Kao što je ukidanje carina i drugih trgovinskih barijera dobro za obje strane - tako bi i ukidanje barijera između spolova bilo korisno za sve, tvrdio je Mill

Liberalni filozof John Stuart Mill, najpoznatiji po klasičnom djelu "O slobodi" (1859) deset godina nakon tog izdanja napisao je knjigu "Podložnost žene" koje se smatra jednim od ranih djela feminizma. U toj je knjizi Mill koristio analogiju slobodnog tržišta da bi predložio ukidanje zakonskih i društvenih barijera koje su u to vrijeme stajale ženama na putu do ravnopravnosti s muškim spolom.

U to vrijeme žene nisu imale pravo glasa nigdje u svijetu. To se nije odnosilo samo na politiku, već i na društvo. Ako bi neka žena htjela pisati za novine o društvenim i političkim problemima, morala je to raditi pod muškim pseudonimom. Udana žena bila je pravno kao posjed svoga muža. Kad bi se razveli, njoj ne bi pripalo ništa.

Iza takve diskriminacije, slično kao i iza ropstva i rasne diskriminacije, također je stajala cijela filozofija. Smatralo se da su žene moralno superiorne u odnosu na muškarce pa moraju ostati doma da se njihov moral ne bi pokvario vanjskim poganim svijetom. Također je vrlo rašireno bilo vjerovanje da su žene, u odnosu na muškarce, više emotivna, a manje razumna bića i zato se ne smiju baviti društvenopolitičkim temama.

Mill je smatrao da je razlog zašto se smatra žene više emotivnim nego razumnim bićima upravo taj što su odgojene i naučene da budu takve. Kad bi se uklonile sve pravne i društvene barijere i razlike, tek onda bismo mogli ozbiljno analizirati postoje li uopće prirodne razlike u razmišljanju između muškaraca i žena, tvrdio je. Pritom se pozvao na knjigu "Obrana prava žene" autorice Mary Wollstonecraft, iz 18. stoljeća.

Millov je prijedlog tada, 1869. godine bio - kao što je dobro uklanjanje carina i trgovinskih barijera, od čega obje strane profitiraju, tako bi trebalo i ukloniti barijere ženama - jer će obje strane profitirati.

"U jednu stvar možemo biti sigurni - da ono što je u suprotnosti sa ženskom prirodom da rade, one nikada neće biti natjerane da rade jednostavnim davanjem slobode. Težnja čovječanstva da se miješa u korist prirode, iz straha da priroda ne bi uspjela ostvariti svoju svrhu, potpuno je nepotrebna briga.

Ono što žene po prirodi ne mogu, sasvim je suvišno zabranjivati ​​im. Ono što mogu učiniti, ali ne tako dobro kao muškarci, slobodna konkurencija je dovoljna da ih isključi; budući da nitko ne traži zaštitničke dužnosti i blagodati u korist žena; samo se traži da se ukinu blagodati u korist muškaraca.

Ako žene imaju veću prirodnu sklonost za neke stvari nego za druge, nema potrebe za zakonima ili društvenim poticajima koji bi većinu njih natjerali da radi prvo umjesto drugoga. Kakve god usluge žene bile najtraženije, slobodno tržište pružit će im najjače poticaje da ih poduzmu. I, kao što riječi impliciraju, najtraženije su za stvari za koje su najprikladnije; čijom se raspodjelom na njih mogu primijeniti kolektivne sposobnosti dvaju spolova u cjelini s najvećim zbrojem vrijednosnih rezultata."