Vezani članci:
Brisanje Jugoslavije iz kolektivnog sjećanja
Pogledajte kako je izgledao taj slavni rast Jugoslavije 1950-1990. u usporedbi s drugim državama
Čiji praznik Hrvatska danas obilježava?
Srbija još uvijek plaća Titove dugove i otplaćivat će ih sljedeće 22 godine
Suverenisti slave sa zastavom iz SFRJ
Nekako s proljeća, Hrvatska svake godine nanovo proživljava strahote i trijumfe 2. svjetskog rata
ʼCentar za demokraciju i ljudska pravaʼ nezadovoljan što Hrvati ne vole antifašizam, traži od države da ih prisili
Partizani i ustaše u 21. stoljeću
Varteks nekad i sada
Koja je bivša republika najviše izgubila raspadom Jugoslavije?
Hrvatska je zemlja lažnih invalida, to smo naslijedili od Jugoslavije
Što se stvarno promijenilo? Pročitajte ovaj politički pamflet objavljen 1983.
[VIDEO] U Jugoslaviji nije bilo sirotinje, kažete? Pogledajte ove dokumentarce pa razmislite opet
Svi mitovi o gospodarstvu Jugoslavije
Cazinska buna 1950.: Kolektivizacija sela u Jugoslaviji naišla na oružani otpor
Jugoslavija je imala najhumaniji socijalizam u povijesti čovječanstva. I zato još uvijek plaćamo visoku cijenu
Što je Kolinda rekla krivo o Jugoslaviji?
Hrvatski konzervativci napadaju liberalizam retorikom komunista iz SFRJ
Sloboda Jugoslavenima!
Tko plaća političarima put u Rusiju? Pitajte Klasića!
Koliko imaju smisla usporedbe Tita i Reagana, Udbe i CIA-e?
Beljakov plus je priznanje o marihuani, a minus ekonomska nepismenost
Mitovi o Jugoslaviji
New York Times 1986.: Jugoslavija nakon Tita
Hrvatski desničari su pravi jugokomunjare
Hrvati sve više gospodarski surađuju s drugim narodima bivše SFRJ
U slobodnom društvu ne smije biti zabranjenih pitanja
Postoji dobar razlog zašto Hrvati nemaju povjerenja u svoju nacionalnu valutu
Mnogi zaboravljaju kako je bilo kad je država zatvarala ljude zbog krive riječi
Mit o zlatnim osamdesetima
Novo na Liberalu:
Zurovec: Prvo smanjiti državnu potrošnju, a onda osloboditi građane nameta
100 dana Mileijeve vlade: Što je dosad učinio?
Subvencioniranje najma je suluda mjera koja će pomoći samo najmodavcima
Milanović manipulira statistikom o mirovinama i obmanjuje javnost
Plenkovićeva vlada ulupala 199.000 vaših eura u portal koji nikoga ne zanima
Ovaj francuski vizionar iz 19. stoljeća sanjao je današnju Europsku uniju
Rezultati Februarske revolucije: profitirali SDP, Možemo i HDZ, gubitnici Centar i Fokus
Otkud sad oni? Članak Sanje Modrić masovno lajkaju Turci
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike

Čovjek koji je liberalnom politikom pokušao transformirati SFRJ


Piše: Mario Nakić
5.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Čovjek koji je liberalnom politikom pokušao transformirati SFRJ


Piše: Mario Nakić
5.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Jugoslaviju je nedugo nakon smrti Josipa Broza Tita, sredinom 1980-ih pogodila velika ekonomska kriza. Budući da se država više nije mogla zaduživati niti otplaćivati dospjele rate, ubrzano se tiskao novac što je prouzrokovalo hiperinflaciju i nestašice električne energije, benzina te brojnih živežnih namirnica. Godine 1989. na scenu stupa Ante Marković, jedan od najpopularnijih jugoslavenskih političara i donosi paket mjera kojima je obećavao da će vratiti gospodarstvo na noge.

Marković je u ožujku 1989. stupio na funkciju predsjednika SIV-a (savezne vlade). U tom trenutku je već nacionalizam bujao i nadzirao se raspad Jugoslavije, a ekonomija je bila u totalnom kolapsu - najveća inflacija u tom trenutku u Europi i jedna od najnižih gospodarskih produktivnosti. Iako je i prethodni premijer Branko Mikulić spominjao da bi se trebali učiniti neki radikalni potezi, tek je Marković imao hrabrosti da ih provede. Marković je shvaćao da je komunističkoj iluziji došao kraj i da ekonomiju mora prilagoditi tržišnim zakonima. Krenuo je u tranziciju.

Čudo koje je i njega iznenadilo

Do kraja 1989. godine po njegovim prijedlozima Savezna skupština je usvojila niz reformskih zakona. Kako piše B92, omogućeno je otvaranje tržišta novca, kapitala i radne snage. Provedena je deregulacija te je liberalizirano oko 90 posto uvoza.

Marković je znao da će biti i negativnih nuspojava te je priznao da će oko 20% ljudi ostati bez posla. Morao je smisliti neko brzo rješenje kako ne bi bilo prevelikog otpora. Ispregovarao je sa Svjetskom bankom novi kredit ukoliko provede cijeli paket mjera. Tadašnji američki predsjednik George H. Bush mu je obećao da će američke investitore uputiti na ulaganje u Jugoslaviju. U dogovoru s MMF-om odlučio se na ograničavanje javne potrošnje kako bi zaustavio hiperinflaciju.

Krajem 1989. Skupštini je predstavio novi niz mjera koje su uključivale i postupnu privatizaciju industrije i to na način da radnicima budu podijeljene dionice. Ukazao je da je došao kraj društvenom vlasništvu te da je vrijeme da i strani investitori dobiju jednake uvjete za ulaganje na jugoslavenskom tržištu.

Budući da je znao da će liberalizacija u prvom valu dovesti i do otpuštanja dijela radnika, predložio je da država za prvu godinu reforme osigura 100 milijuna dolara za socijalnu sigurnost nezaposlenih, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju radnika i oko 50 milijuna dolara za provođenje programa za zaštitu socijalno ugroženog stanovništva. Smatrao je da mu treba četiri do pet godina da bi reforme uspjele i da bi dobrobit osjetili svi. Govorio je da će to biti "novi tip socijalističkog društva" iako je zapravo išao ravno u tržišni kapitalizam.

Međutim, samo mjesec dana nakon usvajanja njegovog paketa u Skupštini, reforme su već počele davati rezultate. Bilo je to pravo čudo koje je zateklo i samog Markovića. Hiperinflacija je zaustavljena na 7 dinara za 1 DM. Uništeno je sivo tržište devizama i za samo 3 tjedna devizne rezerve SFRJ su porasle za 800 milijuna dolara. U veljači su u Washingtonu Svjetska banka i SFRJ potpisale ugovor o kreditu vrijednom 400 milijuna dolara koji je Jugoslaviji odobren za financiranje novog ciklusa reformi i prestrukturiranje starog duga. Sa stranim investitorima je sklopljeno 555 ugovora vrijednih ukupno oko 600 milijuna njemačkih maraka. U ožujku 1990. Marković najavljuje stvaranje agencija za mala i srednja poduzeća i poduzetništvo u čijem okviru se trebalo odvijati restrukturiranje gospodarstva (zapravo pretvorba iz planskog u tržišno).

Do sredine ožujka 1990. u Jugoslaviji je oko 290.000 novih poduzetnika osnovalo svoja poduzeća.

Marković je, međutim, doživljavao veliki otpor od strane drugih političara koji su kritizirali njegove poteze. Neki od njih se nisu htjeli tako lako odreći socijalizma dok su drugi već bili u nacionalističkim vodama. Markoviću je trebala politička podrška i stabilna Jugoslavija kako bi mogao provesti reforme do kraja. U Skupštini je apelirao na političare:

"Danas su čitave regije – čija je povijest bogata međusobnim ratovima i razaranjima – u zajednici bogatih i civiliziranih naroda koji se ne odriču svoje povijesti i svojih posebnosti, ali žive zajedno, zajednički okrenuti budućnosti, prednostima ekonomskog povezivanja i kulturnog prožimanja.

Zar mi to isto nismo učinili 1941. godine u zajedničkoj borbi za goli život, za punu nacionalnu ravnopravnost? Treba li da vratimo kotač povijesti nazad i da platimo cijenu koju smo već platili?! Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Europi.

Usmjerimo se zato na izgradnju društva u kom će građanin imati sva prava primjerena suvremenom demokratskom društvu, zajednici ravnopravnih naroda u kojoj nijedan od njih neće tražiti primat zbog povijesnih, ekonomskih, ili kulturnih ili bilo kojih drugih razloga, kako bi svaki građanin u bilo kom dijelu zemlje imao osjećaj punopravnog građanina, jednako poštovan u svom ljudskom i nacionalnom identitetu".


Njegov apel nije naišao na pozitivan odaziv niti u jednoj republici. KPJ se raspala, ali on je i dalje vjerovao u opstanak Jugoslavije. "Bez obzira što se ovdje dogodilo, mi idemo dalje. Gospodarstvo mora dobiti samostalnost i tu politika nema više što tražiti. Jugoslavija će funkcionirati i dalje."

Marković je naveo da Jugoslavija u gospodarskom smislu nikada nije stajala bolje, ali da treba još dosta rada i demokracije kako bi se nesposobni skinuli s upravljačkih mjesta.

Raspad i rat

Jugoslavija se raspala unatoč njegovim nastojanjima, znamo kako. Marković je osnovao svoju stranku, Savez reformskih snaga Jugoslavije koja niti u jednoj republici nije dobro prošla na prvim višestranačkim izborima. Nikoga u tom trenutku više nije bilo briga za gospodarstvo i njegove reforme, narodi su težili političkoj samostalnosti te je zavladao nacionalizam.

Došlo je do velikog i razornog rata. Hrvatska je uništena ratom, osakaćena i opljačkana rođačkom privatizacijom 1990-ih. Srbija i Crna Gora, koje su još neko vrijeme zadržale ime Jugoslavija, doživjele su u to vrijeme jednu od najgorih hiperinflacija u povijesti čovječanstva. BiH je totalno devastirana i podijeljena.

Možemo se samo pitati što bi se dogodilo da je narod htio poslušati Antu Markovića 1990. Sigurno bi na koncu republike svejedno postale samostalne države, ali vjerojatno uz puno manje štete. Na koncu bismo dobili i tržišnu ekonomiju, vjerojatno jaču i pravedniju od ove kakvu imamo danas. Privatizacija po Markoviću bi se provodila postupno i temeljito, a RH je 1990-ih učinila sve suprotno - provela je parcijalnu, djelomičnu privatizaciju i to vrlo netransparentno i naglo dok je dobar dio industrije do danas ostao u državnom vlasništvu.

Markovićeve reforme temeljile su se na politici javne štednje i otvaranja tržišta, dakle to je bio čisti ekonomski liberalizam. I što je još bolje, pokazale su se vrlo efikasne.

Predlagao Hrvatskoj rezanje proračuna i smanjenje PDV-a

Preminuo je 2011. godine, ali par godina prije svoje smrti je u intervjuima za hrvatske i srpske medije dao svoje savjete kako izvući ove zemlje iz krize. U intervjuu za Lider 2009. kazao je da Hrvatska treba srezati javnu i državnu potrošnju, izbalansirati proračun. Predlagao je smanjenje proračuna za 20 posto te smanjenje PDV-a. Naša vlada ga nažalost nikada nije poslušala iako je veći stručnjak od svih dosadašnjih hrvatskih premijera.

Predlagao je i uvođenje uvoznih taksi te subvencioniranje izvoza. To nije dobra ideja (možemo je pripisati godinama - ipak je tada imao već 85), ali to su naši, nažalost, usvojili pa su uveli takse na uvoz i još ih povećavali kroz godine.

Ante Marković treba ostati zapamćen u povijesti kao čovjek koji je uveo liberalnu politiku u jedan totalitarni režim te ga je pokušao mirnim putem i gospodarskim reformama transformirati u liberalnu demokraciju. Bez obzira što možda nije bio liberal u punom smislu riječi, treba ostati zapamćen kao heroj liberalizma jer bi politika koju je on provodio nailazila na ogroman otpor i u današnjem društvu, a gdje ne bi tada. Za provesti takvu politiku trebala je hrabrost.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.