Čovjek ne smije biti podčinjen volji drugoga bez vlastitog pristanka. Ova izjava nam se danas čini normalnom i samorazumljivom, ali nije uvijek tako bilo. U vrijeme kad je engleski filozof i liječnik John Locke to napisao, to je bilo toliko kontroverzno mišljenje, da je prvo izdanje knjige "Dvije rasprave o vladi" (1689) objavio anonimno.

Da bi stvar bila gora, Locke je to pojasnio vrlo jednostavnim argumentom: "Svi ljudi rođeni su jednaki, jer Bog ih je stvorio da budu slobodni, neovisni, ravnopravni; da dijele zajedničku Zemlju, prema tome nitko nema prirodnu superiornost i pravo vladanja nad drugima."

Lockeova ideja o osobnoj slobodi koju posjeduje svaki čovjek, koja mu je dodijeljena samim rođenjem, i koja vrijedi univerzalno za sve jednako, postat će glavna nit vodilja prosvjetiteljstva. To je bilo jedno od prvih sjemena iz kojih će malo kasnije niknuti politička filozofija koja će promijeniti svijet - filozofija liberalizma.

Ta ideja o osobnoj slobodi, koja je univerzalna i vrijedi jednako za sve, rušila je sistem i poredak kakav je stoljećima bio na snazi. Kraljevi nemaju "Bogom dano" pravo vladati svojim podanicima bez njihovog dobrovoljnog pristanka. Plemićke povlastice, stečene rođenjem, nisu opravdane. Robovlasništvo je zločin. Feudalizam je pljačka.

Stoga je razumljivo da je to naišlo na otpor i trebalo je proći stoljeća da se sve nepravde isprave, ali jednom posijana ideja o ravnopravnosti i slobodi bila je toliko snažna i privlačna za većinu koja je tada živjela u nekoj vrsti potlačenosti, da je morala u konačnici uspjeti.

Danas se Locke smatra najutjecajnijim filozofom prosvjetiteljstva i ocem liberalizma, ali u svoje vrijeme nije bio tako omiljen. Lažno su ga optužili za sudjelovanje u zavjeri radi pokušaja atentata na kralja pa je morao pobjeći u Nizozemsku gdje je napisao svoja najvažnija djela.

Ljudi imaju slobodu koju su stekli rođenjem, ali kako će ih to natjerati da budu civilizirani i žive u društvu bez mogućnosti ugnjetavanja drugih? To je Locke objasnio društvenim ugovorom, koji se nastavlja na teoriju njegovog sunarodnjaka Thomasa Hobbesa (Leviathan, 1651). Locke je tvrdio da svaki čovjek ima prirodna prava - život, slobodu i imovinu. Kršenjem prirodnih prava drugog čovjeka, pojedinac automatski gubi svoja. To se zove kažnjavanje.

Tko može biti mjerodavan kažnjavati one koji prekrše tuđa prirodna prava? To može samo država koja ima monopol na legitimnu silu. Zato država mora biti sastavljena od društva kojem "svaki njegov član daje svoj pristanak". Mora biti ograničena jer bi država s neograničenim moćima inače mogla biti tiranska. Ako država postane tiranska, prema Lockeu, narod ima pravo na pobunu i rušenje takve vlade.

Što je imovina? Po Lockeu, to je u prvom redu um i tijelo. Ono što čovjek napravi svojim umom ili rukama, to je njegovo vlasništvo s kojim onda može raspolagati kako želi. Stvari mogu promijeniti vlasnika samo dobrovoljnim, nenasilnim prijenosom, uz pristanak prethodnog vlasnika.

Osim koncepta vlade i osobne slobode, Locke se bavio i pitanjem religijskog utjecaja na državu. Njegova "Tri pisma o toleranciji" (1690-1693) bila su temelj sekularizacije na Zapadu. Oštro je napao crkve koje su u to vrijeme u Europi provodile progone onih koji nisu njihovi članovi, zagovarajući toleranciju prema pripadnicima manjinskih religija u svakoj zemlji. To je po njemu bilo moguće postići jasnom diobom između religije i države, odnosno, tražio je da se crkve odreknu političke moći.

John Locke je bio vizionar daleko ispred svoga vremena, a njegov rad je potaknuo promjene koje će se stoljećima kasnije događati. Najznačajnije je pak bilo to što je utjecao na Thomasa Jeffersona, jednog od otaca Sjedinjenih Američkih Država.

Jefferson je bio Lockeov veliki fan, toliki da je njegove riječi ugradio u američku Deklaraciju o neovisnosti, a po Lockeovim principima je sastavio i prve amandmane američkog ustava. Locke je utjecao i na Adama Smitha, začetnika moderne ekonomske znanosti, koji je svoju legendarnu knjigu "Bogatstvo naroda" (1776) bazirao na Lockeovim premisama o prirodnom pravu i osobnoj slobodi.

Sve moderne države na Zapadu danas imaju u svoje ustave i zakone duboko utkane Lockeove misli. Da se razumijemo, čovjek nije bio savršen, i on je patio od nekih predrasuda svoga vremena. Ali zaslužuje puno više - zbog svoga doprinosa modernom društvenom napretku zaslužuje biti češće spomenut i učen u svakoj školi i na svakom sveučilištu na Zapadu.