Ludwig von Mises bio je ekonomist i klasičnoliberalni teoretičar iz 20. stoljeća. Ako mene pitate, najveći mislilac modernog vremena.

Ne, nije bio savršen i imao je grešaka u svojim radovima, ali za čovjeka koji je napisao desetke knjiga i još stotine, ako ne i tisuće članaka i eseja ne samo o ekonomiji, već i o povijesti, filozofiji, ljudskim pravima i drugim društvenim problemima, bilo bi stvarno čudno da je u svemu bio u pravu i da ne napravi nijednu grešku.

Mises je bio poseban jer je dosljedan u obrani klasičnog liberalizma, a to znači principa, koje je uvijek znao podrobno argumentirati na način da su ga i najpopularniji umovi njegovog vremena teško mogli pobiti. Dobio je popularnoznanstvenu debatu o kalkulaciji cijena u socijalističkom svijetu protiv njemačkih kolega koji su zagovarali socijalizam, uspješno je predvidio da će stoljetne borbe oko pitanja vlasništva završiti pobjedom liberalizma, i to ne pomoću oružja nego ideja, što se konačno i dogodilo početkom 1990-ih iako on to nije doživio jer je umro dvadesetak godina ranije. Mises je bio dobri duh liberalizma, čovjek koji je naučio i inspirirao desetke nobelovaca i najutjecajnije ekonomiste prošloga stoljeća.

Puno sam na Liberalu već objavio citata i prijevoda cijelih poglavlja iz njegovih knjiga, ali ovaj put želim s vama podijeliti stvari koje su me pomalo začudile - trenutke kada Mises nije bio dosljedan, odnosno kada je sam (barem na neko vrijeme) odustao od vlastitih principa. Nije riječ striktno o tržišnoj ekonomiji, u ekonomskim pitanjima je bio 100% konzistentan. Riječ je o pitanjima slobode migriranja i mira.

Prvo, bitan je kontekst. Oba primjera, koja ću ovdje predstaviti, našao sam u knjizi "Svemoguća vlada: nastanak totalne države i totalnog rata". To je knjiga koju je Mises pisao u jeku samog Drugog svjetskog rata, nakon što se sklonio u SAD pred napredovanjem nacista. Objavljena je 1944. godine, ali pretpostavlja se da ju je pisao u razdoblju od 1942. do 1943. godine.

Mises je u ovoj knjizi pokušao objasniti kako je došlo do nastanka Trećeg Reicha, totalitarne i agresivne nacističke države koja je vojnim silama pokušala uspostaviti hegemoniju u Europi i cijelom svijetu. Pisao je o tome kako je liberalizam poražen u Njemačkoj, zašto je do toga došlo te kako su uslijed dugogodišnjih borbi između raznih totalitarističkih skupina nacisti na kraju uspostavili vlast.

U tom kontekstu, napravio je veliku iznimku po pitanju slobode migriranja u odnosu na sve što je dotad, ali i kasnije, pisao. Naime, bio je prilično čvrstog stava da je imigracija pozitivna za ekonomiju. "Bez sumnje", napisao je u knjizi Liberalizam (1927), "sloboda imigriranja doprinosi ekonomskom napretku nacije". To je princip koji je baziran na očitim rezultatima da ga, po Misesu, nije bilo potrebno dalje elaborirati. Ali 15-ak godina kasnije, u jeku svjetskog rata, piše ovako:

"Ova razmatranja nisu molba za otvaranje SAD-a i britanskih dominiona njemačkim, talijanskim i japanskim imigrantima. U sadašnjim uvjetima Amerika i Australija bi jednostavno počinile samoubojstvo primajući naciste, fašiste i Japance. Mogli bi se tako i izravno predati Führeru i Mikadu. Imigranti iz totalitarnih zemalja danas su avangarda njihovih vojski, peta kolona čija bi invazija sve mjere obrane učinila beskorisnim. Amerika i Australija mogu sačuvati svoju slobodu, svoje civilizacije i svoje ekonomske institucije samo rigidnom zabranom pristupa podanicima diktatora. Ali ti su uvjeti rezultat etatizma. U liberalnoj prošlosti imigranti nisu dolazili kao pokretači osvajanja, već kao lojalni građani svoje nove zemlje."

Dakle, smatrao je da bi slobodne zapadne zemlje, pružajući azil ljudima iz onih država s kojima su bile u ratu, zapravo sebi "pucale u nogu" jer bi dozvolile uvoz neprijatelja. Po Misesu, to bi bilo ravno kapitulaciji. Je li bio u pravu?

Vjerujem da bi se takvom argumentu lako moglo prigovoriti da bi efekti imigracije iz neprijateljskih zemalja bili upravo suprotni. Oni koji su željeli pobjeći iz totalitarnih režima, odlazili su ne zato što vole takav režim, već zato što žele živjeti u slobodi. Takvi imigranti, pokazalo se to kasnije kad su ljudi emigrirali iz komunističkog režima u zemljama istočne Europe, mogu biti iznimno korisni za države u koje dolaze. I dan-danas najveći otpor prema socijalizmu u SAD-u dolazi upravo od kubanske emigracije. Ti ljudi najbolje znaju što je socijalizam i ne žele da se opet nađu u njemu.

Drugi primjer, koji me također prilično iznenadio, iz iste knjige:

"Samo jedna stvar može okončati nacističku vladavinu: vojni poraz. Blokada i bombardiranje njemačkih gradova bombama iz britanskih i američkih aviona konačno će uvjeriti Nijemce da nacizam nije najbolje sredstvo da svoju naciju učine prosperitetnom."

Ovo mi se više čini kao pisanje očajnika, pokazuje u kakvom su stanju ljudi na Zapadu bili te 1944. godine. Svima je već bilo dosta Hitlera i rata, gledali su samo kako to što prije okončati. Za Misesa posebno iznenađujuće, s obzirom da je on bio možda najdosljedniji borac za mir. Ako izuzmemo navedeni citat, Mises je tijekom cijele svoje karijere zagovarao mirne načine za rješenja diplomatskih problema i međunarodnih sukoba. "Cilj kompletnog programa liberalizma je uspostava trajnog mira gdje stanovništvo svijeta međusobno dobrovoljno surađuje bez napetosti" ("Liberalizam", 1927). Objavio sam izbor njegovih citata o ratu i miru ovdje.

Dakle, taj miroljubivi Mises je 1944. bio u fazi kad je javno zatražio bombardiranje njemačkih gradova i zaključio da je to "jedino sredstvo" koje će uvjeriti Nijemce da nacizam nije dobra ideja.

Kasnijim analizama pokazalo se da ova njegova teorija nije bila točna. Saveznici jesu bombardirali njemačke gradove, čak su i znatno pretjerali u tome, izazvavši brojne civilne žrtve, ali to nije uvjerilo Nijemce ni u što; to je rezultiralo nevinim žrtvama, ničim više. Analitičari danas tvrde da bi Hitler bio poražen i bez tih prekomjernih bombardiranja gradova.

To nam dokazuje da Mises nije bio savršen i da čak ni on nije bio u svemu i uvijek dosljedan principima liberalizma. Ali bez obzira na to, njegova knjiga iz 1944. je jako zanimljiva kao povijesno i teoretsko štivo o usponu nacizma, svijetu u ratu i razmatranja o budućem svjetskom poretku. Za one voljne čitati na engleskom, možete ju skinuti ovdje.