Sporazum koji je dugovječna predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen potpisala s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, možda je najbolji pokazatelj u kakvom se ekonomskom stanju trenutno Europska unija nalazi. Prema tom sporazumu, carine većine europskih proizvoda na američkom tržištu iznosit će 15 posto. EU se obvezala kupovati američku energiju i oružje. S druge strane, Sjedinjene Američke Države nisu se obvezale ni na što.

Nakon što smo mjesecima u medijima čitali iluzorne članke gdje su neimenovani europski komesari najavljivali osvetničke projekte, spominjali "trgovinsku bazuku" i slične svemirske gluposti, ovo sad bi trebalo doći kao hladni tuš svima koji su još uvijek vjerovali kako je Europska unija nekakav bitan faktor na trgovinskoj karti svijeta. Prije 15 godina možda je i bila, ali ne više.

Jučerašnji događaj je kapitulacija ili čak potpuno priznanje ovisnosti Europe o SAD-u. Europa jednostavno nema aduta s kojima bi mogla pregovarati.

Europski dužnosnici nastavljaju blamirati sebe i sve nas izjavama kako je taj sporazum dobar jer, kao, mogao je biti i gori. Ursula ponavlja kako je Trump prijetio carinama od čak 30 posto, tako da je ona uvjerena da je uspjela nešto izvući. Ona jednostavno nema pojma o pregovorima i vještini postizanja dobrog sporazuma. Trump je namjerno počeo s tako visokom stopom upravo zato da bi 15% izgledalo kao pobjeda za obje strane, a to je ono na što je ciljao od početka.

Za razliku od naivnih Europljana, koji vjeruju medijskim podvalama Komisije, na Trumpa nikakva propaganda nije mogla utjecati. On od svojih zahtjeva, koliko god oni bili loši za obje strane, nije odustao i na kraju je dobio sve što je htio. Svi ovi mjeseci provedeni u uvjeravanju kako će EK "odgovoriti", bačeni su u vjetar. To što su njih dvoje dogovorili jučer moglo je davno biti riješeno, da EU komesari nisu pokazivali lažne i umjetne zube.

Sada treba biti iskren i realan pa se zapitati kako je Europa spala tako nisko. Kako je do toga došlo? Još 2008. godine, pred globalnu recesiju, EU je bila vrlo blizu SAD-u po svim ekonomskim pokazateljima, ali otad se nešto bitno promijenilo pa je SAD napravio značajan napredak, a EU je stagnirala.

Ovdje nije riječ samo o gospodarstvu. Gospodarsko stanje je samo posljedica ukupne paradigme koja se u Europskoj uniji prilično agresivno preko medija nameće posljednjih 15 godina. Ako netko možda ne razumije o čemu pričam, dovoljno je pogledati objave Europske komisije u Hrvatskoj i Europskog parlamenta u Hrvatskoj na društvenim mrežama. Pogledajte kakva pitanja forsiraju, što je u njihovom fokusu: spolna jednakost (u prijevodu: forsiranje kvota), DEI gluposti, klimatska akcija, "pravo na stanovanje". Sve što možete izvući iz aktualnih čitanki modernih neomarksista, nalazi se u njihovim objavama. Ti ljudi su totalno zaluđeni glupostima koje bez sumnje vode Europu ravno u gospodarski ponor i čini se da nemaju namjeru stati.

Ovakvim tempom neće trebati proći dugo kad ćemo se naći u situaciji da se sve financira javnim novcem, a taj novac više neće vrijediti pišljiva boba. To je put koji su stanovnici istočne Europe već prošli, uključujući nas u Hrvatskoj. Nadam se da će upravo zbog toga istočne nacije to na vrijeme primijetiti, prepoznati i spriječiti jer ovi na Zapadu očito ne znaju kamo to vodi.