Objavio sam jučer članak koji je napisao Marko Maras, česti komentator na našoj Facebook stranici, naslovljen "Gdje liberalizam škripi". Objavio sam ga zato što mislim da je članak interesantan, a ne zato što se slažem s njim. Ima više članaka na Liberalu koje sam objavio, a s kojima se ne slažem u potpunosti, i mislim da je to OK i normalno. Ne moramo se svi u svemu slagati, bitno je da potičemo čitatelje na razmišljanje i rasprave.

Međutim, u tom jučerašnjem članku autor se pozvao na citate slovenskog filozofa Slavoja Žižeka i njegove kritike liberalizma, točnije onoga kako Žižek vidi liberalizam. Inače cijenim Žižeka i smatram ga iznimno pametnim čovjekom, ali njegova kritika liberalizma je pogrešna jer počiva na potpuno krivim pretpostavkama, što me čudi jer sam mislio da je Žižek ipak malo informiraniji i obrazovaniji od prosječnih antiliberala. Očito ni on nije imun na standardne predrasude ljevice.

Za početak, Žižek predbacuje liberalima da lažu o pravednom društvu koje zapravo nimalo nije pravedno, a zanemaruje činjenicu da nijedna nepravda na ovom svijetu nije proizašla radi filozofije liberalizma niti liberalnog poretka. Priroda je nepravedna sama po sebi. Netko će se roditi da bude visok, netko će biti nizak. To se može promatrati kao nepravda. Netko će biti prirodno zgodan, netko neće. To je još veća nepravda. Tko je za to kriv? Liberalizam? Ne, drugovi. Liberalizam je taj koji je najviše učinio u praksi da se sve prirodne nepravde što više ublaže.

Ekonomske razlike u svijetu su velike. Netko tko se rodi u Namibiji nema ni približno jednake šanse za uspjeh kao netko tko se rodi u Švicarskoj. To je najveća nepravda. Ali koliko je za to kriv liberalizam? Može li se liberalizam smatrati odgovornim zato što ga nisu svi narodi prihvatili jednako? Nijedna nacija nije 100% liberalna i nijedna država nema 100% liberalni poredak, ali kad bismo promatrali sve sfere politike zasebno, Švicarska je sigurno među top zemljama s najdužom tradicijom većinom liberalnih politika. U zemljama gdje liberalizma nema i nije ga nikada ni bilo, ne može biti liberalizam kriv što žive u siromaštvu.

Hrvatska može poslužiti kao dobar primjer. Naravno da mi ne možemo biti krivi zato što su naši preci htjeli ili barem tolerirali 45 godina totalitarnog režima koji ekonomski nije ni u teoriji mogao obećavati bilo kakav prosperitet ili napredak. Ali za to ne može biti kriv ni liberalizam. I sad se čudimo i pričamo o nepravdi što ovdje plaće nisu kao u zapadnoj Europi. Hrvati i dan-danas odbijaju liberalna rješenja u ekonomiji i čvrsto se drže antiliberalnih politika. Imamo ideološki zadojene novinare koji šire članke s bajkama kako država može dekretom učiniti da manje radite, a primate ogromne plaće.

Ljudi masovno traže od države da povisi minimalac i vjeruju da stanovnici Luksemburga dobro žive zato što je država tamo propisala minimalac na 2.000 eura. Ne pada im na pamet pogledati malo povijest Luksemburga i provjeriti njihovo gospodarstvo pa bi saznali da je tamo minimalac toliki zato što kompanije ionako ne isplaćuju nižu plaću, zato što je gospodarstvo strašno dinamično i razvijeno, a to nisu postigli državnim dekretom.

Ne može se liberalizam smatrati odgovornim za ekonomsku nejednakost među ljudima kad liberalne politike ne potiču nejednakost, one je smanjuju. Države koje su još nedavno bile siromašne, poput Singapura, kad su prihvatile liberalna ekonomska rješenja postigle su nevjerojatan napredak. I tu dolazimo do pravog problema, zapravo korijena tog "prigovora" koji ljevica ima prema liberalizmu - osobna odgovornost.

Naravno da čovjek ne može kontrolirati sve i da sreća igra veliku ulogu u bilo čijem uspjehu ili neuspjehu, ali postoji dosta sfera na koje možemo utjecati. Velikim dijelom situacija odraslih ljudi je rezultat njihovih vlastitih odluka i izbora, s time se svatko mora suočiti. To je surova realnost, a ljevica to pokušava potpuno negirati i onda svaljuje sve na te "zle liberale". Jesu li liberali nehumani ako vas podsjete da nitko nije kriv Hrvatima, osim samih Hrvata, zato što imamo životni standard upola niži od Irske? Jesam li ja nehuman, nečovjek, ako to kažem?

Predbacivati liberalima socijalnu neosjetljivost je kao da predbacujete Churchillu nacizam. Totalno besmisleno. Zato liberali uglavnom ne reagiraju na takve provokacije, a ne zato što im navodno "ne smeta nejednakost". Ako vičeš po cijeli dan kako su bogati ljudi smeće i kako suosjećaš sa siromašnima, to te ne čini ništa više socijalno osjetljivim od bilo koga drugoga. Djela su bitna. Pogledajmo što je učinio liberalizam da se smanji siromaštvo i nejednakost, a što su učinili svi drugi.

Imamo svježi primjer s prosvjetarima. To su ljudi koji su primali 7-8 tisuća kuna mjesečno (neto) i širili su laži kako rade za 5.000 kuna. Na njihove jadikovke pali su socijalisti, socijaldemokrati, socijalni konzervativci (ili demokršćani kod nas) i krajnja desnica...praktički svi osim liberala. Što su postigli? Sada će im primanja (sa svim dodacima) prelaziti 10.000 kuna, a to im sve moraju zaraditi oni koji primaju dvostruko ili čak trostruko manje. Što smo mi dobili? Veću ekonomsku nejednakost. Tko se za nju borio? Svi osim liberala. Tko je onda socijalno osjetljiviji - oni koji se bore za veća primanja bogatih na račun siromašnih ili oni koji se tome protive?

Na globalnoj razini, ukidanje trgovinskih barijera, do čega dolazi uslijed utjecaja liberalizma, pomaže najsiromašnijim zemljama da se izvuku iz siromaštva i samim time da se razlike u bogatstvu smanje. I ljevica i desnica jako se tome opiru, mrze globalizaciju i slobodu kretanja robe, kapitala i radne snage. Bez te slobode, danas bi pola Kine umiralo od gladi, a to je jako puno stanovništva, Indija bi bila u još goroj situaciji itd. Ako se itko zalaže za smanjenje razlika između bogatih i siromašnih, onda su to liberali.

Drugi Žižekov prigovor je da liberalizam slovi za svjetonazor oslobođen od morala, ali s druge strane koristi taj moral. To je pogrešna pretpostavka u startu jer liberalizam izvire iz morala. John Locke, Thomas Hobbes, Adam Smith - ljudi koji se danas smatraju začetnicima liberalizma - bili su prvenstveno moralni filozofi. Lockeove dvije rasprave o vladi i pismo o toleranciji su prvenstveno štiva o moralu. Hobbesova "prirodna prava" su temeljena na moralu. U slobodnom društvu nema mjesta za lopove, ubojice, prevarante, nasilnike - zato što njihove aktivnosti se duboko kose s društvenim moralom. Bez društvenog morala nema ni osobne slobode - to su jasno rekli i Locke i Smith.

Liberalizam je, dakle, temeljen na pretpostavkama društvenog morala, ali daje mogućnost ljudima da žive zajedno i surađuju čak i ako su drugačijih kulturnih ili ideoloških razmišljanja dok god poštuju ove temeljne moralne zakone. Ne znam što može biti moralnije od toga! Zanimljivo je da baš Žižek spočitava liberalizmu nedostatak moralnih vrijednosti, a on se sam proglašava komunistom. Komunizam znači ukidanje privatnog vlasništva, što je zapravo ozakonjenje pljačke, a pljačka je duboko protivna moralu u gotovo svim poznatim civilizacijama u povijesti čovječanstva. Dakle, ljudi koji zastupaju ukidanje općeprihvaćenih društvenih moralnih zakona, optužuju čuvare društvenog morala (a to su liberali) da im nedostaje moralnih vrijednosti. Je li to vrhunac licemjerja?

Ovo ne znači da je liberalizam nekakvo savršenstvo bez mana, naravno, ali Žižekova kritika je jednostavno loša.

Za kraj, nisam siguran što je točno kolega Maras htio reći svojim zaključkom da "nije dovoljno biti samo liberal, treba biti čovjek". Što, liberali nisu ljudi ili to "čovjek" je nešto uzvišeno, apstraktno? Meni to zvuči pomalo patetično jer čovjek je po definiciji svako ljudsko biće. Adolf Hitler i Josif Staljin bili su ljudi također. Ako je to cilj, onda vam je letvica spuštena prilično nisko. Ja bih rekao: nije dovoljno biti čovjek, trebamo biti liberali jer liberalizam čini ovaj svijet bogatijim i boljim. Dokazano u praksi, a ne pričama.