Austrijski ekonomist i teoretičar Ludwig von Mises vjerovao je u otvorene granice, ali je u isto vrijeme izražavao strah - što ako takve politike odu u krivom smjeru? Do smrti nije uspio raščistiti potpuno dilemu u svome umu: hoće li liberalni pristup granicama uništiti liberalizam?

U eseju "Cilj trgovinske politike" 1916. godine izrazio je optimizam u pogledu tehnološkog napretka tijekom prethodnih 100 godina. Kad je klasični ekonomist David Ricardo umro (1823.), trebalo je oko mjesec dana za prelazak Atlantika. U Misesovo vrijeme trajanje prekooceanskog putovanja je skraćeno na 5 dana. Vidio je bezgranični potencijal mobilnosti globalne radne snage, a samim time i budući gospodarski rast na obje strane oceana.

U knjizi "Liberalizam" (1927) kategorički zaključuje da otvorene granice i slobodna imigracija nisu samo ekonomski, već i moralno superiorni ciljevi:

"Nema ni najmanje sumnje da migracijske barijere smanjuju produktivnost rada. Liberalizam zahtijeva da svaka osoba ima pravo živjeti tamo gdje želi."

Ali onda je, u istom tom djelu, otkrio svoju rastuću zabrinutost: brza masovna imigracija u intervencionističkim državama mogla bi stvoriti sukobe dok se različite etničke i vjerske skupine natječu za državnu vlast i dominaciju nad zakonodavstvom:

"Sve dok država ima ogromne ovlasti koje danas ima i koje javno mnijenje smatra svojim pravom, sama pomisao na život u državi čija je vlada u rukama pripadnika stranih naroda je doista zastrašujuća."

To nije ksenofobija. To je bila institucionalna analiza demokrata, utilitarista i realista čiji je kozmopolitizam bio dobro poznat. Iskustvo čestih putovanja od Beča do Londona vjerojatno je oblikovalo njegove stavove o tome što sloboda kretanja može značiti.

Uočio je ključnu razliku: u liberalnoj državi s ograničenom vladinom moći, miješanje kultura ne stvara probleme jer sve interakcije ostaju dobrovoljne. Ali intervencionistička država pretvara imigraciju u političku bitku u kojoj "nitko ne želi biti nacionalna manjina jer će manjina uvijek dobiti ono najgore od većine koja je druge nacionalnosti".

Stoga je Mises digao ruke. U svojoj završnoj riječi o toj temi:

"Jasno je da nije moguće rješenje problema imigracije ako se pridržavamo ideala intervencionističke države, koja se miješa u svako područje ljudske aktivnosti."

Drugim riječima, otvorene granice su liberalni ideal koji može funkcionirati unutar cjelovitog liberalnog programa, u državi koja ima ograničenu vladu i u kojoj se ogromna većina aktivnosti odvija na dobrovoljnoj bazi. U svijetu gdje prevladava socijalizam ili intervencionizam, u kojem vlada ima široke ovlasti nad građanima, nesputana imigracija može stvoriti ogromne probleme i sukobe.