"Onaj tko ne može platiti tu bijedu od minimalca - ključ u bravu!" - to je možda najčešći komentar (varijacije na temu) koji ste mogli ovih dana vidjeti na društvenim mrežama, na vijest o povećanju minimalne plaće na 1.050 eura bruto, što znači da se stvarni trošak plaće (s doprinosom za zdravstvo) penje na 1.220 eura.

Mnogi smatraju da je to i dalje premalo. Slažem se. Ja bih volio da je minimalac 20.000 eura pa da smo svi turbobogati i stvarno ne razumijem zašto premijer Andrej Plenković, kad se već hvali kako pomaže radnicima, ne odredi takav minimalac, koji bi nam svima osigurao ogromno bogatstvo do kraja života. Mislim, zašto ne? Ako država može jednim dekretom povećati radničku plaću, onda neka to učini onako kako Bog zapovijeda, a ne ovako mizerno.

Nažalost, to tako ne ide. Minimalna plaća, koju vlada propisuje dekretom, neće Hrvatsku učiniti ništa bogatijom. Ona je obična birokratska prepreka za radnike i poslodavce, a političarima služi da se mogu hvaliti kako čine dobra djela. Dok nije previsoka, nije problem jer na tržištu nijedan radnik neće raditi za manje nego što mu odgovara. Ali kada vlada odredi previsok minimalac, onda to postaje ozbiljan problem za gospodarstvo i može uzrokovati neželjene posljedice.

Što će se dogoditi ako je vlada stvarno odredila toliko visoku minimalnu plaću da ju neke firme ne mogu isplaćivati? Otpustit će radnike. Neke će se firme sigurno i zatvoriti. Uslišiti takve želje psihopata s društvenih mreža značilo bi doslovno oko 100.000 ljudi bez posla, a možda i više. Jer prema informacijama Vlade, trenutno je oko 70.000 zaposlenih na minimalcu, a sada, nakon ozbiljnog povećanja, sigurno će ih biti i puno više.

Zatvoriti sva ta poduzeća značilo bi da svi zaposleni završe na ulici. Ljudi koji su cijeli život pošteno radili, zarađivali svoju kakvu-takvu plaću, odjednom će se naći na Zavodu za zapošljavanje. Zašto? Zato što im Hrvati ne daju da rade. Hrvati su rekli: "Ne možeš zaraditi za minimalac? Ko te jebe!".

U konačnici, to se na to svodi. Nemojte se zavaravati da bi ijedan vlasnik neke velike firme izvisio ili da će on nekako biti zakinut. Neće. Takvi će samo preseliti svoju proizvodnju preko granice, a realno imaju veliki izbor - hoćeš Srbiju, BiH, Mađarsku, Slovačku, Češku, Rumunjsku - sve te zemlje imaju puno bolje uvjete, niže poreze i znatno niži minimalac od Hrvatske.

Zna to dobro i Andrej Plenković, zato im vlada isplaćuje subvencije da bi ih zadržala u Hrvatskoj. Plenković je mudar čovjek - s jedne strane zadovoljava rulju koja traži kažnjavanje pohlepnih poduzetnika visokim minimalcem, a s druge strane iz državnog proračuna namiruje te iste poduzetnike samo da ostanu u Hrvatskoj i tako izbjegava nezaposlenost.

Izgleda super - vuk sit i ovce na broju. Samo ima mali problem - to sve mi plaćamo. Dakle, mi iz naših poreza i kroz inflaciju plaćamo povišenje minimalca i ostanak industrija koje su time pogođene, samo da se možemo i dalje hvaliti kako, eto, imamo neku industriju.

Ali zamislimo na trenutak da toga nema - da Plenković ne podmićuje našim novcem poslodavce u industrijama koje ne bi inače mogle podnijeti ovakav rast minimalne plaće. Što bi se onda dogodilo? Bez sumnje, sve tekstilne tvornice, drvna industrija i većina metalurgije preselili bi preko granice.

To znači da bi desetci tisuća radnika, a možda i preko 100.000, ostalo bez posla. Mnogi od njih su žene starije od 50 godina. Skoro svi su nekvalificirani. Ti ljudi nemaju puno izbora na tržištu, jer da imaju, sigurno ne bi ni sada radili za minimalac. Dakle, njihova šansa za pronalazak novog i boljeg posla vrlo je mala.

Umjesto da zarađuju za sebe i da država prihoduje od njihovog rada, našli bi se na teret socijalne države. Kome je to u interesu? Tko to želi? Očito masa ljudi u Hrvatskoj, vjerojatno i većina, sudeći po komentarima na društvenim mrežama.

Znate kako se kaže ono: "Pazi što si želiš jer moglo bi ti se i ostvariti". Vjerujte mi, dragi tražitelji "ključa u bravu" - ne želite da vam se to ostvari jer to neće pogoditi samo te radnike na minimalcu i njihove obitelji, to će pogoditi i državu i cijelo društvo.