Dok se u Hrvatskoj sveučilišni profesori i lijevi portali još uvijek služe etiketom 'islamofobija' kao čarobnim štapićem za ušutkavanje kritičara radikalnog islama, Švedska je napravila korak koji bi trebao natjerati na razmišljanje sve zagovornike te terminologije.
Švedska ministrica vanjskih poslova Maria Malmer Stenergard izjavila je nedavno u Riksdagu da vlada odustaje od termina "islamofobija". Umjesto njega službeno će koristiti "antimuslimanski rasizam". Razlog? Pojam "islamofobija" je problematičan jer zamućuje granicu između mržnje prema ljudima i legitimne kritike religije i ideologije.
Vlada želi jasno razlikovati rasizam od kritike islama kao političke i društvene pojave. Štoviše, Švedska će ovu promjenu pokušati progurati i na europskoj te međunarodnoj razini.
Ova odluka dolazi u trenutku kada Europa ima više nego dovoljno iskustva s posljedicama nekontrolirane migracije iz muslimanskih zemalja, paralelnim društvima, porastom antisemitizma, napadima na žene i homoseksualce te terorističkim prijetnjama. Švedska, koja je godinama bila predvodnik u naivnom multikulturalizmu, sada polako priznaje da jezik koji se koristi u javnoj raspravi nije neutralan.
Podsjetimo: prije samo nekoliko mjeseci profesorica kroatistike na Sveučilištu u Zadru Miranda Levanat-Peričić
optužila je Miru Bićanić, autoricu na Liberalu, za "islamofobiju" samo zato što je radikalnu islamističku ideologiju nazvala "Globalno Zlo". Umjesto da argumentirano odgovori na zabrinutosti oko džihadizma, Muslimanskog bratstva, šerijatskih normi i integracije, profesorica je posegnula za etiketom.
Isti obrazac ponavljaju brojni lijevi novinari, komentatori i aktivisti u Hrvatskoj. Kritika katoličke Crkve, pape ili kršćanstva u Hrvatskoj prolazi bez ikakvih problema i smatra se "prosvjetiteljskom". Ali čim netko upozori na statistike o stavovima prema ženama, homoseksualcima, slobodi govora ili nasilju u dijelovima muslimanskog svijeta – odmah je "islamofob".
Švedska vlada je upravo pokazala da se taj trik više ne pali. Kritika ideje nije mržnja prema ljudima. Strah od totalitarne ideologije koja odbija odvajanje religije od države, provodi vjerske zakone i podređuje žene nije "fobija" – to je racionalan stav svakog slobodnog društva koje želi sačuvati sekularnost, ravnopravnost i slobodu.
Hrvatska bi od Švedske mogla naučiti lekciju: umjesto jeftinih etiketa i moraliziranja, vrijeme je za otvorenu, iskrenu i neugodnu raspravu o stvarnim izazovima koje donosi masovna imigracija iz kulturno udaljenih društava. Jer ako to ne učinimo mi, demografija i stvarnost će to učiniti umjesto nas – na naš račun.