Protivnici primanja bruto plaće svoje argumente baziraju na navodnoj brizi za druge koji su, po njima, manje odgovorni od njih.

U radničkim krugovima diljem Hrvatske sve više se šuška o tajni koja je desetljećima bila dobro čuvana - bruto je veći nego neto! I to je to, stvar je izašla na vidjelo i više se ne može povući. Hrvati žele primati bruto plaću, po mogućnosti na ruke. To je poslalo na aparate tisuće uhljeba koji žive upravo od one razlike između radničkog bruto i neto primanja, a razlika je otprilike (kako kod koga i kako gdje) u visini polovine neto plaće, a kod većih primanja dođe i do cijelog iznosa neto plaće.

Uhljebi se uplašili - što ako se radnik bude pitao što dobiva za sve te poreze i doprinose koje plaća? Što ako onda bude tražio transparentnije i odgovornije trošenje njegovog novca? Što ako mu padne na pamet, ne daj Bože, da možda on sam može sebi bolje uložiti svoj novac u svoje zdravlje i mirovinu nego što to radi država? Što ćemo onda mi, pitaju se.

I onda slijede standardni pokušaji ismijavanja ideje da radnik prima bruto plaću. Srećom, sve manje ljudi vjeruje takvim demagozima koji nam prodaju našu "sigurnost" kao nešto za što se baš oni trebaju brinuti, a sigurnost, naravno, košta. Pa kažu:

"Što će se dogoditi ako ljudi budu neodgovorni pa ne budu uplaćivali svoje zdravstvene i mirovinske doprinose?"

Ne znam zašto bi ikoga drugoga trebalo biti briga uplaćujem li ja svoje doprinose za zdravstvo i mirovinu ili ne. Ako neću tražiti vašu pomoć, ako neću tražiti pomoć države i ako ona nije odgovorna za mene, što se to vas tiče, dame i gospodo? Ne brinite se vi za druge nego za sebe. Bolje smišljajte način kako ćete opravdati svoja radna mjesta i svoju svrhu kad radnik dobije bruto plaću i pita zašto da plaća dio baš vama.

Na taj način funkcioniraju društva diljem Zapada i nema baš nekih katastrofa. Ključno je preuzeti vlastitu odgovornost na sebe i odgovorno raspolagati svojim novcem, misliti na budućnost svoju i svoje obitelji. Mislim da će prosječni građanin, bez obzira što mislili o nama kao narodu, puno bolje to znati nego političari na vlasti. Kako oni to rade, kako odlučuju u naše ime i našim novcem, to smo vidjeli već nebrojeno puta. Mi možemo bolje.

"Za te poreze i doprinose radnik dobiva besplatno zdravstvo, školovanje i kasnije mirovinu"

Radnik može uplaćivati poreze i doprinose i nakon što primi bruto plaću. To je zapravo i čitava ideja. Ali, onda će biti svjestan koliko plaća i što plaća. Ono osnovno zdravstveno osiguranje, koje se sad isplaćuje od svake radnikove plaće (samo što dobar dio radnika toga nije ni svjestan) iznosi znatno više od obaveznog osiguranja u kvalitetnim zdravstvenim sustavima u svijetu, s time da oni za to dobivaju osnovne zdravstvene usluge, a mi za to ne dobijemo ništa.

Zdravstvo i školstvo nigdje nije besplatno, samo što kad to plaća država kao kod nas, onda ispada najskuplje jer se najviše novca baca u vjetar. To se inače događa na tržištu kad postoji monopol, zato se zdravstveni sustav treba liberalizirati da radnik ima izbor među fondovima i razinama na tržištu, konkurencija bi dovela do povoljnijih cijena i kvalitetnije, bolje i brže usluge. Školstvo bi se lako riješilo i poboljšalo vaučerizacijom. Za sve postoji jednostavno rješenje i svako je puno bolje od ovoga što sad imamo.

Prema tome, tvrditi da bismo ostali bez mirovina, zdravstva i obrazovanja ako primamo bruto plaću je u najmanju ruku smiješno jer nema nikakve osnove u realnosti.

"Što će biti s nezaposlenima i nemoćnima?"

Apsolutno ništa, osim što će do njih sredstva doći lakše i u većem iznosu nego sada. Kad radnik bude primao bruto plaću i onda, kad bude odlučivao o tome kojem će fondu uplaćivati i za što, samo tako će oni potrebiti dobiti novac koji im treba za normalan život. Ovako je sve toliko netransparentno, da se više novca baca na birokraciju i državne socijalne programe nego što se troši na same ljude u potrebi.

Zaključak

Nema, zaista, logičnog, razumnog niti moralnog opravdanja zašto radnici ne bi mogli primati bruto plaću i, ako izraze želju, na ruke. Čovjek ima pravo raspolagati svojom imovinom i ako mu država već uzima dio njegove zarade, onda taj novac bar treba prijeći preko njegove ruke, tako da zna što plaća i što može za to očekivati.