Boris Lalovac, SDP-ov ekonomski mag i bivši ministar financija u Vladi Zorana Milanovića, komentirao je jučer najavu Vlade da će od siječnja minimalna bruto plaća u Hrvatskoj iznositi 1.050 eura, što će biti oko 800 eura neto. Riječ je o povećanju za 8,4 posto u odnosu na sada, što je otprilike dvostruko više od godišnje stope inflacije.

Hrvatska udruga poslodavaca je tražila od Vlade da se ovaj put suzdrži od velikog povećanja minimalca jer neki sektori to neće moći podnijeti te su predložili da rast minimalca bude u skladu sa stopom inflacije, no HDZ-ova vlada je to hladno odbila i usput se izrugala poslodavcima.

Na HDZ-ovo ruganje oporba je odgovorila još jačim ruganjem poduzetnicima. Lalovac je jučer u Dnevniku Nove TV komentirao ovako:

"Poduzetnici su licemjerni. Kažu da će propasti zbog ovih 50 eura. Pa kakav si ti menadžer da ćeš propasti zbog 50 eura?"

Lalovcu očito treba lekcija iz matematike. Minimalna neto plaća se povećava za 50 eura, ali to nije trošak koji firma mora platiti. Dakle, prvo treba naučiti Lauca da postoji bitna razlika između neto i bruto plaće, a onda ni da bruto plaća nije ukupni trošak koji firma mora isplatiti svaki put kad radniku uplaćuje plaću. Jer na bruto plaću - koja je 1.050 eura - još se plaća doprinos za zdravstvo, koji zajedno s bruto plaćom tvori bruto II ili ukupni trošak plaće, a on iznosi 1.220 eura po novom.

To će biti trošak plaće - 1.220 eura - da bi radnik primio 800 eura na tekući račun. Tih 1.220 eura radnik mora svaki mjesec zaraditi (odnosno bar toliko) da bi zadržao svoje radno mjesto. Ako mu padne produktivnost i počne zarađivati manje, njegovo radno mjesto više neće biti isplativo i dobit će otkaz - ne zato što tako želi zločesti i pohlepni poslodavac, već zato što tako želi vlada. Ona je odredila tako visoku granicu.

Idemo dalje. Trenutni ukupni trošak minimalne radničke plaće iznosi 1.130 eura. Povećanje na 1.220 eura nije za 50 nego 90 eura, očito. Dakle, Lalovac je pogriješio za "samo" 80 posto!

I to je 90 eura više PO RADNIKU. Firme u kojima ima najviše zaposlenih na minimalcu u Hrvatskoj, to su uglavnom drvna, metaloprerađivačka i tekstilna industrija. U svakoj od tih tvornica ima bar 50 ili 100 zaposlenih, a ponekad i više stotina. Ali uzmimo za ovaj primjer konzervativnu procjenu da jedna takva tvornica zapošljava samo 100 radnika i da su oni na minimalcu.

To je 100 radnika x 90 eura = 9.000 eura svaki mjesec. To je 108.000 eura godišnje. Sasvim novi trošak, onaj koji tvornica dosad nije imala. Kako će to riješiti drvna ili tekstilna industrija? Otkud će namaknuti novih 108.000 eura? Oni baš i ne mogu podizati cijenu jer su im tržišta izrazito konkurentna. Nema prostora za prilagodbu cijena. Morat će proširiti tržište, odnosno naći nova tržišta na kojima bi prodali više robe, što neće biti lako. No, čak i ako im to pođe za rukom, sada će morati proizvoditi 10 posto više svojih proizvoda uz isti broj radnika i isto radno vrijeme. Dakle, radnici će morati više raditi da bi uspjeli zaraditi novi minimalac.

Ako ne uspiju u toj jedinoj mogućnosti - znači ako ne uspiju pronaći nova tržišta i proizvesti 10 posto više robe s istim proizvodnim kapacitetima - ne preostaje im ništa drugo nego otpustiti 10 posto radnika ili potpuno ugasiti proizvodnju.

Postoji, zapravo, i treća mogućnost, a ona je možda čak i najizvjesnija: firme će se seliti iz Hrvatske u Srbiju i BiH. To bih ja napravio da upravljam takvom tvornicom koja se bavi proizvodnjom s niskom profitnom maržom. To bi učinila svaka iole razumna osoba da spasi svoju proizvodnju. Svi radnici (ili radnice) u Hrvatskoj bi u tom slučaju ostali bez posla, a država Hrvatska bi ostala bez značajnih uplata u proračun na osnovi poreza na dohodak i doprinosa.

Gospodinu Lalovcu to nije palo na pamet, naravno, jer on očito nema pojma ni o ekonomiji kao što ne zna računati. Nimalo čudno za nekoga koga su, prema vlastitom priznanju, "nasamarili" bankari jer je potpisao da želi kredit za koji su ga upozoravali da bi mogao biti rizičan i za koji se kasnije pokazalo da je bio rizičan - pa je okrivio banku (pročitajte o tome ovdje, jako je smiješno). Pravi stručnjak za menadžment i financije, nema što!

Treba napomenuti i to da je upravo Lalovac nedavno pričao nebuloze o hrvatskom uvozu i izvozu te šizio jer Hrvatska ne izvozi dovoljno, a sada tvornice koje ne mogu podnijeti ovakav rast minimalca tjera iz Hrvatske. Ne pada mu na pamet da su upravo te tvornice značajan dio hrvatskog izvoza i kad se premjeste u susjedne zemlje, izgubit ćemo i njihov izvoz.

I nakon takve blamaže s kreditom njega je tadašnji premijer Zoran Milanović nagradio funkcijom ministra financija, a SDP ga i danas gura kao nekakvog stručnjaka za gospodarstvo. Onda si možete misliti kakvi su tek ostali u SDP-u.