Europska unija ima sve manji značaj na globalnom planu. Vidjeli smo to kod nedavnog rješavanja sukoba između Izraela i palestinske islamističke organizacije Hamas. Američki predsjednik je preuzeo vodeću ulogu, predstavnike EU nije ništa pitao. EU se sada javlja - iako ih nitko nije ništa pitao - da bi ona mogla "pomoći u obnovi Gaze".

To je postala uloga Bruxellesa - trošiti novac kao da pada s neba. Oni se sami nude, a da nitko još nije ništa ni zatražio - da bi potrošili milijarde ili čak bilijune eura u obnovu grada koji su porušili Izrael i Hamas. Baš lijepo, Trump će biti sretan. On će preuzeti lovorike i sve, a cijenu će platiti EU.

To je postala uloga Europske unije, a vjerojatno će tako biti i kad se bude rješavao rusko-ukrajinski sukob. I tamo se EU neće ništa pitati, ali će se europski lideri sami ponuditi da novcem svojih poreznih obveznika obnove porušenu Ukrajinu.

Kao da EU ne zna što će s novcem, tako se ponašaju. Ali čini se da tog novca uskoro neće biti, barem ne od europskog gospodarstva jer isti ti lideri čine sve da u startu satru poduzetnički duh i svaku živu poru ekonomije. Posljednji čavao u lijesu Europske unije, ipak, pribit će feminizam.

Feministice, naime, ne odustaju od svoga zahtjeva da se izjednači ukupna plaća između muškaraca i žena u privatnom sektoru. To im je postalo opsesija.

Taj je "problem", što se ekonomske znanosti tiče, već neko vrijeme riješen. Razlika u ukupnoj plaći muškaraca i žena u cijelom društvu nije rezultat spolne diskriminacije nego osobnih izbora samih radnika, na što najviše utječe obiteljski status. Istraživanja su pokazala da muškarci s djecom imaju tendenciju raditi više prekovremenih sati i vikendom, što je bolje plaćeno. S druge strane žene s djecom biraju više vremena provesti doma. To je glavni uzrok ukupne razlike u primanjima između spolova.

U Hrvatskoj je ta razlika sve manja i trenutno iznosi 7 posto, što je znatno ispod EU prosjeka (12 posto). U Švedskoj je 8 posto, u Finskoj 13 posto, a u Njemačkoj 17 posto. Dakle, Hrvatska je po feminističkim kriterijima naprednija od Švedske, Finske, Njemačke i drugih bogatijih zemalja.

Svejedno, pravobraniteljica za feminizam Višnja Ljubičić traži od vlade provedbu direktive (ajme, zvuči kao horor) koja će tražiti od poslodavaca ispunjavanje bezveznih i besmislenih formulara te dodatni državni nadzor kako bi se provodila ono što ona zove "transparentnost plaće". Teško je prepričati taj jezik jer jako podsjeća na one komesarske govore iz SSSR-a i njihovu plansku ekonomiju, ali ukratko - bit će "platni razredi" i svako radno mjesto će imati svoj "platni razred" kako bi osigurali da svatko bude jednako ili bar slično plaćen na istom radnom mjestu.

Ta ideja, da svi ljudi koji su zaposleni na istom radnom mjestu moraju primati jednaku plaću, već je sama po sebi ekonomska greška. To možemo vidjeti po javnom sektoru gdje je već na snazi. Loš učitelj i dobar učitelj s istim radnim stažem jednako su plaćeni. Nakon nekog vremena dobar učitelj će shvatiti da mu se ne isplati truditi i svi će težiti jednom slabom i lošem prosjeku.

Birokrati sad žele i privatni sektor pretvoriti u tako nešto. To će ubiti svaku želju za napretkom, svaku volju za izvrsnošću kod radnika, a onda mora učiniti cijelo poduzeće nekonkurentnim i, gledajući širu sliku, to će ubiti gospodarski rast. Isti onaj rast iz kojeg se financiraju uhljebi koji smišljaju i guraju sve te bezvezne i štetne propise.

Zar oni to ne vide? Zar ne shvaćaju kamo to vodi?

Nakon uvođenja rodnih kvota u upravne odbore privatnih kompanija, sad žele nametati visinu plaća u privatnom sektoru. Ništa od toga neće izjednačiti broj stvarnih vlasnika između muškaraca i žena niti ukupnu plaću između muškaraca i žena zato što poslodavci ni da žele, ne bi mogli to postići.

Feministice ne razumiju da poslodavac ne određuje plaće. To čini ekonomija. Radnik koji više vrijedi svojoj firmi mora biti bolje plaćen od drugog radnika na istom radnom mjestu koji vrijedi manje. Svaki drugi izbor značio bi stagnaciju i smanjenje konkurentnosti samog poduzeća, a ako se na tome bude inzistiralo, onda i propast u konačnici. Poduzetnik koji želi opstati na tržištu mora raditi po tržišnim, a ne po feminističkim zakonima koji su temeljeni na pogrešnim pretpostavkama, kroničnom nerazumijevanju ekonomije i signaliziranju vrlina.

Forsiranje takvih bezumnih propisa znači silovanje gospodarstva, ali one neće na tome stati. Kad to dobiju, tražit će regulaciju bračnih odnosa i obiteljskih obaveza. Nemojte misliti da to ne dolazi! Feministice su bića s bolesnom željom da ulaze u svaku poru tuđih života - granica između intervencije u vaš poslovni život i u vaš obiteljski život, a zatim i bračni krevet, vrlo je tanka; za njih praktički i ne postoji.

Nema ništa gore nego dati luđacima, koji nikad ništa korisno u životu nisu radili i koji su zadojeni lošom ideologijom vođenom zavišću i pohlepom, moć da upravljaju ekonomskim politikama i kontroliraju one koji stvaraju novu vrijednost. To se onda pretvara u iživljavanje. To je ono što upravo gledamo.