Društveni poredak stvoren filozofijom prosvjetiteljstva dodijelio je nadmoć običnom čovjeku. U svojstvu potrošača, svaki je čovjek pozvan da u konačnici odredi što treba proizvoditi, u kojoj količini i koje kvalitete, od koga, kako i gdje; u svojstvu birača, on je suveren u usmjeravanju politike svoje nacije.

Prije prosvjetiteljstva u društvu su bili najvažniji oni koji su imali moć natjerati svoje bližnje na pokornost. Često osuđivani "mehanizam" slobodnog tržišta ostavlja samo jedan otvoren put za stjecanje bogatstva, naime, uspjeh u služenju potrošačima na najbolji mogući i najpovoljniji način. Ovoj "demokraciji" tržišta odgovara, u sferi vođenja državnih poslova, sustav predstavničke vlasti.

Veličina razdoblja između Napoleonovih ratova i Prvog svjetskog rata sastojala se upravo u činjenici da je društveni ideal čijem su ostvarenju težili najugledniji ljudi bila slobodna trgovina u mirnom svijetu slobodnih nacija. Bilo je to doba neviđenog poboljšanja životnog standarda za brzorastuće stanovništvo. Bilo je to doba liberalizma.

Danas su načela ove filozofije liberalizma iz devetnaestog stoljeća gotovo zaboravljena. U kontinentalnoj Europi sjećaju ih se samo rijetki. U Engleskoj se izraz "liberal" uglavnom koristi za označavanje programa koji se samo u detaljima razlikuje od totalitarizma socijalista. U Sjedinjenim Američkim Državama "liberal" danas znači skup ideja i političkih postulata koji su u svakom pogledu suprotni svemu što je bio liberalizam namijenjen prethodnim generacijama. Američki samozvani liberal cilja na svemoć vlade, odlučni je neprijatelj slobodnog poduzetništva i zagovara svestrano planiranje od strane državne vlasti, tj. socijalizam. Ti "liberali" žele naglasiti da ne odobravaju politiku sovjetskog diktatora ne zbog njihove socijalističke ili komunističke prirode, već samo zbog imperijalističkih tendencija. Svaka mjera usmjerena na oduzimanje dijela imovine onih koji posjeduju više od prosjeka ili na ograničavanje prava vlasnika imovine smatra se liberalnom i progresivnom. Praktički neograničena diskrecijska moć data je vladinim agencijama čije su odluke izuzete od sudskog preispitivanja. Nekoliko poštenih građana koji se usude kritizirati ovaj trend prema administrativnom despotizmu označavaju se kao ekstremisti, reakcionari, ekonomski rojalisti i fašisti. Predlaže se da slobodna zemlja ne bi trebala tolerirati političke aktivnosti takvih "javnih neprijatelja".

Iznenađujuće, ove se ideje u ovoj zemlji smatraju specifično američkima, kao nastavak načela i filozofije Otaca nacije, potpisnika Deklaracije o neovisnosti i autora Ustava i federalističkih dokumenata. Malo je onih koji shvaćaju da su te navodno progresivne politike nastale u Europi i da je njihov najbriljantniji predstavnik devetnaestog stoljeća bio Bismarck, čiju politiku nijedan Amerikanac ne bi kvalificirao kao progresivnu i liberalnu. Bismarckova socijalna politika inaugurirana je 1881., više od pedeset godina prije njezine replike, New Deala F.D. Roosevelta. Slijedeći tragove Njemačkog Reicha, tada najuspješnije sile, sve europske industrijske nacije više-manje su usvojile sustav koji se pretvarao da koristi masama na štetu manjine "tvrdokornih individualista". Generacija koja je dostigla pravo glasa nakon završetka Prvog svjetskog rata uzimala je etatizam zdravo za gotovo i gajila je samo prezir prema "buržoaskim predrasudama", slobodi.

Kada sam prije 35 godina pokušao dati sažetak ideja i načela te društvene filozofije koja je nekoć bila poznata pod imenom liberalizam, nisam se prepustio uzaludnoj nadi da će moj prikaz spriječiti nadolazeće katastrofe do kojih su očito vodile politike koje su usvojile europske nacije. Sve što sam želio postići bilo je ponuditi manjini promišljenih ljudi priliku da nauče nešto o ciljevima klasičnog liberalizma i njegovim postignućima, i tako utrti put uskrsnuću duha slobode nakon nadolazećeg debakla.

Dana 28. listopada 1951. profesor J. P. Hamilius iz Luksemburga naručio je primjerak "Liberalismusa" od izdavačke kuće Gustav Fischer u Jeni (ruska zona Njemačke). Izdavačka kuća odgovorila je 14. studenog 1951. da nema dostupnih primjeraka knjige i dodala: "Die Vorräte dieser Schrift mussten auf Anordnung behördlicher Stellen restlos makuliert werden." (Po nalogu vlasti, svi primjerci ove knjige morali su biti uništeni.) U pismu nije navedeno jesu li "vlasti" o kojima govore one nacističke Njemačke ili one "Demokratske" Republike Njemačke (DDR).

----------------

Ludwig von Mises, u predgovoru trećeg engleskog izdanja knjige "Liberalizam" (1962) - od tog se izdanja knjiga, originalno napisana 1927., službeno zove "Liberalizam u klasičnoj tradiciji"