Piše: Mario Nakić
17.9.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
17.9.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
"Pitaju me ljudi zašto sebe još uvijek nazivam komunistom. Ja sam jako dobro svjestan da je 20. stoljeće završilo. To znači ne samo da su sva komunistička rješenja, nego i svi veliki ljevičarski projekti 20. stoljeća propali", rekao je Slavoj Žižek, popularni slovenski filozof u intervjuu za Big Think.
"Nije propao samo staljinistički komunizam, iako je i to zanimljivo jer države u kojima i danas vlada komunizam, kao što su Kina i Vijetnam, njihovo komunističko vodstvo se pokazalo kao najučinkovitiji menadžeri divljeg kapitalizma.
Socijalizam je propao. Ja se, uz dužno poštovanje, ne slažem s američkim, neokeynezijskim ljevičarima kao što su Krugman, Stiglitz itd. Također mislim da je i ta keynezijanska socijalna država, taj model je isto stvar prošlosti. Uvjeti u kojima današnja globalna ekonomija funkcionira to ne dozvoljavaju. Jer da bi funkcionirala socijalna država, morate imati čvrstu nacionalnu državu koja može nametnuti određenu fiskalnu politiku. Ali kad imaš globalno tržište, to ne funkcionira tako.
I treće, što je najproblematičnije mojim prijateljima, vizija koja se nalazi duboko u srcu svih ljevičara koje poznajem, to je ideja o jednoj kritičkoj uniji koja predstavlja demokraciju i gradi demokratski proces od dna. Znači, ideja da ljudi ne biraju svoje predstavnike koji će djelovati u njihovo ime, nego da se direktno uključuju i rješavaju lokalne probleme. Mislim da je to lijepa ideja, no nije nikakvo rješenje. To je vrlo ograničena ideja. Da vam budem iskren, ne bih volio živjeti u zajednici gdje bih se cijelo vrijeme morao brinuti o lokalnoj politici. Želim živjeti u društvu gdje se jedna nevidljiva mašinerija brine za stvari, tako da ja mogu raditi što poželim.
Dakle, ja sam vrlo svjestan da u svim svojim verzijama, radikalni lijevi projekti 20. stoljeća došli su do svoga kraja. Cijelo desetljeće svi smo bili fukuyamaisti. Pod pojmom "fukuyamaizam" smatram ideju da možda nismo našli najbolju formulu, ali smo našli najbližu najboljoj - liberalni demokratski kapitalizam s elementima socijalne države. Čak je i ljevica igrala tu igru. Mi smo se borili za manje rasizma, prava žena, homoseksualaca, ali u suštini prihvatili smo sistem.
Međutim, čak ni sam Fukuyama više nije fukuyamaist, koliko ja znam. Ono što smo naučili nakon 11.9. jest: ne, nemamo odgovor. Ne samo da liberalno-demokratski kapitalizam nije univerzalni model, nego Kina, Singapur i neki drugi vrlo uspješni primjeri današnjeg kapitalizma pokazuju da brak između kapitalizma i demokracije dolazi kraju. Danas imamo kapitalizam, koji je brutalno učinkovit, ali on više ne treba demokraciju da bi funkcionirao", zaključuje Žižek u videu koji možete pogledati ovdje.
Liberal - komentar
Veliki slovenski filozof je još jednom pokazao svoju superiornost i veličinu priznavši ono što najprominentniji lijevo orijentirani intelektualci ne mogu priznati - socijalizam je stvar prošlosti i sve njegove forme su propale. Propadaju čak i lijeve, keynezijanske inačice liberalnog kapitalizma, točnije ekonomija s visokim stupnjem državnog intervencionizma. Sve se to događa uslijed globalizacije.
Žižek je u pravu i kad kaže da kapitalizam može funkcionirati bez demokracije, ali to smo vidjeli još i u drugoj polovini prošlog stoljeća u Čileu, za vrijeme Pinochetove diktature, no znamo i kako je završilo. Slobodno tržište je obogatilo narod koji je potom sam sve više tražio demokraciju i višestranačje pa je veliki diktator na koncu morao odstupiti i raspisati izbore.
Ono što se danas događa u Kini je odlično za kineski narod jer narod se sve više bogati, sve je manje siromašnih. Kad se ljudi prestanu brinuti za egzistenciju, kad izađu iz siromaštva, sve će više tražiti političke slobode. Zato vjerujem da će globalizacija i kapitalizam utjecati na Kinu. Nemojte zaboraviti da je Pinochet jedini diktator novijeg vremena koji je svojevoljno odstupio s vlasti. Takvu političku demokratizaciju društva nije moguće provesti bez slobode tržišta i otvorenog trgovanja. To daje nadu da bi se isto moglo dogoditi i u Kini, i u arapskim zemljama. Narod je moćniji kad je bogatiji i onda njegov glas više vrijedi. Kad je narod siromašan i kad država kontrolira trgovinu među pojedincima, ona ga zapravo održava siromašnim. Kad država oslobodi trgovinu i dopusti pojedincima da zarade na tržištu koliko mogu, onda se pojedinci počnu bogatiti i tražiti slobode koje im nedostaju.
Istina je, kapitalizam ne treba demokraciju da bi funkcionirao, ali slobodno tržište bolje funkcionira u demokratskom društvu. Zato se nadamo samo da Žižekovo predviđanje o svršetku braka između kapitalizma i demokracije nije točno.