"Jednom davno, gledao sam na Hayeka, Ludwiga von Misesa i ostale Austrijance s poštovanjem i divljenjem, ali u bitnim stvarima kao svoje neprijatelje. Mislio sam da oni nisu moj tim. Ne mislim više tako. Među ostalim, oni su vidjeli nešto krucijalno u zakladi liberalne tradicije: slobodu od straha", započinje članak koji je Cass Sunstein, poznati profesor prava na Harvardu i nekadašnji savjetnik za regulacije kod predsjednika Baracka Obame, naslovljen "
O klasičnom liberalizmu", objavio na Substracku.
Sunstein je dugogodišnji miljenik američke ljevice, poglavito onog umjerenijeg dijela. Autor je knjige "The World According to Star Wars" (2016) koja je bila New York Timesov bestseller i ranije koautor popularne knjige "Nudge". Kao pravnik koji se dosta bavio i ekonomskom politikom, branio je ljevičarske stavove poput podizanja minimalca, progresivnog poreza i regulacije gospodarstva. Stoga je ovaj nedavni članak, u kojem priznaje da je sve bliži klasičnom liberalizmu i austrijskoj školi ekonomije, mnogima došao kao iznenađenje.
"Mnogi ljudi vole razlikovati ono što smatraju klasičnim liberalizmom, koji predstavlja Hayek (između ostalih), i ono što smatraju modernim liberalizmom, povezanim s (na primjer) Johnom Rawlsom i New Dealom. Po njihovom mišljenju, klasični liberali bili su usmjereni na slobodu, uključujući ekonomsku slobodu, dok su moderni liberali više usmjereni na jednakost i otvoreni su ili čak oduševljeni ograničenjima ekonomske slobode.
Iz razloga koje je detaljnije objasnio Stephen Holmes, suprotnost između klasičnih liberala i modernih liberala možda nije toliko značajna. Ipak, mnogima se sviđa i stalo im je do nje.
Evo što želim naglasiti. Hayeka volim puno manje ambivalentno nego nekada, a von Mises, koji mi se nekada činio grubim i razdražljivim prethodnikom Hayeka, sada mi se čini (uglavnom) sjajnom zvijezdom (a ponekad i zabavnim, ne samo zbog svoje grubosti i razdražljivosti). Razlog je jednostavan: Bili su apostoli slobode. Vjerovali su u slobodu od straha.
Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća to nisam dovoljno jasno vidio, jer mi se činilo da pišu na pozadini koja je njima bila oštra i vidljiva, ali meni se činila mutnom i ne toliko relevantnom - pozadini koju su postavile tridesete i četrdesete godine prošlog stoljeća, za koje su Hitler i Staljin bili definirajući. Uostalom, Hayek je pomogao u osnivanju
Društva Mont Pelerin 1947. godine.
U to vrijeme socijalističko planiranje sigurno se nije činilo dobrom idejom, nimalo. Ljudi poput Rawlsa, Charlesa Larmorea, Edne Ullmann-Margalit (u romanu Pojava normi), Jurgena Habermasa (junaka iz prošlosti i sadašnjosti), Amartye Sena (također junaka iz prošlosti i sadašnjosti), Jona Elstera (u romanu Kiselo grožđe i Uliks i sirene) i Susan Okin činili su mi se kao da pokazuju put.
Sviđali su mi se njihovi oblici liberalizma. Hayek i Mont Pelerini (i Posner i Epstein) činilo se da vode stare bitke i u važnim aspektima nisu bili u pravu. Što se tiče autoritarizma i tiranije te moći države, naravno da su bili u pravu; ali ipak, te bitke su se činile starim.
Ali te bitke nikada nisu bile stare. U važnim aspektima, Hayek i Mont Pelerini (i Posner i Epstein, i Becker i Stigler) bili su u pravu. Liberalizam je veliki šator. Mnogo je više nego dobro vidjeti ih pod njim. Čast je biti u istom šatoru s njima", zaključuje Sunstein.
