Koprivnički gradonačelnik i SDP-ov saborski zastupnik Mišel Jakšić usprotivio se u ponedjeljak mogućoj prodaji državnog udjela u Podravki.

"Kakva bi vlada u takvim okolnostima pristala na prodaju udjela u tvrtki strateški važnoj za nacionalnu proizvodnju hrane?", upitao se, pozivajući se na pandemiju, ratove i prehrambenu samodostatnost.

U istoj je izjavi, ne primijetivši, otkrio o čemu je zapravo riječ.

Rečenica koja je sve odala

Jakšić je, naime, u istom nastupu prozvao lokalni HDZ - ali ne zato što bi bio za prodaju. Prozvao ga je zato što se o prodaji ne očituje, nego se bavi upravljanjem Podravkom i Nadzornim odborom.

To je, bez uvijanja, opis onoga što se brani.

Prva činjenica: država nije vlasnik Podravke, ali ima udio

Prema podacima same Podravke na dan 30. lipnja 2026., vlasnička struktura izgleda ovako:

Mirovinski fondovi 49%
Republika Hrvatska 26%
Ostali 25%

Država, dakle, nije većinski vlasnik nego manjinski. Većinu drže mirovinski fondovi - što znači mirovinska štednja hrvatskih radnika.

I tih 26 posto u vlasništvu države nije jedinstven paket: CERP drži 16,7 posto, paradržavni Kapitalni fond 5,7, a ostatak stoji na odvojenom računu. Od toga je za prodaju uopće raspoloživo 16,56 posto, jer je ostatak založen kao jamstvo za kredit Borovu.

Iz toga slijedi jednostavan zaključak. Prodaja državnog manjinskog udjela ne mijenja tko kontrolira Podravku, jer je ona ionako većinski u privatnom vlasništvu. Mijenja samo tko sjedi u Nadzornom odboru.

Što "strateško" ovdje znači

Podravka proizvodi juhe, Vegetu, dječju hranu, džemove i lijekove. Ništa od toga nije prirodni monopol, ništa nema mrežne učinke i sve to proizvodi još stotinjak poduzeća.

Ako proizvodnja hrane čini tvrtku strateškom, onda su strateški i Kraš, i Vindija, i Dukat, i Zvijezda, i Ledo, i svaka pekara i svako poljoprivredno gospodarstvo u zemlji. Država onda treba kupiti sve njih ili kategorija ne znači ništa.

A sada ono bolno. Hrvatska doista ima problem s prehrambenom samodostatnošću, i on je mjerljiv:

- svinjetina: oko 51 posto samodostatnosti, uz prosjek EU od 121
- krumpir: pad s gotovo 67 posto u 2018. na ispod 42 posto u 2022.
. mlijeko: pad sa 62 na 53 posto
- navodnjava se manje od tri posto poljoprivrednih površina

Državni udjel u Podravki postoji 30 godina. Nijednu od tih brojki nije pomaknuo ni za bod.

Jer vlasništvo nad tvornicom juhe nema nikakve veze s time koliko se u Hrvatskoj uzgaja svinja.

I tu dolazi test koji je povijest već provela. Sovjetski Savez bio je vlasnik svake tvornice hrane, svake zadruge i svake trgovine na šestini kopnene površine planeta. Uvozio je pšenicu iz Kanade.

Vlasništvo nikad nije bilo ono što čini da se hrana pojavi.

Što "strateško" znači u hrvatskoj praksi

Ako udjel ne donosi ni kontrolu ni sigurnost opskrbe, što donosi?

Donosi imenovanja.

Martina Dalić bila je ministrica financija, zatim potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva. U svibnju 2018. podnijela je ostavku zbog afere oko Agrokora. U veljači 2021. imenovana je predsjednicom Uprave Podravke, nakon iznenadne smrti Marina Pucara.

To nije tvrdnja o njezinoj sposobnosti - o njoj niže. To je tvrdnja o mehanizmu: odluka o tome tko vodi Podravku donesena je politički, jer je državni blok taj koji o njoj odlučuje.

Portal Direktno je 2022. tvrdio da je Podravka na direktorsko mjesto zaposlila Natašu Mikuš Žigman, suprugu državnog tajnika, te da je tom portalu uskratila oglašavanje zbog kritičkih tekstova. To su navodi tog portala i tako ih treba i čitati - ali su ilustrativni za obrazac.

Ključni uvid je ovaj: manjinski državni udjel od 26 posto u tvrtki čiji je ostatak raspršen među fondovima funkcionira kao kontrolni paket. Ne donosi dobit - dobit ide svima razmjerno. Donosi upravo i jedino ono što je Jakšić sam spomenuo: Nadzorni odbor.

Zato ga nitko ne želi prodati.

Poruka koja se tiče SDP-a

Sada ono što bi SDP trebao čuti.

Socijaldemokracija i socijalizam nisu sinonimi, a razlika između njih tiče se točno jedne stvari - vlasništva nad sredstvima za proizvodnju.

Europska socijaldemokracija to je pitanje riješila 1959. u Bad Godesbergu, kad je njemački SPD formalno napustio zahtjev za državnim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju i prihvatio tržište. Formula je glasila: tržišno natjecanje koliko god je moguće, planiranje koliko god je nužno. Država oporezuje, regulira i preraspodjeljuje - ali ne posjeduje.

Švedska, Danska i Njemačka imaju visoke poreze, snažnu socijalnu državu i jake sindikate. Nemaju državne tvornice juhe. Danska je privatizirala više nego Hrvatska ikad.

Iz toga slijedi nešto što bi socijaldemokratu trebalo biti očito. Ako želite više novca za škole, bolnice i mirovine, trebali biste biti prvi koji traži prodaju tog udjela - jer stotine milijuna eura zaključanih u dionicama proizvođača juhe su novac koji ne stoji u učionici.

Država ne mora posjedovati tvrtku da bi je oporezivala.

Ono što Jakšić brani nije socijaldemokratska pozicija. To je pozicija stranke koja drži imenovanja - a to je, kako je sam rekao, HDZ.

Brani, dakle, tuđi klijentelistički aparat iz načela.

Razlozi za privatizaciju

Šest argumenata, redom.

Mješovito vlasništvo je najgori od svih aranžmana. Potpuno državna tvrtka ima jasne, makar loše poticaje. Potpuno privatna ima jasne. Tvrtka u kojoj država drži blokirajuću manjinu ima upravu odgovornu dvojici gospodara, od kojih jedan odgovara na izborima. Svaka strateška odluka prolazi politički filtar.

Država nije izvor kapitala. Ne dokapitalizira Podravku i neće. Ona je pasivan vlasnik koji uzima dividendu i daje imenovanja.

Mirovinski fondovi su bolji vlasnik. Njihovih 49 posto pripada mirovinskoj štednji hrvatskih radnika, koji imaju izravan financijski interes da tvrtka dobro posluje. To je čvršće usklađen interes nego bilo koje ministarstvo.

Oportunitetni trošak. Udjel vrijedi stvaran novac u zemlji s deficitom od 2,9 posto BDP-a i dugom od 56,3 posto.

Sukob interesa. Država je istodobno vlasnik, regulator, porezni ubirač i velik kupac. To je isti sukob o kojem smo pisali povodom otpada u Gospiću, gdje je glavni državni inspektor bio istodobno nadzornik i osumnjičenik.

I razmjeri. CERP u portfelju ima 118 tvrtki, a udjeli u 81 predviđeni su za prodaju. Država sa 118 poduzeća ne upravlja strateškom imovinom. Ona upravlja ostatkom.

Prigovori koje treba uzeti ozbiljno

Prvi: Podravka posluje dobro, tako bar kaže časopis Lider koji je, očito pod državnim pokroviteljstvom, Martinu Dalić i Gordana Kolaka iz Končara opisao kao najkvalitetnije menadžere na domaćoj sceni, a obje tvrtke kao najambicioznije poslovne sustave u zemlji.

Drugi: strani kupac mogao bi rasprodati imovinu i izmjestiti proizvodnju iz Koprivnice. Agrokor je svjež.

Treći: prodaja u krivom trenutku uništava vrijednost.

Četvrti: hrvatska privatizacijska povijest je katastrofalna i skepsa je zaslužena.

Odgovori

Prvi argument ide u prilog prodaji, ne protiv. Ako tvrtka dobro posluje, ne treba joj politički vlasnik. Dobro vođena tvrtka je argument da država može izaći, a ne da mora ostati.

Drugi je najozbiljniji i zaslužuje pošten odgovor: zaštita od rasprodaje imovine nije vlasništvo nego pravo. Provedivi ugovori, pravila tržišnog natjecanja, radno zakonodavstvo i sud koji radi. Ako je državi potrebno posjedovati tvrtke da ih netko ne bi opljačkao, problem je u sudovima, a ne u registru dionica. Usput - država je držala 26 posto Podravke cijelo vrijeme dok je držala i sudove koji su zakazali u Agrokoru.

Treći je argument o načinu i trenutku, a ne o načelu. Prodaja ide u tranšama, preko burze, transparentno.

Četvrti je najjači i ima jasan odgovor. Privatizacija 1990-ih bila je loša zato što je bila diskrecijska - vlast je birala kupca. Podravka je uvrštena na burzi; njezine dionice imaju objavljenu tržišnu cijenu svaki dan. Prodaja preko burze onome tko ponudi najviše je točno suprotno od onoga što se radilo devedesetih.

Poanta

Jakšić pita kakva bi vlada prodala udjel u tvrtki strateški važnoj za proizvodnju hrane.

Bolje je pitanje: što je taj udjel u trideset godina učinio za proizvodnju hrane?

Svinjetina 51 posto. Krumpir 42. Mlijeko 53. Navodnjava se tri posto površina.

Udjel nije proizveo ni jedan jedini kilogram prehrambene sigurnosti. Proizveo je mjesta u Nadzornom odboru - i upravo je to jedino što se ovdje brani, što je, nehotice, i sam rekao.

A za sve ostalo, test je već proveden. Država koja je posjedovala svaku tvornicu hrane na šestini planeta uvozila je žito.