Stvari u kojima se Jordan Peterson, Slavoj Žižek i Noam Chomsky potpuno slažu

Tri poznata profesora i autora s velikom i brojnom publikom, tri velika mislioca čije su publike drastično suprotstavljene. Imaju li išta zajedničko?

Sloboda govora i politička korektnost - to su dvije teme koje su posljednjih godina vruće i o kojima se puno raspravlja, ali oko ovih tema zapravo postoji konsenzus među filozofima i popularnim govornicima u Americi.

Jordan Peterson se proslavio kao borac protiv političke korektnosti, a nju je opisao kao pritisak koji navodno intelektualni krugovi nameću na sveučilištima i u medijima - kako ljudi ne bi mogli reći ono što misle. Politička korektnost je, po njemu, nešto što ljevica navodno nameće, i to intelektualna ljevica, a on je to nazvao kulturnim marksizmom.

Iako zaista ima intelektualaca koji pokušavaju suzbiti slobodu izražavanja mišljenja koje nije "politički korektno" prema LGBT zajednici ili bilo kojem vidu njihove koncepcije "različitosti i jednakosti", moramo biti realni pa reći da je riječ o ekstremistima, i to prvenstveno onim u feminističkim krugovima. Ali najrelevantniji lijevi filozofi, govornici i youtuberi uvijek su bili za slobodu govora i izražavanja svakog mišljenja te otvoreno protiv političke korektnosti.

Kao najveća prijetnja slobodi govora, pak, pokazali su se sami studenti na nekim američkim sveučilištima, koji su nasilno prekidali skupove i govore onih govornika koji im se ideološki nisu sviđali. Među tim govornicima često je bio i Jordan Peterson.

Slavoj Žižek, poznati slovenski filozof i deklarirani komunist, već godinama žestoko kritizira političku korektnost. Da budem precizniji, on je mrzi iz dna duše. Tvrdi da je politička korektnost "upravo ono što proizvodi rasizam" jer "nema ničega goreg kada na patronizirajući, fini način iskazujete svoje predrasude". Žižek je ustvrdio da je politička korektnost dovela do izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a i do Brexita u Velikoj Britaniji.

Noam Chomsky, još jedan popularni lijevi ideolog, koji se deklarira kao "libertarijanski socijalist" ili "anarhosindikalist", tvrdi da se on već godinama bori protiv svake političke korektnosti. "Ovo što se sada događa na sveučilištima, to nije ništa prema onome što se prije meni događalo. Kada sam na nekom sveučilištu trebao održati govor o Bliskom istoku, morao sam imati policijsku zaštitu. Tako je bilo sve donedavno. Sad se situacija preokrenula i sada to doživljavaju desničari, ali i to je jednako pogrešno."

"Mislim da trebamo imati na sveučilištima otvorenu platformu za slobodu izražavanja. Ako se studentima nešto ne sviđa, ne trebaju to slušati."

Još jedna stvar u kojoj se lijevi filozofi potpuno slažu s desničarima, to je antifašizam. Žižek je u novinarskom članku prije par godina objasnio kako "današnji antifašisti ne čine ništa protiv fašizma", već su kontraproduktivni sa svojim akcijama. Chomsky je lani imao vrlo sličnu izjavu, kada je upozorio da je Antifa "poklon desnici, pogrešna u principu".

"Kada preselite borbu u nasilnu arenu, morate znati da će onda pobijediti ona strana kojoj je nasilje bliže i koja je bolja u tome. Pogodite tko je to", rekao je Chomsky i dodao kako Antifa čini "istu pogrešku poput svojih davnih prethodnika" (aludirajući na radikalnu i nasilnu ljevicu u Europi u prvoj polovini 20. stoljeća koja je pomogla radikalizaciji desnice i popularizaciji Mussolinija i Hitlera).

Ovo je bitno jer smo previše puta mogli čuti i od Petersona i od drugih govornika s desna kako ljevica ignorira pitanja slobode govora, političke korektnosti i lijevog radikalizma. To nije točno, najrelevantniji lijevi filozofi već godinama upozoravaju na te probleme i pišu protiv navedenih pojava. Peterson, Žižek i Chomsky imaju zapravo puno više zajedničkih stavova nego što bi oni sami htjeli.