Španjolski El Mundo objavio je 30. rujna da je ruska obavještajna mreža ovog ljeta pripremala ubojstvo Garija Kasparova na američkom tlu. Američke su ga vlasti tijekom ljeta upozorile da je meta i prvi put mu od doseljenja u New York 2013. dodijelile posebnu zaštitu.

U optužnici američkog pravosuđa stoji da je za likvidaciju bio ponuđen honorar od oko 40.000 dolara. Čovjek o kojem je riječ hrvatski je državljanin, proslavljeni šahist i utjecajan klasični liberal.

Što se dogodilo?

Američko ministarstvo pravosuđa objavilo je 15. rujna optužnicu protiv pet osoba za koje tvrdi da čine mrežu povezanu s ruskim obavještajnim službama, aktivnu najmanje od 2024. Među optuženima su bivši ruski obavještajni pukovnik, njegov sin kojeg tužiteljstvo identificira kao djelatnika FSB-a te državljani Kube i Venezuele. Teret optužbe: vrbovanje ljudi za praćenje i ubijanje ruskih disidenata te napade na infrastrukturu u zemljama koje podupiru Ukrajinu.

U samoj optužnici imena žrtava su skrivena. Španjolski El Mundo je, pozivajući se na izvore bliske ruskoj oporbi, objavio da su mete bili Kasparov i bivši zastupnik Državne dume Ilja Ponomarjov - jedini ruski parlamentarac koji je 2014. glasao protiv aneksije Krima. Prema optužnici, mreža je u ljeto 2026. u Sjedinjenim Američkim Državama vrbovala osobu da nadzire istaknutog oporbenjaka, dala joj dvije adrese i upute za prikriveno snimanje, a nakon obavljenog zadatka ponudila oko 40.000 dolara za likvidaciju. Pripreme su trajale najkasnije od kraja srpnja.

Na popisu meta navodno su bili i Ivan Tjutrin, suosnivač Foruma slobodne Rusije, te baškirski aktivist Ruslan Gabasov. Kremlj i rusko veleposlanstvo u Washingtonu nisu komentirali.

Kasparovu je Rusija 2022. dodijelila status "stranog agenta", 2024. ga stavila na popis "terorista i ekstremista", a u svibnju 2026. raspisala međunarodnu tjeralicu.

Hrvatska veza

Ovo nije samo svjetska vijest. Kasparov je hrvatski državljanin od veljače 2014.

Dobio ga je zbog nečega što se u Hrvatskoj danas premalo spominje: 1991. javno je i uporno lobirao za Hrvatsku i za Vukovar, u trenutku kad to nije bila popularna pozicija, pogotovo ne za nekoga tko je dolazio iz Sovjetskog Saveza. Bio je član šahovskog kluba Borovo iz Vukovara. Državljanstvo mu je uručeno u Banskim dvorima, a tadašnji predsjednik Ivo Josipović odigrao je s njim partiju i javno se pohvalio da je izdržao 33 poteza.

Kasparov ima kuću u Podstrani kraj Splita, godinama ljetuje na Makarskoj rivijeri, član je šahovskog kluba u Osijeku, a za predsjednika Svjetske šahovske federacije 2014. kandidirao se upravo kao hrvatski državljanin. Zagreb je njegovom zaslugom postao stalna postaja Grand Chess Toura.

Pokušaj ubojstva pripreman je, dakle, protiv državljanina Republike Hrvatske. To je rečenica koju vrijedi izgovoriti naglas.

Šahist

Rođen je 1963. u Bakuu kao Garik Vajnštajn, ocu Židovu i majci Armenki. Otac mu je umro kad je imao sedam godina, a s 12 je, na majčinu molbu i uz pristanak obitelji, uzeo njezino prezime - Kasparov.

S 12 godina bio je juniorski prvak Sovjetskog Saveza u šahu, sa 17 svjetski prvak u kategoriji do 20 godina. Godine 1985., sa 22, postao je najmlađi neosporni svjetski prvak u povijesti šaha. Naslov je držao 15 godina, do 2000., a na vrhu svjetske ljestvice bio je dva desetljeća. Iz profesionalnog šaha povukao se 2005. - kao prvi igrač svijeta. Za mnoge šahiste i druge koji prate taj sport, Kasparov i dalje slovi kao najbolji igrač svih vremena.

Dva su detalja iz te karijere važna za ono što je uslijedilo.

Prvi: 1993. je, zajedno s Nigelom Shortom, izašao iz FIDE-e i osnovao vlastitu udrugu profesionalnih igrača. Razbio je monopol krovne organizacije na svjetski naslov. To je bio skandal i koštalo ga je, ali bio je to isti refleks koji će kasnije pokazivati u politici: ako institucija ne radi svoj posao, ne čeka se da se popravi sama.

Drugi: 1996. je pobijedio IBM-ov šahovski računalni program Deep Blue, a 1997. izgubio - i taj je poraz obilježio cijelu javnu raspravu o umjetnoj inteligenciji. Ono što je Kasparov učinio nakon toga puno je zanimljivije od samog meča. Nije tražio zabranu računala ni državnu zaštitu ljudskog šaha. Osmislio je takozvani napredni šah, u kojem čovjek igra s računalom, a ne protiv njega, i o toj je ideji 20 godina kasnije napisao knjigu Deep Thinking.

To je, u malom, cijeli njegov temperament: suočen s tehnologijom koja ga je nadmašila, nije tražio državnu zaštitu nego novu podjelu rada.

Zašto je ostavio šah

Povukao se 2005. kao najbolji igrač na svijetu, da bi osnovao Ujedinjenu građansku frontu i ušao u rusku oporbu.

Vrijedi se zadržati na tome koliko je to bila loša odluka po svakom uobičajenom mjerilu. Bio je najpoznatiji živući Rus, bogat, siguran, dobrodošao svugdje. Odrekao se onoga u čemu je bio najbolji na svijetu da bi se bavio nečim u čemu je gotovo sigurno mogao samo izgubiti.

Ono što je uslijedilo bilo je predvidljivo. Koalicija Druga Rusija i Marševi neslaganja. Uhićenje i pet dana zatvora u travnju 2007. Pokušaj predsjedničke kandidature za izbore 2008. koji je propao jer mu nitko u zemlji nije htio iznajmiti dvoranu za zakonom propisani skup predlagatelja. Uhićenje pred sudnicom na suđenju Pussy Riot 2012. I naposljetku 2013., pred neposrednim uhićenjem, odlazak iz Rusije.

Iste je godine preuzeo predsjedanje njujorškom organizacijom za ljudska prava Human Rights Foundation - na mjestu koje je prije njega držao Vaclav Havel. Ta je linija nasljeđivanja sama po sebi dovoljno rječita.

Godine 2015. objavio je Winter Is Coming, knjigu o tome da se Putina mora zaustaviti. Izašla je godinu dana nakon Krima i sedam godina prije punog napada na Ukrajinu, a njezina je glavna teza tada u zapadnim prijestolnicama smatrana histeričnom.

U knjizi se ne obračunava samo s Kremljem. Najoštriji je prema slobodnom svijetu, čiju kombinaciju apatije, neznanja i promašene dobronamjernosti navodi kao ono što je Putinu omogućilo uspon.

Njegov liberalizam

Kasparov nije postao liberal u izbjeglištvu. Bio je među prvim istaknutim Sovjetima koji su tražili demokratske i tržišne reforme - i to zajedno, jer je od početka smatrao da su politička i ekonomska sloboda jedno te isto pitanje.

Deklarira se kao "tipičan klasični liberal", ističući da su ljudska sloboda, osobne slobode i slobodno tržište temeljni preduvjeti za društveni napredak i inovacije.

Najbolju ilustraciju njegova odnosa prema socijalizmu dao je sam. Kad je Gorbačov 1987. najavio da gradi "socijalizam s ljudskim licem", Kasparov mu je odgovorio da je "i Frankensteinovo čudovište imalo ljudsko lice".

Druga ilustracija je osobna i vrjednija od svake teorije. U knjizi Winter Is Coming opisuje kako je, nakon što je u Njemačkoj osvojio Mercedes, u Bakuu tvrdio da bi njegovi susjedi to trebali smatrati normalnim i zdravim razmišljanjem - i kako je to tada bilo radikalno i subverzivno. Upravo u toj sitnici, kaže, leži temelj slobodnog tržišta, i upravo zato je komunizam bio i ostao perverzan i stran.

Čovjek koji je socijalizam upoznao iznutra ne raspravlja o njemu kao o modelu. On ga pamti.

Iz toga proizlazi i njegova najdosljednija politička crta - odbijanje moralnog relativizma. Formulirao ju je za Columbia Journalism Review u šest riječi: činjenice su činjenice, diktatori su diktatori.

Vrijedi naglasiti i da njegov antitotalitarizam nije stranački. Renew Democracy Initiative, koju je osnovao 2017., bori se protiv antiliberalizma i na ljevici i na desnici, a Kasparov je jednako oštar prema zapadnim državnicima koji se slikaju s autokratima kao i prema samim autokratima. To mu je priskrbilo neprijatelje na obje strane i dio američke desnice danas ga odbacuje zbog suprotstavljanja Donaldu Trumpu jednako lako kao što ga je dio ljevice odbacivao prije deset godina.

Nije on zbog toga mijenjao mišljenje. Mijenjali su se oni koji su ga slušali.

Posljednjih godina s iranskom novinarkom Masih Alinejad i venezuelanskim oporbenjakom Leopoldom Lópezom osnovao je Svjetski kongres slobode, koji povezuje disidente iz različitih zemalja. To je karakteristično: gradi savez pojedinaca, ne savez država. Države se umore.

Kasparovljevi citati koje vrijedi zapamtiti

"Mnogo je lakše postaviti diktatora nego ga ukloniti."

"Ono što nedostaje u današnjem svijetu su državnici koji su voljni suprotstaviti se diktatorima koji poštuju samo silu. Ronald Reagan je imao ono što današnji lideri slobodnog svijeta nemaju: načela i kredibilitet koji samo načela mogu stvoriti."

"Cilj moderne propagande nije samo dezinformirati. Cilj je iscrpiti vaše kritičko mišljenje i uništiti istinu."

"I Frankensteinovo čudovište imalo je ljudsko lice." (komentar na "socijalizam s ljudskim licem")

"Zagovarati socijalizam u Americi je luksuz koji je plaćen uspjesima slobodnog tržišta."

"Socijalizam postaje nemoćan nakon što iz svojih žrtava iscijedi i posljednje kapi krvi i znoja."

"Vjerujte, daleko ste bolje prolazili vi s 'neuspjesima' kapitalizma nego mi s 'uspjesima' socijalizma."

A za hrvatsku publiku, iz intervjua koji je dao u Zagrebu: "Sve što Putin kaže je laž."

Prigovor - i odgovor

Pošteno je reći da Kasparov nije bez kritičara, i da najozbiljniji prigovor nije dolazio od Kremlja nego iz zapadnih novinarskih redakcija: da je prestrog, previše apsolutan, da ne ostavlja prostora za diplomaciju i da politiku čita kao šahovsku poziciju u kojoj se ne blefira.

Dio toga stoji. Ali prvi dio tog prigovora mjerljiv je, i mjerenje je obavljeno. Kasparov je 2015. napisao da će se Putin, ako ga se ne zaustavi, kretati dalje. Rečeno mu je da pretjeruje. U veljači 2022. pretjerivanje je postalo zemljovid.

A drugi dio prigovora - da politiku gleda kao šah - zapravo je kompliment koji kritičari nisu namjeravali dati. U šahu se ne može blefirati. Pozicija je na ploči, potezi ili rade ili ne rade, i protivnikova namjera je nevažna u odnosu na ono što mu položaj dopušta. Kasparov je u politiku donio upravo to: njegova kritika popuštanja nije raspoloženje nego računica.

Zašto je bitan

Postoji jedna neugodna, ali korisna mjera političkog značaja: koliko je nekom režimu vrijedna vaša šutnja.

Rusija je Kasparova proglasila stranim agentom, stavila ga na popis terorista, raspisala tjeralicu i, prema optužnici američkog pravosuđa i izvještaju El Munda, ovog ljeta pripremala njegovo ubojstvo u New Yorku. Režimi ne troše resurse na ljude koji ne znače ništa. Kremljeva procjena Kasparovljeve važnosti viša je od procjene bilo koje zapadne kancelarije.

Ostaje i ono što je vjerojatno najvrjednije. Kasparov je imao sve i nije trebao ništa. Mogao je do kraja života biti živuća legenda šaha, dobrodošla na svakoj pozornici svijeta, bez ijednog neprijatelja. Umjesto toga odrekao se toga sa 42 godine, izgubio zemlju, dobio tjeralicu i, kako sada stoji, bio na popisu za likvidaciju.

Napisao je da je mnogo lakše postaviti diktatora nego ga ukloniti. Posljednjih dvadeset godina svog života posvetio je onoj težoj polovici te rečenice.

Hrvatska mu je 2014. dala putovnicu zbog onoga što je učinio za Vukovar 1991. Ispostavilo se da je dobila državljanina koji je, u pitanju slobode, dosljedniji od većine onih koji su je naslijedili rođenjem.