više za izgubiti u bilo kojem sukobu.

U vezi s carinama treba istaknuti dvije konačne stvari.

Prvo, SAD ima kroničan trgovinski problem, ima trgovinski deficit tekućeg računa svake godine od 1991. Međutim, to uvelike odražava previsoku cijenu američkog dolara, što sugerira da bi postupno spuštanje dolara na konkurentniju razinu, umjesto povećanja carina, trebalo biti u središtu trgovinske politike SAD-a.

Drugo, prijetnja carinama može se iskoristiti kao način otvaranja stranih tržišta za izvoz iz SAD-a i, ako djeluju na ovaj način, nema štete. Međutim, to nema smisla ako ih istovremeno planirate koristiti za financiranje trajnog smanjenja poreza negdje drugdje", napisao je Kelly na Linkedinu, uz ogradu kako je to njegov osobni stav i ne odražava nužno stav kompanije.