U nedavnom tekstu kolega Branimir Perković napravio je opsežnu i zanimljivu povijesnu analizu o liberalizmu u zapadnoj civilizaciji, zaključivši kako liberali i danas trebaju služiti kao korektiv u obrani temeljnih principa zapadne civilizacije. Podvlačim ovaj dio:

Izgleda da smo danas svjedoci svojevrsnog povijesnog noviteta u kojem ljevica ne postaje toliko ekonomski radikalna (iako postoje i takvi primjeri), već odlazi u ekstrem po društvenim pitanjima i tako ozbiljno prijeti da napravi svojevrsni salto mortale u kojem počinje zagovarati društveno opasne ideje, koje u svojoj prirodi ne odudaraju puno od rasističkih, protuznanstvenih, protofašističkih itd. Negiranje znanosti, zahtjevi za „pozitivnom segregacijom“ i „pozitivnom diskriminacijom“, povijesni revizionizam, negiranje tradicije i ograničavanje slobode govora su postali glavni društveno-politički zahtjevi današnje ljevice koji nemaju veze s liberalnim idejama i predstavljaju degeneraciju društvene liberalne misli.

Sve navedeno apsolutno stoji. Ljevica je danas u svijetu, pa i kod nas, zabrazdila daleko od principa liberalizma u društvenom smislu, njihovi zahtjevi nisu ni racionalni niti ostvarivi u okviru liberalne zapadne demokracije i tržišne ekonomije. Međutim, smatram da oni ipak ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju našoj civilizaciji, ta prijetnja dolazi sa sasvim suprotne strane.

Da pojasnim. Ljevica nema ni brojčanu ni političku moć danas nigdje u zapadnom svijetu da bi mogla provesti bilo kakve radikalne promjene (koji bi ona vrlo rado provodila). Iako ima slijepu podršku velike većine mainstream medija i u svijetu i kod nas, ljevica jednostavno nema ni znanja ni moći ni ljudstva bilo što konkretno učiniti. Njihove zahtjeve treba ismijavati zato što i jesu uglavnom za ismijavanje, što mi na Liberalu redovito i činimo. Svakako treba ukazati javnosti na iracionalnost njihovih ideja. Ali iluzorno je vjerovati da bi "identity politics" i "gender politics" u SAD-u mogao ikada zavladati, jednostavno većina ljudi nikada neće prihvatiti idiotarije koje furaju bogati klinci s koledža i pojedini socijalistički nastrojeni profesori. To su elitni krugovi, oni ne mogu postati općeprihvaćeni. Zato se ja za to ne bojim.

Prava prijetnja zapadnoj civilizaciji, liberalnoj demokraciji i kapitalizmu, ona ozbiljna i konkretna, dolazi s desna. Dolazi zakamuflirana u domoljublje i "brigu" za opstanak nacije, rase, poretka. Dolazi zakamuflirana čak i u pojedine deklarirane "ekonomske liberale", one koji će vrlo brzo i lako ustvrditi kako "ekonomija ipak nije najbitnija, postoje bitnije stvari, npr. sigurnost". Dolazi zakamuflirana u brigu zbog demografskih procesa i negativnih učinaka globalizacije. Dolazi zapakirana u "suverenizam" i slične floskule. Što zapravo stoji iza toga?

Da bismo razumjeli pravi izvor desnog populizma diljem svijeta, moramo razumjeti kako je nastao socijalizam jer korijeni su im identični. Korijen je u ekonomskoj nejednakosti stanovništva. Na slobodnom tržištu ekonomska nejednakost je neizbježna. Kad imate zakon koji jednako vrijedi za sve, a ljudi su biološki različiti, onda će dva različita čovjeka po istom zakonu polučiti različite rezultate. Uvijek će biti onih koji su uspješni i onih koji su manje uspješni. Ovi manje uspješni skloni su kriviti sve moguće okolnosti, nepravednost sustava, politike, bilo što za svoj neuspjeh u odnosu na one uspješnije. Tako dolazimo do "obićnog malog ćovijeka" i političara koji pokazuje "brigu" za njega.

Političar koji pokazuje brigu za "obićnog malog ćovijeka" reći će mu točno ono što taj "obićni mali ćovijek" želi čuti. Reći će mu da je za njegovo stanje, koje svakako nije dobro u odnosu na one koji su uspješniji, kriv netko treći, neka pojava koja je došla s tehnologijom, da su krivi useljenici, stranci, druge države koje, eto, iskorištavaju naivnost naše. Država treba učiniti nešto i "zaštititi" svoga "obićnog malog ćovijeka" od tih vanjskih sila i zala koje mu, eto, ne daju da bude uspješniji.

Najlakše je okriviti globalizaciju koja je neminovan proces i ne može se zaustaviti. To nisam ja izmislio, to su riječi Margaret Thatcher, koja je idol mnogim antiglobalistima danas iako je upravo ona bila jedan od glavnih pokretača globalizacije i konzumerizma koji oni mrze. Vidite li apsurd?

Tu nije kraj apsurda kod desnog populizma. Oni će vrlo često tvrditi za sebe da se zalažu za liberalni kapitalizam i slobodno tržište, ali to je nemoguće ostvariti u društvu kakvo bi oni uredili. Što je društvo zatvorenije, to tržište teže može funkcionirati bez velikih državnih intervencija. Te velike državne intervencije potom se pretvaraju u apsolutnu kontrolu. Musolinijev fašizam bio je deklarativno za tržišnu ekonomiju i privatno vlasništvo, ali je država imala toliku kontrolu nad trgovinom i kapitalom da je sustav praktički funkcionirao kao državni. Dakle, zatvaranje društva vodi neminovno u socijalizam, a ne slobodno tržište kako desni populisti vole reći.

Tako su skovali i pojam "liberalni fašizam", što je još jedan paradoks i govori da je to masa ljudi koja nije zadovoljna, ali ne zna reći zbog čega. Kad ih pitate kakav je to "liberalni fašizam", onda će vam u pravilu odgovoriti da se njima nešto "prisilno nameće".

Oni će biti najgorljiviji borci za slobodu govora, ali samo kad je riječ o govoru mržnje ili fašističkom znakovlju, zato što zabranu navedenog osjećaju kao osobni napad na sebe. S druge strane, svaki govor koji njih osobno iritira, a to je sve što ima bilo kakve veze s pravima i slobodama drugih, smatraju nasilnim nametanjem.

Ovakav oblik populizma smatram da je daleko opasniji od bilo kakve ljevice, jednostavno zato što je u stanju u kratkom roku mobilizirati daleko veći broj ljudi. Igrati na kartu ugroženosti većinskog stanovništva od strane "nasilnih manjina" je već mnogo puta u povijesti dokazano kao plodonosna politička strategija.

Neka društva koja imaju dužu povijest slobode i liberalizma, poput Nizozemaca, Francuza, Britanaca, Amerikanaca - neće u potpunosti prihvatiti desni populizam. Mogu Britanci izglasati Brexit, može Trump pobijediti na izborima, ali ništa od toga nije dovoljna premoć te struje da bi učinila one radikalne promjene koje bi usporile proces globalizacije i napretka cijele civilizacije. Donald Trump nema ni moć ni ovlasti da bilo što bitno promijeni, što je dobro. Međutim, u društvima poput našeg, pogotovo u nacijama koje još uvijek pate od raznih povijesnih frustracija, to nije teško zamisliti. U nekim istočnoeuropskim zemljama poput Poljske, Mađarske, Rusije - političke opcije koje se temelje na antiglobalizmu i takvom desnom populizmu već jesu prevladale. Stvarno nije teško zamisliti to i u Hrvatskoj. Dovoljno bi bilo da, recimo, Živi zid u svoju dosadašnju retoriku ubaci i malo više domoljublja i nacionalizma i garantirano dobiva izbore. Ili, također nije teško zamisliti, radikalizaciju HDZ-a prema nacionalizmu, euroskepticizmu itd. Ta stranka već sada je puna članova koji s takvom filozofijom ne bi imali nikakvog problema, a biračko tijelo itekako postoji.

Neki tvrde da je desni populizam nastao isključivo kao reakcija na idiotarije ljevice. Ne bih se baš složio. Nekako mi nije vjerojatno da je netko gledao nekog aktivista za trans prava, da je nekoga "identity politics" nagnala da zamrzi međunarodnu trgovinu, konzumerizam i općenito slobodu. Korijeni su daleko dublji. Desni populizam nije nastao kao odgovor na ljevicu, već kao odgovor na kapitalizam i slobodno tržište. Desni populizam je nastao na potpuno identičan način kao i socijalizam prije dvjestotinjak godina, s istim razlozima. Njima će stranci, imigranti poslužiti kao izgovor za promjenu društveno-ekonomskog sustava koji dokazano funkcionira, za zaustavljanje slobodnog protoka ljudi, a potom i robe i kapitala, preko granica. Možete li zamisliti kamo bi to dovelo kad bi zavladali po cijelom svijetu? To bi vratilo civilizaciju desetljećima unazad, prouzrokovalo bi niz ratova i masovnih gladi.

Ipak, ne vjerujem da desni populisti mogu zavladati diljem svijeta, ali bojim se za ovaj dio Europe koji je iz mnogih navedenih razloga plodno tlo za svakakve eksperimente.