Ovo bi moglo iznenaditi mnoge, ali relevantni govornici i filozofi s ljevice i desnice zapravo se slažu više nego što bi to i sami htjeli.

Kad neki hrvatski političari naprave nešto dobro, treba ih pohvaliti. Nikola Grmoja je, odgovarajući na pitanje o presudi Ercegu, dokazao svoju dosljednost.

Vodeći ideolog ljevice je veliki pobornik slobode govora. Prisilno ušutkavanje neće postići nikakav pozitivan efekt.

Presuda protiv Zorana Ercega je skandalozna, kao što je skandalozno i rješenje o deportaciji Sze Yat Lunga.

Jack Dorsey odgovorio je tek površno na pitanja Sama Harrisa i Joea Rogana. Roganovi gledatelji reagirali su jako burno.

Prosvjednici tvrde da je progon njihovog umjetnika političke prirode, kao da je srp i čekić nešto što se progoni.

Ako ste mislili da američka sveučilišta i koledži otkazuju gostovanja samo desničarskih govornika, gadno se varate.

Izjavom da je sloboda govora sloboda onih s imenom i prezimenom, a ne anonimaca, dovela je u zabludu građane da pomisle kako će se novi zakon boriti protiv lažnih profila.

Je li kršenje slobode govora kada društvene mreže uklanjaju neki sadržaj? Trebamo li ih zbog toga regulirati?

Prvi amandman nema nikakvog utjecaja na privatni sektor, ali to ne znači da ne trebamo koristiti druge legitimne načine za osiguravanje slobode govora na društvenim mrežama.

Ako se Vlada stvarno želi boriti protiv lažnih vijesti, onda će prvo krenuti od svojih ministara i drugih dužnosnika.

Mill je proslavljeni engleski filozof koji je bio šampion obrane nekih osobnih sloboda. Ali nije bio dosljedan...

Većina novinara u mainstream medijima javno podržava najavljene restrikcije govora na internetu ili mudro šuti. Pročitajte kako lako bi se taj zakon mogao okrenuti protiv njih.

Kyle Kulinski dao je neoboriv argument koji bi trebali usvojiti svi s obje strane političkog spektra.

Novi zakon je mokri san svakog etatista. Vlada će ustrojiti novo vijeće stručnjaka koje će procjenjivati čiji je govor poželjan, a čiji nije.

Napori da se Ivanu Pernaru začepe usta silom, putem državnog aparata, pogrešni su i s praktične i s moralne osnove.

Sljedeći put kad pomislite da država treba donijeti neki novi zakon kojim bi kaznila vaše neistomišljenike, promislite dvaput.

Usprkos široko rasprostranjenom mišljenju, u 75% slučajeva ljevičari su žrtve zabrane govora, ali desničari dobivaju veći publicitet.

Oni u pravilu uopće ne razumiju slobodu ni privatno vlasništvo. Pozivaju se na to samo onda kad im odgovara, u protivnom traže državu duradi nešto.

Dok hrvatski sudovi kažnjavaju ljude zbog pjevanja vulgarnih pjesama pred policijskim službenicima, ovako se to radi u Americi.

Ako sistem štiti sebe od pjesme, onda znamo da klizimo u totalitarizam. Državni aparat koji služi da bi štitio sam sebe opasniji je od bilo koje proste pjesme.

Činjenica da postoji iznadustavni komitet politički postavljenih likova, kojima novinari drukaju novinare s kojima se ne slažu samo da bi ih ušutkali, grozna je već sama po sebi.

Događa se upravo ono na što smo od početka upozoravali: ekstremističke skupine zlorabe sustav zaštite od tzv. govora mržnje da bi ušutkale svoje neistomišljenike.